dada
|
16.04.2004. 21:22
Stovani lijecnice,vec sam Vam se obracala sa nizom pitanja na koja sam uvijek dobila odgovor i velika Vam hvala...Vec neko vrijeme zelim da Vas upitam ,mada moje pitanje mozda ne spada u ovaj forum jer je moje dijete bez nekih velikih zdravstvenih problema.Moj problem se sastoji od slijedeceg: moj muz i ja smo vrlo mladi dobili djecaka (kad smo oboje imali 21 god,),skoro da smo i sami bili djeca.Obitelj nam je davala veliku podrsku pa smo bez problema odgovorili svojim zadatcima roditeljstva...Sada je nasem sinu 5,5 godina i ja prosto ne znam kako bih ga odgajala.Jako je inteligentan tako da je vec sa tri godine govorio Njemacki jezik naucen sa televizije ,brojao ,sada cita stripove i da ne nabrajam...Ja imam problem sa njegovim odgojom jer se uporno dvoumim izmedju "tradicionalnih" metoda i straha da necim ne zlostavljam svoje dijete . Vrlo je prkosan i razmazen , on sve najbolje zna ,zbog toga ima problema sa ishranom ,donedavno i sa stolicom ,teskom mukom ga odvojim od racunara ,vrlo malo se igra sa igrackama,niko mu se jos nije uspio nametnuti kao autoritet i apsolutno ni jedan moj prijedlog ne prihvata.. Imam problem u necinu odgoja,cas sam popustljiva ,cas za istu stvar izgubim zivce ...razumijete me...ni sama nisam nacisto kako da se postavim ...Molim Vas recite mi za nesto od literature,eventualno za neku stranicu na internetu ili mozda ukratko svojim rijecima ,na sta trebam paziti ,sta moze ostaviti trajne posljedice ...itd...mnogo Vam hvala unaprijed...
|
Dr. Darko Richter
|
16.04.2004. 23:45
Nažalost, za ovo nisam stručan, ali, ako vas to tješi, ili baš obrnuto, još dublje uznemiruje, svejedno, reći ću vam: za ovo nema stručnjaka. Vaše dijete je vaše dijete, i ima točno onakve reakcije koje mu dopuštate. Ako ste ga prepustili djedu i baki, otkud da ima osjećaj autoriteta? Iz vašeg opisa vidim da vam dijete dosta besciljno lebdi, upražnjavajući svoju prirodnu nadarenost, no bez pravog smjera, a na vama i na vašem mužu jest da to sredite, a to traži angažman, tj. vrijeme, strpljenje i energiju. I to stalno, barem do punoljetstva. A na kraju još jedna opaska: vi vrlo marginalno spominjete svojeg muža, oca tog djeteta, skoro kao da ne postoji ili da nema u tome uloge. I to je, po mojem mišljenju jedan od većih problema danas: jako svjesne žene i majke, koje su u biti dosta insuficijentne, na mnogo polja, a osobito uočljivo na obiteljskom. Ne znam gdje vi točno živite, ali u Hrvatskoj je, u zadnjih 10-ak godina, došao do izražaja jedan problem koji uviđa mnogo mislećih ljudi, onih koji razmišljaju o sudbini i budućnosti naroda: to da nešto sa ženskim dijelo populacije nije u najboljoj ravnoteži sa zahtjevima stvarnosti. To je, međutim, samo moje osobno mišljenje, za koje nemam znanstvenu potvrdu, ali imam, ako mi vjerujete, neovisnu potvrdu, iz osobnog razgovora, od nekih vrlo visoko pozicioniranih velikodostojnike ovdašnje duhovne kulture.
|
Kristina
|
19.04.2004. 12:55
Poštovana gđo. Dada
Pridružujem se Vašem upitu. Moja je djevojčica 4.5g stara i opisala bih ju kao vrlo inteligentnu, do krajnosti svojeglavu i sve u svemu, teško odgojivu. I ja često dvojim da li smo prestrogi ili prepopustljivi i kako se postaviti u pojedinoj situaciji. Razgovor sa psihologom je donekle pomogao, ali s naznakom da moje dijete nije bolesno i ne treba psihologa.
Moja obiteljska situacija se ponešto razlikuje od vaše. Bili smo stariji kad smo dobili dijete (29 ja i 33 suprug), imamo 2 djece (4.5 cura i 2g dečko) bake i djedovi nisu intenzivno uključeni u odgoj djece, viđaju unuke jednom mjesečno, ali pitanja i dvojbe su jednake:
Gdje i kako dobiti dobiti koristan savjet vezano uz odgoj djeteta? Koji je to ispravan, dobar, pravi smjer kojim ćemo usmjeravati svoje dijete i omogućiti da postane zdrava, sretna i kompletna osoba? Vjerujem da je to pitanje koje si postavlja svaki svjesan roditelj. Također vjerujem da ne postoji recept za dobar odgoj, ali teško mi je povjerovati da u Hrvatskoj ne postoje savjetovališta na tu temu.
A zašto u odgoju marginaliziramo oca naše djece? Poštovani dr. Richter, evo primjera: pogledajte samo koliko se očeva uključuje u ovaj forum, morate priznati da (čast izuzecima!!) većinu upita šalju majke. Mislite li da ne bismo željele da se očevi više angažiraju, da budu više uključeni u odgoj djeteta?!?! To nije naš odabir, prečesto nam je uloga majke u odgoju djeteta postavljana kao primarna.
S druge strane nisam shvatila što to sa 'ženskim djelom populacije nije u najboljoj ravnoteži sa zahtjevima stvarnosti'? Molila bih da mi to malo razjasnite!
Nadalje, shvatit ćete da odgajajući svoje dijete ne razmišljam o sudbini i budućnosti naroda već prvenstveno o svojoj kćeri, jednoj jedinoj koja mi je, kao i moj sin, apsolutni prioritet u životu. To je moj odabir i sve drugo dolazi iza toga. Sebično? Možda, ali bar sam toliko svjesna da znam kad trebam tražiti savjet.
S poštovanjem
Kristina
|
Dr. Darko Richter
|
19.04.2004. 17:27
Shvatite moj odgovor kako hoćete, on nije posve uobičajen, zar mislite da toga nisam svjestan? Međutim, on je krajnje pošten i vrlo otvoren. Bez obzira na razloge, ipak priznajete da uloga oca nije valorizirana kako treba. Ja sam samo to rekao, ništa više, ništa manje. Nisam ulazio u to tko je u tome više ili manje odgovoran. No, naznačio sam i ono što vam se učinilo nejasnim. Istaknuo sam da je to moje privatno mišljenje, za koje sam dobio neovisnu potvrdu nekih ljudi, koji su javni djelatnici duhovne kulture. Ako vas nimalo nije briga ni za što osim za svojeg sina, onda neka vas ne brine niti ta rečenica. Budite u tome logičini i konzekventni. Jer, teško je dijalogizirati s nekim koji sada kaže da ga se to i to ne tiče, a onda pita a što je to.
|