|
Darko Richter, dr. med.
|
22.09.2010. 14:55
Nikada mi nije bilo jasno zašto ljudi od svih uputa na ovome svijetu,čitaju jedino upute uz lijekove. Rijetko kada tako detaljno pročitaju upute za baratanje peglom, ili se tako striktno drže prometnih znakova. Ali, kada je Fraxiparin u pitanju, i sl., onda čitaju od riječi do riječi. I ništa ne razumiju. Zašto?
Zato jer ta rečenica koju citirate piše u 99,9% svih uputa uz lijekove svih vrsta. Mislite li da se za svaki novi lijek regrutira po 1000 trudnica, pa se njima 500 lijek daje od začeća do završetka dojenja, a ostalima nekiplacebo, te se ond auspoređuju učinci? Odmah bi se digli svi zajedno i proglasili takvog proizvođača i ministarstvo koje bi mu to potpisalo zločincima, fašistima, itd. Ali ne bit istovremeno rekli da se odriču takve informacije. Samo, ja bih voli da nam onda preporuče kako doći do tako žuđenog znanja.
Ne znam zašto bi liječnik trebao znati nešto više ili bolje od proizvođača. Zašto da liječnik kaže da, ako proizvođač kaže ne; ili, zašto da liječnik kaže znam, kada proizvođač kaže ne znam. Itd., itd.
Život se ne može bazirati na tome da odgovornost za mene snosi netko drugi. Taj drugi ima sve insrumente da učini što hoće. Zašto se boji svoje greške, a ne boji se liječnikove greške? Odnosno, zašto mu je lakše da liječnik napravi grešku, onu istu koju on sam ne želi počiniti?
To je konačno pitanje, i zbog toga pitanja sasvim sigurno nećemo imati bolju medicinu, već sve goru, i goru.
Mislim da je nama po malo dosta tih i takvih stavova pacijenata.
|
|
NiN
|
23.09.2010. 14:00
Poštovani,
Potpuno Vas razumem i generalno podržavam. Medjutim, u konkretnom slučaju ja bih kao doktor i kao savestan gradjanin, sa potpunom odgovornošću, stao iza konkretnijeg odgovora. Naime, da bi se ustanovilo da li odredjeni lek prelazi u majčino mleko jednostavno je ustanoviti prostom analizom. Takvi podaci postoje za mnoge druge lekove. Nije neophodno sprovoditi nekakvu komplikovanu blind studiju. Zato bih radije verovao proizvodjaču, za kojeg sam siguran da može veoma konkretno da ispita da li lek prelazi u mleko ili ne. Naime, za isti taj lek se veoma eksplicitno zna da ne prelazi barijeru placente, što je ispitivano na trudnoćama za koje se unapred znalo da moraju biti prekinute. Zato se taj lek i koristi bezbedno kod trudnica. Daleko je jednostavnije prostim uzorkovanjem i analizom utvrditi da li ima tragova tog leka u majčinom mleku. Na kraju, ako je to tako, veoma jednostavno bih se usudio da savetujem NE dojenje porodiljama koje su tretirane ovim lekom. Posebno zbog toga što treba "samo" žrtvovati dojenje, a izostanak dojenja se ionako dešava iz milion razloga svakodnevno. Supruga je recimo drugo dete dojila, a prvo nije, i (hvala Bogu) do dana današnjeg nismo utvrdili nikakvu neporecivu štetu po dete koje nije dojeno. S velikim poštovanjem, Vaš verni čitalac iz Beograda.
|
|
NiN
|
23.09.2010. 17:40
Potpuno Vas razumem, ali u medicini generalno, a kamoli van nje, mnogo je toga neetičkog. Činjenica je da se za mnoge lekove, kao i za neke namirnice egzaktno zna da li prelaze u majčino mleko. Kako su to gospoda farmaceuti ili gospoda medicinski istraživači utvrdili ja ne znam, ali činjenica je da to nije ništa novo (za mnoge lekove/slično se konkretno zna i naglašava od strane lekara i farmaceuta da li prelaze u m.m.). Istovremeno, ja sam kao laik, veoma jednostavno, guglujući, naišao na kompletan opis čitave studije o tome na koji način je ustanovljeno da fraxiparin ne prolazi kroz barijeru placente, uključujuću sve detalje, metodologiju, i ne baš tako slatko i etičko objašnjenje da su tražili tragove fraxiparina u nesretno mrtvorodjenim fetusima posle prekida trudnoća kako bi utvrdili da li je lek prošao kroz placentu ili ne .... Tako da, o etici u današnje vreme je jako teško polemisati, premda je meni žao zbog toga bar koliko i Vama ...
|
|
Darko Richter, dr. med.
|
23.09.2010. 22:00
Ja bih vam sada mogao ispričati nekoliko "bisera" iz povijesti medicine, koji se, međutim, vrlo oportuno zaboravljaju.
Od cijepljenja protiv velikih boginja (Jenner), do npr. patogeneze toksokaroze (Beaver - ili tako neko ime, nisam 100% siguran). No, s obzirom da su te stvari već pale u "zastaru", a nije isključeno niti da se nisu smjele isticati, jer, kao što znate, u raznim informacijama i "informacijama" kojima se smije zapljuskivati šire pučanstvo, jako je važno tko je tko, i to da se slučajno ne bi naudilo imidžu onih koji sada kontroliraju svijet.
Ja ću ipak ispričati ovu priču: Edward Jenner bio je engleski seoski liječnik koncem 18. stoljeća. Opazio je da seljaci, koji su preboljeli kravlje boginje (vakciniju) ne obolijevaju od velikih boginja, ili obole samo vrlo blago. Kravlje su boginje također za čovjeka blaga bolest. Pa je odlučio, ni više ni manje, da uzme jednog seoskog dječaka od 11 godina, i da mu najprije zada vakciniju, a kada ju je prebolio, odlučio je ići korak dalje, i inficirati ga tekućinom iz mjehura oboljelog od velikih boginja. I dječak je ostao živ. I g. Jenner je svoj podvig predstavio pred Kraljevskim društvom učenih glava i ušao u povijest kao utemeljitelj vakcinologije, iako su, najmanje 20 godina ranije, ovdje, u okolici Zagreba (Samobor), seljaci i javni "fizikuši" (liječnici), a u isto vrijeme i Turci u Istanbulu (o čemu su izvještavali zapadni ambasadori) na isti način sebe štitili od velikih boginja. Međutim, niti Turcima, niti Hrvatima nije palo na pamet da uzmu dijete od 11 godina i da ga namjerno zaraze s 2 bolesti i onda "dokažu" crno na bijelo da je to vakcinacija, i postanu svjetski poznati profesori i akademici. Malo kasnije, u 19. stoljeću, Pasteur je kao kemičar radio na umrtvljivanju virusa bjesnoće koje je uzgajao na kunićjim mozgovima. I kada se desilo da je jednog, također 11-godišnjeg dječaka ugrizao bijesni pas, Pasteur, iako kemičar, cijepio ga je s desetak uzastopnih doza svojeg umrtvljenog virusa, i tako izazvao imunost prije no što se divlji virus stigao proširiti do dječakova mozga. Dakle, djelovao je u nuždi, i nije nikoga izlagao nepotrebnom riziku. I mislite da je odmah postao slavan? Ne, podigli su se učenjaci i medicinski velikodostojnici isfrustrirani što je jedan kemičar postigao tako očiti uspjeh, a formalno nije imao licencu da liječi ljude. No, uspjeh je bio takav, a i bjesnoće je bilo toliko, da je ubrzo postalo jasno da je pravosudno gonjenje Pasteura zbog toga što je pomogao čovječanstvu naprosto gadljivo, pa je obustavljeno. A onaj treći slučaj, nekog Beavera, nisam siguran u ime, koji je u Južnoj Africi u 50-tim godinama crnačkoj djeci davao da jedu jajašca toksokare kako bi vidio kako se razvija bolest zvana toksokaroza (toxocariasis)? Što reći na to? Pa tada je u Europi već 10 godina bio pokojan nacizam, ali u Južnoj Africi to još nisu bili čuli. Izgleda da nisu opazili neke sličnosti niti u svijetu, jer, taj je članak objavljen u engleskoj medicinskoj periodici, i mislim da ja taj separat negdje imam, jer sam se svojedobno bavio tom toskokarozom.
Pasteur je ovdje očito različit od ona druga dva primjera. Moje je osobno mišljenje da se tu radi i o razlikama u svjetonazorima kalvinističko-protestantskih i katoličkih sredina. Kalvinizam je inače jedan fatalistička derivacija kršćanstva, po kojoj, u grubo, možeš dubiti na glavi, ali nećeš u raj ako nisi za to određen. Uvijek me fasciniralo kako bi netko mogao misliti da je tako nešto moguće, ako priznaješ slobodu čovjeka i dobrotu Boga, sve dok nisam naišao i na neke praktičnije ovozemaljske aspekte te sljedbe. Najvažnijom za njezin uspjeh, a ta je da su njime zasijane bezbrojne sljedbe i sljedbice koje su napučile Sjevernu Ameriku, čini mi se odredba po kojoj je bogougodno naplaćivati kamate. Znate i sami da Katolička Crkva nije baš blagonaklono gledala na bankarenje i kamatarenje, i, kada se pojavio netko tko je ponudio ideologiju opravdane zarade gdje je, po dotadašnjem uvjerenju trebala biti samilost ili karitativnost, eto uspjeha, i eto nas, u par stoljetnih koraka, u današnjem globaliziranom svijetu.
Sada, naravno, ne dolazi u obzir ovako nešto. No, ipak se događa, tamo gdje je kontrola slabija, a novac, i želje za "znanjem" jaki.
|
