|
Autor
|
Poruka
|
|
Dunja
|
06.05.2008. 12:05
POštovani dr. Richter, dobar dan,
Moj sin od 2 godine i 9 mjeseci vec skoro godinu dana nekad vise, nekad manje nekontrolirano slini. Strpljivo cekam da prestane, ali nikako. Jednostavno ne guta slinu nego mu curi, i nista ga to ne brine. Na roda.hr procitala sam da je nekontrolirano slinjenje jedan od tzv:znakova upozorenja za djecu stariju od 12 mjeseci, za evenutalno postojanje teskoce u socio-emocionalnom razvoju, pise i da ne mora biti da ona postoji, nego konacnu procjenu provodi tim strucnjaka. Sve vjestine inace usvaja tocno po PS-u. Rast, govor, motorika, sve ostalo perfektno i napredno. Zato oklijevam sa odlaskom pedijatru, osjecam da je sve OK, a ipak me to malo muci. Nismo bili kod pedijatra od kraja prosle godine.
Da ga ipak vodim pedijatru zbog toga? Ili, da preformuliram, biste li Vi vodili svoje dijete tog uzrasta pedijatru zbog nekontroliranog slinjenja, a da Vam je prvo dijete pa nemate s kim usporediti, a sve ostalo izgleda, po Vasoj ( a da niste doktor medicine) procjeni u redu? khm..da je strina stric...ma pokusavam postavit pitanje da nije preglupo. Da idemo pedijatru il ne?
|
|
Darko Richter, dr. med.
|
06.05.2008. 20:10
Da je moje dijete, a ja pedijatar, najprije ga niti slučajno ne bih odveo pedijatru. Potom, niti slučajno ne bih pitao nekog na nekom roditeljskom forumu zašto moje dijete slini. I, potom, ne bih se uhvatio u logičku klopku: teškoće u socio-emocionalnom razvoju - slinjenje. U slini se mogu određivati neki hormoni, i neinvazivno (bez pikanja) pratiti te hormone kroz razvoj djeteta, ali to nema nikakve veze s pojačanim slinjenjem. Evo, kada se roditelji na nekom forumu jave "sa svojim iskustvima"., videći na internetu riječi "saliva", "socioemotional development" i automatski jedan drugom savjetuju da je kod pojačanog slinjenja dijete perturbirano u socioemotivnom razvoju. A radi se samo o uzimanju sline, umjesto krvi, da se odrede neki hormoni, npr. kortizol.
Inače, dijete može sliniti zbog hiperprodukcije sline, ili zbog smanjenog gutanja sline. U prvom slučaju češći su uzroci: ekscesivno hranjenje škrobom, gastroezofagealni refluks, upale u ustima (afte i sl.), te trovanje teškim metalima (živa, bakar, arsen) i organofosfatima. U drugom slučaju češći su uzroci: različiti procesi u krajnicima i mekim tkivima vrata oko krajnika, tipa raznih apscesa, stranih tijela i sl., zatim različite frakture ili malformacije čeljusti, radijacija i neke neurološke bolesti ili ispadi.
Ima toga još, ali se nigdje ne spominje poremećaj socioemotivnog razvoja.
Ja bih pomislio najprije na škrob.
|
|
Dunja
|
06.05.2008. 21:20
krvio smo se razumjeli, nisam nikog tamo pitala, nego sam procitala clanak:
http://www.roda.hr/tekstovi.php?TekstID=7&Tekst2ID=156&Show=1130
U vasem odgovoru zbunilo me ovo:
"Da je moje dijete, a ja pedijatar, najprije ga niti slučajno ne bih odveo pedijatru", onda ste nabrojali dosta raznih uzroka, od kojih bi svasta trebao pogledati pedijatar, i na kraju:
"ja bih prvo pomislio na skrob". Da li predlazete da smanjim skrob u prehrani, pa vidim sta ce biti? u kolikom periodu bih mogla ocekivati promjene?
ILi ipak mora pedijatar potvrditi da je to od skroba? Please, pojasnite.
Hvala na razumijevanju, pozdrav
d.
|
|
Darko Richter, dr. med.
|
07.05.2008. 09:45
Što ima pedijatar potvrđivati da li dijete jede previše škroba? To je ionako podatak koji ćete vi izreći, i ne znam zašto bi vam tu bilo važno mišljenje pedijatra. Kao, npr., vi pedijatru kažete da dijete ima 17 kg. I pedijatar vam odvrati: ima 17 kg. Što ste novog doznali. Ako jede previše škroba, od toga može sliniti. Vidite da li trpa u sebe bonbone i sl., jer i od toga ide slina, kada se trpa. Možete pitati pedijatre svašta, no teško da će vam dati konkretni odgovor o slinjenju. Eventualno će isključiti one krupne stvari, običnim pregledom.
|
|
Dunja
|
07.05.2008. 15:00
Da, trpa, ukidamo excesivne bombone, hvala i pozdrav
|
|
Darko Richter, dr. med.
|
07.05.2008. 22:10
Znači vama je trebalo nacrtati što su to ugljikohidrati, škrob i sl. Od njih neki sline prije, no, što je ovdje važno, to slinjenje se nastavlja i poslije, pa to može zbunjivati. Katkada treba popiti malo vode i isprati usta, jer slinjenje može trajati i ako je dio hrane ostao u ustima, u zubnom mesu itd. Prati zube.
|
|
Dunja
|
08.05.2008. 08:40
Da, trebalo je, otprilike onako laički sam znala di su proteini a di ugljikohidrati i neku vezu ugljikohidrat-šećer, a nisam znala da je šećer=ugljikohidrat, i sam „škrob“, da je jedan od ugljikohidrata nisam kužila. A zube će prati češće, do sad je samo navečer (?!), hvala Vam.
|
|
Darko Richter, dr. med.
|
08.05.2008. 15:45
Sve je meni jasno. Moja djeca neće o tim stvarima imati pojma niti koliko vi sada. Mi smo u osnovnoj školi na kemiji, a potomi u gimnaziji, razjasnili što su to ugljikohidrati. Činilo se tada bez veze, ali, danas se dobro široko obrazovanje gubi, a ja nemam pojma koje će ga znanje zamijeniti, jer ga, jednsotavno, ne vidim. Vidim samo zabavu i površnost, buljenje u TV, igrice, itd. Pa ja sam kao dijete slagao kocke, šarafio, pilio, igrao se loptom, i rijetko kada mi je bilo dosadno. TV mi jednostavno nisu dali gledati, osim izuzetno, npr. gledali smo često Čkalju, ruske crtane filmove (bili su jako dobri, unatoč boljševizmu) a obavezno na Uskrs, kada je ORF prenosio papin blagoslov Urbe et Orbi, jer, to je bila jedina svjetska osoba koja je Hrvate pozdravljala "in lingua Croata", ali nisam smio vani pričati da smo gledali Austriju. To je bilo protudržavno.
|
|
Dunja
|
12.05.2008. 16:25
e da, a moju se generaciju opcenito smatra jos strasno siroko i odlicno obrazovanom. a mene osobno da mi je medicina hobi ( nemojte sad doslovce nasjesti i pobjesniti, malo pjesnicke slobode). Vasa djeca ce znati svasta, jer ih vi sigurno doma ucite. A ako se prepustim redovnom obrazovanju i danasnjim zivotnim navadama, mali mi ima sve predispozicije biti bijeli debeli neznalica koji cele dane kroz debele naocale vodi krvave pokolje nad cudovistima na pc-u, slusa cirilicu i smislja kak bi se necasno obogatio. Pa zato i on pili i reze i nogometa i cita, a mi roditelji se pravimo da smo sporski tipovi pa smo cele vikende na obiteljskim izletima, ne bismo li izbjegli prijeteci razvoj situacije. I tak vec dve godine uspjesno, pa bas da vidim dokle ce nas to drzati.
|
|
Darko Richter, dr. med.
|
12.05.2008. 18:20
Dok se roditelji čude i oklijevaju, šteta nastaje.
Bojim se da je i kod mene tako. A usput, ponestaje mi snage, i to djeca odlično iskorištavaju.
|
