Pedijatrija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 6661 | Broj poruka: 26489

Prof. dr. sc. Milivoj Jovančević, dr. med.

Poliklinika Salvea
Zagreb, Zagrebačka cesta 126


je li potreban ostanak u bolnici


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

marra

11.05.2007. 16:45

Poštovani dr. Richter,
molila bih Vas samo za okvirno mišljenje. Dječak od šest godina hospitaliziran je zbog sumnje na tuberkulozu koja je otkrivena kod majke. Dječak je u bolnici već dva tjedna na preventivnoj terapiji i svim pretragama. Nalazi su negativni, ali doktorica misli da dječak treba ostati barem još mjesec dana u bolnici i ne želi dati nalaze na uvid.
Također dalje nastavlja s terapijom od četiri lijeka. Zanima me, budući da su nalazi negativni, je li daljnja hospitalizacija nužno potrebna i ako već je, ne bi li se dječak mogao lječiti u svom gradu gdje bi mogao biti u kontaktu s roditeljima. Ima li liječnica pravo ne dati nalaze i objašnjenje svoje odluke i nema li roditelj pravo na drugo mišljenje. Ispričavam se što je ovo dosta nejasno i bez potrebnih podataka, ali zanima me Vaše okvirno mišljenje da znam kako da dalje postupam.

Darko Richter, dr. med.

12.05.2007. 21:40

Moje je mišljenje slijedeće:
1. Ne postoji preventivna terapja s 4 tuberkulostatika, već je to prava puna terapija.
2. U dječaka očito nije u pitanju samo sumnja na TB već je postavljena dijagnoza TB.
3. Ako doktorica ne želi dati nalaze na uvid, kako znate da su negativni?
4. Da li vi mislite da je moguće da doktorica liječi dijete u bolnici i to s punom antituberkultoskom terapijom samo zato jer joj je tako ćef?

A sada moje okvirno mišljenje:
Evo, vaše je pitanje primjer kako naši pacijenti ili roditelji pacijenata ne znaju niti čuti, niti pitati liječnika, već stvaraju neka svoja mišljenja, koja su posve nelogična, nestvarna i nikamo ne vode. Sve ste ove dogovore sigurno čuli od te doktorice i tamo je mjesto da se informirate za stanje svojeg djeteta (ako pitate za svoje dijete). Moguće je i da vam nešto nije bilo jasno, ali nije moguće da vam doktorica nije htjela odgovoriti na pitanja. TO NIJE MOGUĆE, jer, u tom slučaju vi svoje dijete ne biste ostavli kod nje u bolnici. Dakle, ja se pitam koja je moja uloga ovdje? Odgovorite mi iskreno, ali prethodno se malo preispitajte i sami, i, prije svega, recite mi, pitate li za svoje, ili za tuđe dijete?



marra

14.05.2007. 09:50

Poštovani dr. Richter,
nije mi bila namjera uzrujati Vas. Kao što se naslutili doista se ne radi o mojem djetetu. No ipak, hvala na odgovoru, mislim da će pomoći roditeljima koji sada znaju što imaju pravo pitati i tražiti.

Darko Richter, dr. med.

14.05.2007. 11:20

Niste me uzrujali, ali, da li ste se upitali o nacinu i sadrzaju vaseg upita? Takva pausalna pitanja koja svu krivnju prebacuju na lijecnika, zato sto je netko lijen da se ukljuci u vlastiti problem, jednostavno nisu prihvatljiva. Mislim da ce se na kraju najvise uzrujavati pacijenti, jer ce se doktori vrlo lako prilagoditi razini komunikacije koju pacijenti namecu, i problemi se nece rjesavati. A onda ce ljudi na vlastitoj kozi poceti dozivljavati to nerjesavanje, i pocet ce se buniti, ali uzalud, jer ce lijecnici na sve imati odgovor, u okviru nametnute kominikacije koju sada diktiraju pacijenti, pa, ako je to sto zelite, izvolite. Nisam vam dao nalaze: evo vam ih. Nisam vam rekao zasto je dijete u bolnici: evo vam otpusno pismo, a dijete uzmite doma i potpisite da to cinite na svoju odgovornost. Lijecim dijete s 4 lijeka od TB, a nemam niti jedan razlog za to: trazite si drugog doktora, a mene tuzite. Itd., itd. Kamo ovo sve vodi? Javite mi ako jos ne vidite taj smjer. Neke od ovih stvari vec se dogadjaju, vjerujte mi. Kada se dese i vama, nemojte se cuditi, ili reci da to niste znali.