|
dad
|
11.03.2008. 18:15
Dječak je prehlađen od prošlog utorka.Osim ispuhivanja nosa nismo ništa koristili,no za vikend sekret postaje gust i zelen uz temperaturu do 37.8.Jučer bili kod pedijatrice koja je rekla da se radi o prehladi,grlo nije upaljeno,inhalirati fiziološkom,uzeti prospan za iskašljavanje.Temperatura se jučer navečer popela na 38.3.Nakon lupoceta pala i ništa ponovno do ujutro 37.5, a sada je ponovno 38.Što mislite jeli to i dalje samo prehlada?Pomaže li inhalacija,prospan ili je to tek toliko da nešto uzimamo?Inače kašalj je rijetko i vlažan-iskašljava.Napominjem i da imamo radovnu terapiju seretide ujutro i navečer zbog bronhalne astme.
|
|
Darko Richter, dr. med.
|
11.03.2008. 21:45
Je ne znam više što je to prehlada, jer se rabi od moždanih ovojnica do mjeruha i jajnika. Ovaj narod misli da je medicina jedna velika prehlada i da je sve tako jednostavno. Banalno može biti, ali nije baš jednostavno. Ako ima temperaturu, i obojeni iscjedak iz nosa, onda je tu neka bakterija, za koju se može dati antibiotik. A ono što je dobio, je samo onako... po mojem mišljenju. Općenito, u nas se daje previše antibiotika. Međutim, izgleda da ih dosta često ne dobiju baš oni, kojima je indicirano takvo liječenje, a dobivaju oni kojima i nije. I to je duplo štetno.
|
|
Darko Richter, dr. med.
|
23.03.2008. 11:00
Kliničke slike koje opisuju hrvatski roditelji ili koje se pojavljuju na hrvatskim internetskim stranicama ne postoje u knjigama. A knjige su ipak izvor znanja, od starog Egipta, do dana današnjega. Nekada isključivi, a danas, uz internet i druge medije, nisu isključivi, ali su bitni izvor znanja. Prvi i nezaobilazni. Ono što je izvan knjiga, uglavnom je neznanje. Varijacija temperature od 37,7 do 38,1 u istom danu, kao oblik neke kliničke slike, u knjigama ne postoji. Ovo bi bio indirektni, ali konkretni odgovor na vaše pitanje. Ako ste to shvatili, nemojte čitati dalje.
Ako netko nije shvatio, pokušati ću prozboriti u jednoj povijesnoj prispodobi. Kada sam bio mali, bio sam jako radoznao. Jednom sam uzeo okrugli stolni sat INSA (nekadašnja Industrija satova - Zemun) i gledao kako se okreću kazaljke i slušao kako kuca. Otkrio sam da se mogu dodatno pomicati gumbićima na stražnjoj strani. Vrtio sam u svim smjerovima, a onda me zaintrigiralo, bi li se kretanje kazaljki moglo pipati, pa sam skinuo prednje stakalce, i vrtio kazaljke opet raznim brzinama u raznim smjerovima. Onda sam opazio da se pri tome ne miču gumbići s stražnje strane. Nije bilo interneta da upitam dežurnog urara što se to zbiva, i da li je to normalno, da vrtnja gumbića pokreće kazaljke, a vrtnja kazaljki ne dira gumbiće. To me dalje povuklo da pogledam u unutrašnjost sata, pa sam ga otvorio, i počeo nekim svojim redom, kojeg se ne sjećam više, demontirati zupčanike, oprugu i razne šarafiće. Negdje kasnije popodne konačno sam dobio batine, i zbog sata i zbog preturanja tatinog alata. To je tada bilo legalno. Meni nije bilo ugodno, ali ja svoje roditelji i dan danas ne volim ništa manje zbog toga, a dobio sam batina još koji put. Da je Eva na vrijeme dobila batine, još u raju Zemaljskom, i mi bismo mogli u tom uživati. Ali, tu smo gdje smo. Eva, u stvari, nije nikada bila mala, i odmah se ponašala kao da je veća od Boga. Poslije mene došli su naraštaji koji su odrastali u zabrani raznih odgojnih mjera, a da nadomjesne mjere nisu bile donesene, i nema ih do danas. Umjesto nadomjesnih odgojnih mjera, svakodnevno se donose proklamacije o pravima, i to bez dužnosti. Ja bih savjetovao da se najprije iskoristi pravo da se bude odgovornim roditeljem. I baš zato, što se kod proklamiranja "prava", zaboravlja da postoje u prvojm redu prava i dužnosti, a ne izolirana prava, sve se manje razumijemo, i među naraštajima nastaju sve veći jazovi i nerazumijevanje.
|
|
lunja
|
25.03.2008. 11:00
Poštovani dr Richter!
super anegdota, i još k tome poučna! Nekako mi se čini da smo se mi roditelji malo (a neki i malo više) izgubili u instant receptima koje nalazimo u raznim (uglavnom američkim) priručnicima i sumnjivim časopisima tipa: Kako biti uspješan roditelj, Odgojite sretno i uspješno (genijalno, samouvjereno, najpametnije, smopouzdano i sl.) dijete, Sretno djetinjstvo u 10 koraka i sl. A pritom budite uspješna poslovna super-žena (muškarac) i zaradite brdo love kako biste svojim mališanima mogli kupovati dizajnersku odjeću i sofisticirane igračke te najnoviji dugometražni crtić da ga dijete gleda barem 2 sata kako vam ne bi smetalo i gnjavilo vas!
Imam jedan prijedlog, nadam se da ćete ga shvatiti dobronamjernim. Mislim da je problm u tome što su roditelji u cijeloj toj zbrci i raznim savjetima kojim nas bombardiraju sa svih strana zbunjeni i u stvari puno vremena i energije troše čitajući, kopajući po raznim izvorima informacija tražeći odgovore na pitanja koja ih muče. Pritom ne nalaze jednostavna uputstva kako se ponašati i što gledati kod djeteta koje nije strašno i očigledno bolesno, ali im se ipak čini da je nešto sumnjivo. Uglavnom nas takvo čačkanje vodi do zastrašujućih samo-dijagnoza i do paranoje. Možda ne bi bilo loše kad biste napisali neki članak s uputama roditeljima kada otići liječniku i na što treba obratiti pažnju kad nam se čini da je dijete bolesno. Možda biste tada mogli roditelje uputiti na taj članak. Samo tada više ne bi bilo ovakvih dobrih odgovora, kao što je ovaj Vaš posljednji!
Lijep pozdrav!
|
|
Darko Richter, dr. med.
|
25.03.2008. 20:45
Kada bih to išao pisati, bio bi to samo još jedan tekst iz kojega bi roditelji izvlačili ono što im odgovara, a niti slučajno ne bi shvaćali ili htjeli shvatiti bit prouke. Tako je to s bezličnim tekstovima u trećem licu. Uzmeš što ti konvenira, a ono što ti ne odgovara, ignoriraš. Zato nema nikakva smisla nešto dodatno pisati. Nije problem u tekstovima, već u slušateljstvu / čitateljstvu. Problem je u mentalitetu jednog vremena i jednog sustava, a ljudi se ponašaju kao da drugih vremena i drugih sustava nije bilo niti će biti. Ne istražuju. Ne gledaju u sebe i ne domišljaju što bi bilo da nešto ovisi baš samo o njima. Međuzavisnost jedinki o društvenom tkivu postoji, ali ova nesamostalnost, koja više nije nikakva međuzavisnost, već nesposobnost, upravo kulminira. Ja ne znam kako netko može misliti da, npr., djetetu izmjeri svakih 2-3 h temperaturu, i svaki puta pita doktora što bi to moglo biti. Nije doktora fizičar, da objašnjava prirodne fenomene. Doktor se bavi bolešću. Recite mi da vam je dijete bolesno, i kako to mislite da je bolesno, i ja ću vam dati neki odgovor, ili vas uputiti na drugoga, ako mislim da taj ima bolji odgovor. Ali, prirodne pojave opažajte sami, i, ako mislite da se radi o bolesti, dođite i pitajte. Ali ne pitajte doktora, je li neka prirodna pojava u redu, ili nije. To je za fizičara.
|
