NiN
|
23.04.2010. 11:05
Poštovani,
Već izvesno vreme (od rođenja prvog deteta) me muči jedno pitanje, koje je ovih dana ponovo aktuelno. Naime, dete od 3,5 godine osim kašlja, kojem samom po sebi ne pridajem neki poseban značaj, ima već 3 dana veoma visoku temperaturu (39+) koja se konstantno vraća po isteku dejstva paracetamola. Bili smo kod našeg pedijatra koji nam leči decu od prvog dana našeg roditeljstva, i ponovila se kao i mnogo puta ranije ista priča - naime, na plućima se još uvek "ne čuje ništa", uradite krvnu sliku i leukocitarnu formulu pa se javite. Po uradjenoj leukocit.form, rezultate javili doktoru, vidimo i sami da su dva od tri uvećana u odnosu na navedene pedijatrijske referentne vrednosti za taj uzrast, ali komentar doktora je da je to na granici za ili bez terapije, te da sačekamo još neki dan, jer, citiram "može se razviti upala pluća, a može i da prođe samo od sebe (viroza)". E sad, sve ovo vam pišem zato što su mi u protekle dve godine i supruga (išla naravno kod doktora za odrasle) i drugo dete pregurali KASNO utvrđenu upalu pluća (već pri završetku), a sve to prolazeći ovu istu "proceduru", po sistemu "čekajmo još malo, analiza krvi, čekajmo joooš malo" .... I jednoj i drugoj sve je počelo kao viroza, i to razumem, ali se kod obe kasnije razvila i upala pluća. Pitam se, ne isključujući mogućnost da grešim, jesu li antibiotici (primer Hemomicin) baš toliki bauk, pa čak i ako postoji mogućnost da je ipak u pitanju viroza, i da li ih je opravdano tako "paranoično" odlagati do poslednjeg trenutka, ili je sada u pitanju neko kontra-pomodarstvo u smislu da su ih prethodne generacije uzimale "kao bombone", a da se sada u nameri da se to više ne čini, ide u neku drugu krajnost. Mi i dalje čekamo, da vidimo je li ili nije upala pluća, i da li će nam doktor konačno prepisati taj zli antibiotik Naravno, malo se šalim, iz posta ste shvatili da ne činimo ništa na svoju ruku, pridržavamo se uputstava lekara, ne raspravljamo i ne vršimo pritisak, ali me golica neki (do sada nepogrešivi) roditeljski instinkt da se tu rizikuje veća šteta zbog manje, a trebalo bi (valjda) obrnuto .... Naglašavam da su u pitanju deca koja (hvala Bogu) svega 2-3 puta godišnje uopšte dođu u situaciju da eventualno piju antibiotike.
Pozdrav iz Beograda
|
Darko Richter, dr. med.
|
23.04.2010. 16:15
Sad ovako.
Kada sam u ambulanti s tuđim djetetom, uradim određene nalaze, ako je moguće (osim krvne slike, uvijek volim vidjeti CRP). Ako su oni jasni u smislu bakterijske upale, i uz znakove donjeg raspiratornog infekta, učinim i RTG. RTG je dokaz upale pluća, a ne neko prisjećanje nakonviše dana, a bez tog ključnog kriterija (kao što je vjerojatno bio slučaj u dva člana vaše obitelji). Pneumonija se prvenstveno gleda i vidi, a manje sluša. No, ako je RTG pozitivan i ima bakterijsek znakove upale, dijete uglavnom završi na odjelu, a ne na Hemomicinu i cesti. Ako, međutim, RTG ne pokazuje upalu pluća, onda tek idemo na odjel, jer, znači, dijete ima bakterijsku infekciju, a izvor nije očit (može se još ambulanto pogledati urin, ali i febrilni uroinfekt spada na bolničko liječenje).
Ako laboratorij ne govori za bakterijsku infekciju, onda proglasim virozu, i dijete otputim kući. Ne dajem antibiotik, već mudro pripomenem da se jave na kontrolu u slučaju pogoršanja. Također, pripomenem da, ukoliko temperatura pokazuje tendenciju porasta, ili ne pada u roku od 24-48 h, onda treba razmotriti antibiotik. Antibiotik također treba dati,i bez obzira na sve nalaze, ako kašalj potraje duže od 10-14 dana, ili se vide drugi znaci bakterijske infekcije, npr. žuti iscjedak iz nosa, upala srednje guha, itd.
Međutim, kada se radi o mojem djetetu, s obzirom da sam sada ja taj kritični roditelj, i ujedno liječnik, niti radim nalaze, niti odmah dajem antibiotik. Ali, ako mi je nešto i najmanje sumnjivo, opalim antibiotik k'o iz topa, i to u otprilike gornjoj mogućoj dozi. Do sada sam ih (kom. 3) uvijek uspio izliječiti s par doza antibiotika, ili ničim. Ako nije tako akutno, pričekam, i postupim prema onome gore (kašalj duži od 10 dana, otitis, temperatura koja ne pokazuje volju da se barem smanji nakon 24-48 h, itd.).
Tako da stvari stoje malo drugačije kada razgovaram sa samim sobom, ili s roditeljem s svim socijalnim pravima.
Medicina je uvijek bila stvar konkretnog doktora i konkretnog pacijenta i tako će uvijek ostati, i pacijenti će uzalud tražiti potpuno objektivne kriterije, i misliti da oni moraju važiti za svaku kombinaciju njega i bilo kojeg doktora. Objetkivnosti se mora težiti, i dobri, bolji i najbolji doktori danas to polučuju, dobro, bolje ili najbolje, ali nikada sasvim nevezano na pacijenta kojeg taj čas imaju pred sobom. Itd.
Osobno, u ovom vašem slučaju, postupio bih bez Hemomicina, jer, najvjerojatnije ova temperatura sada, dok ovo proučavate, po malo napušta tijelo vašeg potomka.
|