Autor
|
Poruka
|
natasa
|
11.01.2006. 22:11
poštovani,
moja djevojčica ima sada 7 mijeseci. uz poneku prehladu zdravo je i napredno dijete.
ono što me trenutno zabrinjava je to što sam unazad par dana prilikom njene jače aktivnosti i češće u ležećem položaju čula prilično glasno uzimanje zraka, tj. kada udiše kao da joj je teško udahnuti i to čini zvučno. izisanje je potpuno normalno.napominjem da se to čuje samo kada je uzbudjena, tj.općenito kod radnji koje zahtjevaju malo ubrzanije disanje, igra, presvlačenje...
molim vas da me uputite što mi je činiti i što mislite što bi to moglo biti.
inače, naikakvih tegoba povodom disanja i sl. nije nikad imala, jedino eto što je dosta često prehladjena ali bez temperature.
hvala
|
Dr. Darko Richter
|
11.01.2006. 23:44
Nije ništa, sve dok se vaš opis ne nadopuni nečim nenormalnim.
|
natasa
|
12.01.2006. 13:53
Puno hvala na odgovoru, pogotovo na odgovoru koji me zadovoljava!!
Pod ovo "nenormalnim" moglo bi se podrazumijevati npr?!
Pitam čisto da znam na šta da obratim pažnju, tj. da se ne bih slučajno previše opustila i uživala u svom djetetu, već neprestano tražila razlog zbog kojeg bih se brinila.
Hvala, doktore Richter, još jednom i vrlo cijenim Vaš žurni odgovor
u potpisu: nenormalna mama(jer stvarno mislim da sam "malo" neobičnija od drugih opuštenih mama)
|
Dr. Darko Richter
|
12.01.2006. 22:10
Kliničku sliku uvijek opisuje roditelj, a ako mu liječnik kaže što da opisuje,onda to nije vjerodostojno. Zato, morate sami pogoditi da li je nešto nenormalno. Neki misle da imaju veliki nos, pa se daju operirati. To je za njih problem, bolest, za mene moža i nije. Dakle, što je bolest, a što zdravlje, nije uvijek moguće objektivno definirati.
Usput, da se upetljam, bez pretenzije da sam tu kompetentan, u neke odgojne relacije koje naslućujem u vas: nije baš dobro uspostaviti formalnu tvrdnju "uživam u svojem djetetu". To je inače normalna stvar, ne samo za vas, već i za Indijance u Brazilu, ili francuskog predsjednika. No nije dobro svoj odnos definirati na taj način, jer se kod toga gubi iz vida ukupna stvarnost, u kojoj treba znati živjeti i uživati, a čega ste vaše dijete i vi sami sastavnim dijelom. Naglasak je na "znati živjeti i uživati", a ne samo "uživati". Kao što vam je posve jasno, živjeti i nije baš tako lako i jednostavno. A dijete tijekom odgoja treba to osjetiti i naučiti, a ne da odraste kao objekt uživanja, jer će mu život stalno biti stran, ali ne i on životu: pljuskat će ga kao i svakog drugog, a on to neće shvaćati niti prihvaćati.
|
natasa
|
13.01.2006. 10:57
moram priznati da sam Vašu poruku, pogotovo zadnju rečenicu, morala pročitati dva puta( pa i u tome vidim njenu težinu i kvalitetu) te Vam se zahvaljujem na dobronamjernom savjetu i nastojat ću ga primjeniti u svakodnevnom životu i odgoju svoga djeteta.
ukoliko ja kao roditelj budem primjetila bilo što "neobično" bit ću slobodna da Vam se opet obratim.
hvala još jednom
|
Dr. Darko Richter
|
15.01.2006. 18:05
Cijeli drugi dio mojeg odgovora je "off the record". Zato vas ne treba zabrinjavati, niti se trebate u njega udubljiavti. Ali, da vas čudi da život dijeli pljuske, i da to neminovno slijedi svakome, pa tako i nekome tko je danas vaše dijete, a sutra samostalni odrasli čovjet, to sada mene čudi.
|
natasa
|
15.01.2006. 23:00
ovo već smoje strane zgleda kao dopisivanje, ali ne mogu da ne odgovorim.
mene je, doktore, život pljuskao od moje 11. godine kada mi je greškom jednog nekvalificiranog doktora odrezana lijeva potkoljenica i tijelo zahvatila sepsa te sam jedva preživila. niko nikada za to nije platio, mučila sam se sa raznim lošim protezama, ogromnim krvavim žuljevima na nozi i tako to traje već 20 godina.
sada imam 31(danas sam proslavila) i svaka ta godina kao da mi je poklonjena jer nije izgledalo da ću preživiti. no jesam. i sretna sam i vesela i nikad nisam plakala nad sobom. niti sam se sažaljevala.
nakon toga jedva zatrudnih umj. oplodnjom, jer nakon 9 operacija kako u mojoj utrobi tako i na nozi to nije ni čudo, i sad imam to malo dijete koje je moj cijeli svijet i baš zato strepim nad njim jer ZNAM da život udara ne pljuske nego zna i puno jače te sam , ne kao curice koje rode sa 15 godina i nemaju blage veze niočemu, te im je zato puno lakše i "mozak na paši", puno puno opreznija i opterećenija jer znam da u živvotu stvari najčešće nisu ružičaste.
eto, takav vam je moj život i pretpostavljam da je moja curica sa mnom nadrljala , iako se nadam i pokušat ću da posljedice mog gadnog iskustva ona ne osjeti.
hvala vam još jednom i, ponavljam, ako mi što bude trebalo javit ću se
nataša
|
Dr. Darko Richter
|
16.01.2006. 14:05
Ja sam na raspolaganju, zato sam tu, a za sada mi se čini da vašem djetetu ništa ne fali, u okviru onoga što se pisali i pitali.
|