Pedijatrija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 6661 | Broj poruka: 26489

Prof. dr. sc. Milivoj Jovančević, dr. med.

Poliklinika Salvea
Zagreb, Zagrebačka cesta 126


strah


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

tata

21.09.2003. 08:57

Postovani!
Prije nekoliko mjeseci moj se je, tada 5.5 gidisnji sin, prilikom praznjenja u WC-u ozlijedio tvrdom stolicom. Osim sto ga je boljelo, ugledao je krv a mama je jos dodatno napravila scenu o zdravoj prehrani i on se je svega toga prilicno ustrasio. Tada je rekao da vise nikada nece kakati. Toga se zadnjih mjeseci i uporno drzi. Kada osjeti potrebu, svjesno se suzdrzava, a kada je debelo crijevo prepunjeno proces se desava nekontrolirano ali samo djelomicno. Najveci dio i dalje ostaje u debelom crijevu. Kako postupiti? Osim pomoci psihologa koju jos nismo zatrazili, da li bismo i mi samo jos nesto mogli uciniti? Kakve posljedice prezivljeni strah ima ili moze imati za njegov daljnji psihicki razvoj?

Dr. Darko Richter

21.09.2003. 18:25

Stanje obično zovemo tzv. idiopatskom opstipacijom, tj. opstipacijom bez očitog organskog uzroka. Želim vas najprije uvjeriti u slijedeće: nije se sve dogodilo kada je imao tvrdu stolicu i krv kod defekacije, već sasvim sigurno nešto, ili, puno ranije. Jednostavno, nije redovito obavljao veliku nuždu i došlo je do nakupljanja sve tvrđe stolice, a na kraju i pucanja ili fisure anusa ili hemoroidne vene kod defekacije. Redovito obavljanje stolice postalo je danas vječiti problem, a u djece započinje obično jutarnjom žurbom u vrtić ili školu. Umjesto da u miru doručkuje i, 15-ak min. potom, kada se javlja gastrokolički refleks, ode na stolicu, to se, obično u žurbi, preskače, pa se preskače u školi kada i nema pravog mjesta i vremena za te stvari, pa popodne kada, ili nema refleksa, ili se opet preskoči jer mu je važnije da se igra, i tako je stalno nešto drugo važnije, a stolicu može voljno zadržati. Na kraju upada u začarani krug u kojem je stolica sve tvrđa, a defekacije sve bolnije. Dakle, nije istina da je greška u zdravoj ili nezdravoj hrani, kao što nije istina da je sve počelo kada je prvi puta prokrvario. No, razlozi mogu biti psihogeni: u tom slučaju obično su u pitanju tankoćutna, inteligentna djeca, koja na ovaj način reagiraju na neki problem (osobni, školski, obiteljski, itd.). No, svi mi imamo svoje probleme, a ipak se većinom ne konstipiramo do krvi. Stoga je sada najvažnije izaći iz začaranog kruga: tvrda stolica - bolna defekacija -izbjegavanje defekacije - još tvrđa stolica - još bolnija defekacija - itd. ... . Sada je on u stanju prisustva obilnih stvrdnutih fekalnih masa u samom debelom cijevu i šupku, koje se ne usudi defecirati (nije istina da baš neće, već se boji boli), a koje se na površini otapaju i taj tekući feces nečujno curi na gaće pa izgleda da je dijete paradoksno inkontintnento, iako je opstipirano. Mislim da biste trebali otići do pedijatrijskog gastroenterologa, dijete treba klizmama, sa ili bez oralnih laksativa, osloboditi fekalnog tereta, i zatim se treba vratiti normalnom poštivanju jutarnjeg poziva na stolicu, obično 10-15 min nakon doručka.