Darko Richter, dr. med.
|
11.11.2009. 23:50
Vama neke stvari nisu jasne. Vaše je zdravlje potpuno vaša stvar.
Ako me netko 9.11. pitao da li je dezinformacija da cjepivo za sezonsku gripu također ublažava i pandemijsku, ja sam poručio da jest. I da je zadnji čas cijepiti se protiv pandemijske. Jer, pandemija je već bila startala,a ja sam toga postao svjestan u 7 dana između 23. i 31. 10. Tada je bilo jasno da se pandemija počela nezaustavljivo širiti. Kada bi se sada, recimo tijekom 7 dana, moglo podijeliti svo naručeno cjepivo za pandemijsku gripu, možda bi se mogla prigušiti ta pandemija, iako bi, vjerojatno, za to trebao jedan malo drugačiji pristup: po mojem mišljenju, trebalo bi u tih utopijskih 7 dana procijepiti svu školsku djecu od 7-18 godina, i time bi se vjerojatno iskontroliralo širenje epidemije (oko 500.000 djece). Zašto utopijskih? Jer cjepiva još nema. A zašto ga nema? Možda je nekoga pregazilo vrijeme dok je planirao nabavu cjepiva. A možda se narod poveo za aferom o nabavi cjepiva za svinjsku gripu preko Imunološkog zavoda, kada je od novinara i još ponekog znanstvenika servirano da nam se sprema neprovjereno cjepivo, da smo pokusni kunići, da opet netko trpa novac u džep preko naših leđa, i to još, našeg zdravlja.
Tada niste ironično pitali gdje je to cjepivo. A nije od toga prošlo nego 6 tjedana.
A ja ne nabavljam cjepiva. Pogotovo ne na veliko. Ako me netko pita, ja odgovorim. U pitanju, je li nas sezonsko cjepivo štiti protiv pandemijskog, ja odgovaram jasnim ne. I, s obzirom da pitanje jasno implicira brigu zbog pandemijske gripe, nadodajem, da je zadnji čas cijepiti se protiv nje. A kojim cjepivom, ako ono državno još nije stiglo? Pa ne mora država za sve brinuti. Ja sam stručnu informaciju dao. A onaj tko pita, valjda zna kako će riješiti svoj problem, ako ga ima.
|
BBee
|
12.11.2009. 15:00
Poštovani,
Kad malo bolje razmislim, Vaš pomalo arogantan stav mogu razumjeti. Zborite kao svaki zaljubljenik u svoju struku, a to izuzetno cijenim. Pretpostavljam da Vas upravo to čini ovako kvalitetnim stručnjakom. To što sam ja laik, ne znači nužno da sam ograničena… Zanima me ponešto o arhitekturi, kemiji, astronomiji, strojarstvu, financijskim ulaganjima, informatici…. A bogami I o medicini, pa je mi je ovo moje laičko švrljanje, kao posljedica patologije našeg društva u dva navrata spasilo život! A hobi mi je jogging!
Pretpostavljam da Vi bezuvjetno vjerujete svojem bankaru pri savjetu o ulaganju. Ili vodoinstalateru o održavanju cijevi prohodnima…
S druge strane pak, zanesenost Vam ne dozvoljava da vidite stvarnu sliku zdravstva u lijepoj našoj… Na žalost, u promilima se mjeri količina ljudi koji medicinski faks upisuju i završavaju iz ljubavi prema struci i čovjeku, poput Vas, pa nas je većina prepuštena na milost i nemilost mediokritetima u bijelim kutama.
Na žalost, moj posao je bio usko vezan uz suradnju sa liječnicima, specijalistima uglavnom. Kategorički tvrdim da je njih 90 % najnehumanija i najpohlepnija kategorija ljudi u Hrvatskoj. Meni je doduše jasno zašto do toga dolazi, no to ne opravdava iskvarenost jedne humanitarne struke. Vjerojatno ste i Vi toga svjesni, pa se borite rukama i nogama da osvjetlate obraz struke.
Bez obzira na sve, silno vas cijenim kao stručnjaka, a Vašu kritičnost prihvaćam u kompletu .
Srdačan pozdrav!
|
Darko Richter, dr. med.
|
13.11.2009. 02:30
Za "BBee":
Nisam se nikada zapitao jesam li zaljubljenik u svoju struku. Međutim, ćutim neku razliku prema mainstreamu, a i dobivam je na znanje od okoline, često. Ipak sam opstao, a na ovom Forumu trajem i zbog toga što me neka od ovih pitanja i komentara "održavaju na životu". Čak, imam dojam da je, nakon 7 debelih godina došlo do određene pozitivnog profiliranja postavljenih upita, što mi čini posebno zadovoljstvo.
Jako se, međutim, varate ako mislite da ja nemam punu sliku o zdravstvu u lijepoj našoj. Samo, moja interpretacija i akcenti su sasvim drugačiji.
Ukratko, imamo sustav u kojemu je sve besplatno. Država vam/nam uzima novac, i brine o nama, tako da sve izgleda besplatno. U takvom sustavu pacijenti ušetavaju u ordinacije i bolnice, bez ozbiljne odgovornosti za sebe. Tek tako, a jer je besplatno, znaju da mogu ušetati još 100 puta, i nikom ništa. I da li će nešto poslušati, provesti, potpuno je njima na volju. Došli su doktoru, dobili terapiju, a što će s time napraviti, i da li će iskoristiti svoj termin za ovu ili onu pretragu, otvoreno vam kažu u lice da je to posve njihova stvar.
Onda imate doktore, koji liječe takve pacijente. A jer pacijenti sve češće imaju neke pritužbe, i jer se advokati sve češće javljaju pacijentima, dolazi do neugodnih situacija. U hrvatskoj pravnoj regulativi, doktor je krivično odgovoran za svoj redoviti posao, i k tome, za razlikuod svih drugih optuženih po krivičnom pravu, on sam mora dokazivati nevinost. Dakle, bilo tko ušeta bilo kojem doktoru, nešto mu se ne svidi, i eto kirivčnog postupka. Kako vi objašnajvate da je jedan kardiokirurg, kojem nisu mogli dokazati više od desetak tisuća eura mita, a pri tome je operirao nekoliko stotina ljudi, i nije bilo stručnih prigovora, dobio 10 godina zatvora, a jedan mladac, koji je 20 puta zaustavljen od policije prije nego je autom usmrtio i invalidizirao nekoliko osoba u pijanom stanju, dobije 6-7 godina? Možete vi za svaki pojedini slučaj naći neko objašnjenje, ali, doktori čitaju novine, i vide koliko je sati. Kako biste se vi ponašali u tome? Jer, nije ono pravedna kazna za mito, ako se istodono ne kazne i oni koji su mito davali. A prije onoga tko je prvi zakukurikao, mito je davala, izgleda, još nekolicina ljudi. Dakle, htjeli su, nelegalnim putem, sebi priskrbiti prednost, u zdravstvenom sustavu u kojem smo svi jednaki. Htjeli su sebi dati prednost, podmićujući doktora, pred nekim drugim. I samo kardiokirurg da ide u zatvor!? Takvim se pravosuđem ne stvara mir u zemlji, jer, temelj mira jest pravda. Iustitia et pax. Tako da, pretpostavljam, hratski građani koji su po zanimanju liječnici, nastoje preživjeti ovo vrijeme. Zarađuju za život, i nastoje ulaziti u što manje rizika glede liječenja i tetošenja svojih pacijenata. Ja u tome ne vidim nikakvu pohlepu, sasvim sigurno niti približno takvu koja resi druge segmente društva i zbog čega nam ne daju u Europu. Iz Europe niste još nikada čuli da su liječnici u Hrvatskoj problem. A jeste li čuli da je problem politička korupcija, javne nabave, utjecaj na pravosuđe, lobiji, hrvatska poduzeća u inozemstvu, itd, itd.? Je li tamo rade pretežito liječnici, ili tko? Recite.
Liječnici su nesrezmjerno hipereducirani u odnosu na sve druge stručnjake u Hrvatskoj: 6 godina studija, 1 godina staža, 4 godine sepcijalilzacije, 2 godine uže specijalizacije, svakih 5 godina obnova licence (na temelju pismenih dokaza o kontinuiranoj edukaciji), te opcijski: magisteriji, primarijati, doktorati, zanastvena i nastavna zvanja. Vama je normalno da netko meni ovdje doda link na članak na engleskom, i da ja u 30 minuta odgovorim komentarom. Je li pravnici tako tečno pričaju engelski, građevinari, političari, učitelji, itd, itd.? Vi ste naučili da sve medicinske tekovine iz New Yorka, dobijete servirano ovdje i sada, čim pozvonite. Gdje vi tu vidite gramzivost? A, ja se sto puta zapitam, zašto je to tako, i bi li se moglo ovako okrenuti stvari: jedan mali štrajk - da mi, u bijelim kutama, pacijentima pružamo samo ono što smo naučili kroz ono što ste vi svi u nas investirali, kroz državno financiranje našeg fakulteta, i učenje engelskog u osnovnoj i srednjoj školi. Jeste li vi svjesni, koliko i kojih bi, npr., lijekova ostalo da se propisuje, jer, za druge ne bismo niti znali, niti čuli. Itd., itd. O kojoj vi to pohlepi pričate?
Ja stalno zagovaram jedno. Dokidanje doprinosa za zdravstvo - neka država iz poreza osigura osnovnu preventivu i društvenu medicinsku higijenu, tj. preventivnu pedijatriju, onkologiju, zarazne bolesti i psihijatriju. Ostalo neka si svatko sam osigura, ili neka plaća. Propale bi mnoge bolnice, propali bi mnogi doktori, ali bi, ipak, jedan broj morao natrag u akciju, jer, bila bi ipak potreba. Ljudi bi htjeli da se liječe. I onda bi, po mojoj procjeni, nekih 70% doktora pristojno živjelo. Nitko ne bi trabunjao o njihovoj pohlepi. Plaćalo bi ih se izravno, kao što se plaća kruh na polici, ili cipele u dućanu. I konačno bismo imali medicinu koju zaslužujemo, tj. onu koju možemo sami platiti.
|