|
|
28.05.2007. 20:55
Moj sin se prošli tjedan, u utorak, probudio sa blagom temperaturom (37,2), glavoboljom, bolovima u nogama i jakom grloboljom.
Tomu je prethodilo 4 tjedna intenzivnog slijevanja šlajma u grlo i noćnog hrkanja uz sukrvičasti sekret iz nosa (sve bez temperature)
02.05.na pregledu kod pedijatra, zbog bronhitisa i rinosinusitisa dobio je antibiotik Cedax koji je trošio 12 dana. Šlajm je iskašljao i u tom smislu stanje se smirilo. Nos nije prestao curiti ( u svim bojama), grlo je ostalo crveno uz jednako slijevanje i hrkanje po noći i promuklost. (uglavnom bez kašlja, ali koristimo Singulair mini).
Takvo stanje je potrajalo do prošlog tjedna, kako sam napomenula, kada je dobio tu tzv., temperaturu (cca 10 dana nakon što je popio antibiotik Cedax)
Pedijatrica je konstatirala crveno grlo i napravila bris grla. U međuvremenu mu je tempratura porasla do 38, ali mu je opće stanje bilo loše, bio je malaksao, pospan, bez apetita i žalio se na bolove u vratu, grlobolju i bolove u rukama i nogama. Ponovno smo bili kod pedijatra, i dobili Silapen 1000 kroz 10 dana.
Nalaz brisa je pokazao streptokok (ne znam koji).
Zbog pojave čudnih crvenkastih nazovimo fleka koje izgledaju kao modrice, ali su crvene i ispupčene, a pojavljuju se unatrag 7 mjeseci, te se povlače (prolaze upravo kao modrice u roku 5-6 dana, tako da mijenjaju boje) nakon terapije nekim antibiotikom, upućeni smo na kontrolu AST-a.
Nakon što smo počeli koristiti Silapen temperatura je u potpunosti nestala, a dijete mi je reklo da sada konačno može gutati jer ga pri tome ne boli grlo. Njegovo opće stanje je prilično dobro, nije umoran i malaksao, apetit se nije vratio potpuno, ima tamne podočnjake i naotekao je ispod očiju. Po noći i dalje jako hrče i guta šlajm.
Ne žali se na bolove, a crvene fleke se nisu proširile.
S obzirom da se radi o streptokoku, i uz sve ostale simptome jako sam zabrinuta
Za što se radi nalaz AST-a i kakve on ima veze sa tzv. modricama na nogama ?
Nalaz AST-a još nemamoi. Danas je pojavila zaduha, koju i inače povremeno ima, ali s obzirom da da je astma kao dijagnoza odbačena, ne znam što bi bio uzrok.
Nismo bili ponovno kod ORL-a, zadnji put prošle godine u proljeće kada je potrdio uvećan 3.krajnik, ako to ima ikakve veze.
|
|
Darko Richter, dr. med.
|
29.05.2007. 12:40
Samo po sebi je razumljivo da vi ne možćete biti prvi koji će saznati dijagnozu reumatske groznice u vašeg djeteta. Da biste vi tu dijagnozu saznali, mora je prvo postaviti kompetentni liječnik. Tek kada je njemu sve jasno, možete to doznati.
Normalni je put da vi NE čitate o jednoj bolesti, pa pilite liječnika da li je to baš ta bolest, jer, zašto ne bi bila jedna od 6000 drugih koje poznaje današnja medicina? Mogli ste pročiteti i o glomerulonefritisu, pa se pitam zašto o tome ne brinete. Dakle, istinska je katastrofa za pacijente kada sami traže simptome po nekom obrascu, a ne po stvarnom stanju. Ima jedan psihijatrijski sindrom koji se zove Munchausenov sindrom, u kojem pacijeti umišljaju da imaju neke simptome i čak ih namjerno produciraju, kako bi se unedogled podvrgavali pretragama. A postoji i Munchausenov sindrom bližnjih, tj. obično roditelja, najčešće majke, koja na svojem djetetu forsira simptome kako bi ga podvrgavala svim mogućim pretragama, a uhvate je tek kada prime dijete u bolnicu, ostave ga samo s majkom u sobi i uključe jednu malu video-kamericu, pa onda imate što vidjeti: npr., majka poklopi dijete jastukom, pa kada se doista počne gušiti, zove hitno sestru i liječnika radi intervencije. I svi, ako nisu vidjeli što se zbilo na kameri, misle da je dijete imalo neku apneju, ili konvulzije, ili aspiraciju, a bilo je imitacija srčanih grešaka, akutnih abdomena, da ne kažem kojekakvih hiperpireksija, urtikarija i šepanja, sve dok nisu djetetu učinili kateterizaciju srca ili mu rasporili trbuh da vide konačno što to ima unutra - ako se nisu prije opsjetili Munchausenovog sindroma. Sada, ima tu raznih sutpnjeva od vrlo blagih, do ovako teških, koji se onda javljaju kao bobmastični primjeri u stručnoj literaturi.
|
|
|
29.05.2007. 15:20
No dobro, možda sam ja po vama psihički bolesna osoba, ali nakon 30 bronhitisa koji su nas doveli k vama , upale grla zbog koje je završio u bolnici s upalom pluća, nekako sam stvarno malo splašena.
Inače, jednom prilikom, kad je dijete ostalo u bolnici zbog upale pluća (nakon što smo 3 dana obilazili dežurne pedijatre, hitne i šta ja znam šta sa temperaturom 40), rekla sam da je netom prije toga imao urinoinfekt i jedan odmah po rođenju. Doktorica me je pitala: Jeste li radili MCUG ? Ne nismo. MCUG? što je to, zašto se radi i čemu služi ? Da li sam ja to uopće trebala znati ? Isto tako je i sa svim ostalim. Ako pitate, onda ste hipohondar, ako ne pitate uvjek će se netko čuditi: Pa gdje ste dosad bili, ili zašto niste napravili to i to? No, nema veze. Ipak nisam saznala kakve veze ima AST s tzv. modricama, ali javit ću vam rezultat nalaza.
|
|
Darko Richter, dr. med.
|
29.05.2007. 16:35
AST, bilo jedan (jetreni), ili drugi (titar), nema s modricama nikakve veze.
S modricama bi mogao imati veze broj trombocita. Koliki su mu trombociti?
MCUG je mikcijska cistouretrografija, kontrastna rendgenska pretraga urotrakta. Ne pita va doktorica za to da bi vas opomenula zašto to još niste napravili, već da dozna da li jeste, ili niste, jer to bi, nakon sigurno dokazanog uroinfekta u muškog djeteta bilo gotovo obavezno. Ne znam zašto si umišljate da doktori s vama razgovaraju na ravnoj nozi. Ako ste slučajno naletjeli na takvoga, onda vam savjetujem da potražite drugoga (u Hrvatskoj >15000 registriranih liječnika), koji će vam pomoći, a ne vas opominjati što vi ne znate ono što mora znati on.
Inače, nije baš istina to što opisujete o liječnicima, da vam predbacuju ovo ili ono, već je istina da si vi sami stalno nešto predbacijete, pričate o bronhitisima, uroinfekcijama, a o svemu očito nemate puno stvarnog znanja, i zato vam preporučujem da se smirite. Ako se hoćete sami dijagnosticirati i sami liječiti, nitko vam ne brani. Ali, ako idete liječniku, onda vi tamo niste nikakav stručni partner po svojim uvjetima, već ste pacijent. Ništa više, ništa manje. Ako ne želite to priznati, onda vam ne treba liječnik. Liječnika možete procijeniti tek ako slušate i radite što vam kaže, a ne ako odmah mudrujete po svome. Jučer mi je u ambulanti bila jedna mama, koja forsira da dijete ima neki kašalj, da ima bronhitise, skoro isto toliko puta koliko ste vi ovdje izgovorili, da je zanima ima li dijete alergiju, i da li može imati astmu ako nema alergiju, ... Klinički nalaz savršeno uredan, dijete O.K. Majku nisam pregledavao, ali sam joj rekao da joj vjerojatno treba prijava ... Zašto? Učinili smo prick test - negativan. Kada smo htjeli, više radi majke koja se nije htjela pomiriti ni sa kakvim nalazom, dati izvaditi krv i pogledati alergološki nalaz iz krvi, izgubila se, iako je najprije pristala. Nakon 2 h vratila se s nalazom iz Klaićeve, iz siječnja o.g., s ukupnim IgE-om i 7 ili 8 specifičnih IgE na aero i nutritivne alergene: sve debela 0 (nula). Onda sam ja pošašavio i rekao joj da ću je prijavit ministru, jer, može ona tražiti drugo mišljenje, ali ne može ravno u oči lagati i prešućivati učinjenu obradu. Tko tu koga zeza? To je bezobrazluk, za koji si pacijenti umišljaju da mi liječnici nemamo pojma, a prožima nam svaki ambulantni dan od ujutro do popodne. I ne može tu biti nikakve normalne medicine, sve dok je ovo što se radi i besplatno, i bez sankcija. Tako to dalje neće dugo. Imam toliko pacijenata da čim izađu iz ambulante, više ne znam niti tko niti što je bilo, ali, ovu sam sada zapamtio, po imenu i prezimenu i po izgledu, nema šanse da je ne prepoznam. Za sada neplaniram neke sankcije, ali od sada na dalje - da.
Citiram vam sada nekoliko odredbi Kodeska liječničke etike, koje definitivno kanim doslovce primjenjivati, od odmah, s time da će visiti u mojoj ambulanti:
Članak 2
(5) Liječnik će predlagati i provoditi samo one dijagnostičke postupke koji su nužni za pouzdanu dijagnozu te samo ono liječenje koje je u skladu s provjerenim standardima suvremene medicinske znanosti.
(6) U svojem postupku s bolesnikom liječnik će postupati ekonomično, sukladno racionalnoj medicinskoj praksi: nepotrebne preglede i liječenje neće provoditi, bez obzira tko snosi troškove skrbi za bolesnika.
(12) Ako se bolesnik, koji je dobro upoznat sa svojim stanjem, a sposoban je da samostalno odlučuje, ne ponaša sukladno s potrebama liječenja i prevencije bolesti, liječniku je iznimno dopušteno takvoj osobi odbiti daljnju skrb, pod uvjetom da ga prethodno uputi na drugog liječnika ili zdravstvenu ustanovu. Jednako tako može liječnik postupiti prema bolesniku koji se svjesno ponaša nedolično, uvredljivo ili prijeteći, osim ako u ovakvim slučajevima prijeti bolesniku opasnost za život, tada mu je liječnik dužan pomoći.
Osobito ću se potruditi da primijenim stavak 12, jer je ova mama, o kojoj sam govorio, meni došla na svoj izričiti zahtjev, jer zna da se razumijem u područje alergologije, ali očito nema pojma što to znači da se netko u nešto razumije. Ona misli da to treba služiti samo njoj, da joj netko radi njezine zabave ili dokolice rješava zagonetke.
A pediajtri su tu radi djece, a ne radi roditelja. To je normalni red stvari: dijete, a zatim roditelj, i to samo u mjeri u kojoj je to neophodno zbog dobrobiti djeteta.
|
