Pedijatrija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 6661 | Broj poruka: 26489

Prof. dr. sc. Milivoj Jovančević, dr. med.

Poliklinika Salvea
Zagreb, Zagrebačka cesta 126


bez apetita


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

Deina

08.12.2005. 09:15

Obzirom da sam pročitala prethodne poruke u vezi odbijanja hrane molim za savjet za slučaj moje djevojčice od 3, 5 godine. Nikada nije pojela ništa ( ni slatko, ni slano) bez varanja i pričanja bajki i jednostavno ne voli ništa da jede. Hranim je po sat vremena umjesto da jede sama kao dosta njenih vršnjaka. Problem je i u tome što je ona lijena za žvakati hranu i uvijek joj moram malo pasirati viljuškom da bi jela. Nezainteresovana je i radila bi sve drugo nego da jede. Suhu hranu jede samo između obroka i to po pet, šest zalogaja, jer bi je trebalo u biti hraniti cijeli dan da bi pojela dovoljno za taj dan kada bi sve žvakala.Pokušala sam i da jede u društvu sa drugom djecom i kad uzme nešto da proba uvijek kaže da joj se ne dopada, baš ne voli hranu. Inače je zdravo dijete i nije ni malo mršava ( jer se ja zaista potrudim da pojede svoj obrok). Ne znam da li su geni u pitanju jer sam i ja bila teška na hrani ( ne u toj mjeri) do srednje škole, ali ipak ta lijenost za žvakanje i držanje hrane po ustima me zabrinjavaju da se pitam kad će to proći.
Puno hvala.

prof. dr. sc. Ana Votava Raić

09.12.2005. 19:38

Štovana gospođo, Vaš je problem češći nego što mislite, ali je dijelom - molim, nemojte zamjeriti - uzrokovan i Vašim ponašanjem. Naravno da se djetetu dopadaju "rituali" kojima je okružena i to više ili manje cijeli dan. Mali broj djece ne voli biti u centru pažnje. No, važna je činjenica da je dijete zdravo i dobro uhranjeno, a to je najbolji dokaz da djeca pojedu dovoljno za svoj razvoj i aktivnosti. Naši su pojmovi o potrebnoj količini hrane sasvim različiti i najčešće nerealni i to već od dječje dobi. Svi se mi iznenadimo kad se suočimo s činjenicom da nam je potrebno mnogo manje hrane od one koju pojedemo.
Na Vaše pitanje "...kad će to proći" nema odgovora, ali spontano neće brzo. Mnogo srdačnih pozdrava.