Pedijatrija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 6661 | Broj poruka: 26489

Prof. dr. sc. Milivoj Jovančević, dr. med.

Poliklinika Salvea
Zagreb, Zagrebačka cesta 126


Za dr. Richtera


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

bosancheros

07.06.2010. 14:55

Postovani dr. Richter, zanima me nekoliko stvari vezanih za Vas:
Jeste li oduvijek zeljeli biti pedijatar? Od kuda crpite nove spoznaje, koje pedijatrijske udzbenike preporucujete, koje casopise, web stranice? Nije po krscanskom nauku imati idola, ali, ako ne kao idol, vi svakako mozete posluziti kao primjer nama koji tek trebamo krenuti Vasim stopama, vase iskustvo i znanje uz nasu osobnu individualnu kreatvnost i konstantno ucenje, to bi po mome mišljenju trebala biti dobra kombinacija. Ako nekada u buducnosti uspijem doci na Rebro na specijalizaciju zamoliti cu Vas za mentorstvo u svakom slucaju.

Darko Richter, dr. med.

07.06.2010. 21:50

"Jeste li oduvijek zeljeli biti pedijatar? "
Znao sam jedino da me više zanimaju svestranije struke, po mogućnosti konzervativne (dakle, kirurgija, radije nego ortopedija; interna, radije nego neurologija; isto tako, interna, radije nego kirurgija; međutim, ginekologija ili okulistika, radije nego kirurgija, jer su sadržavale i određani konzervatvini dio, makar je kirurgija svestranija). Tako da je na kraju ispalo kada mi se pružila prigoda i za internu, i za pedijatriju, da sam se ja odlučio za pedijatriju, jer je šira od interne. A osim toga, mislio sam da je pedijatrija u jednom humanističkkom smislu, zapravo, vrhunac medicine. I jest.

"Od kuda crpite nove spoznaje, koje pedijatrijske udzbenike preporucujete, koje casopise, web stranice?"
Ja nažalost crpim sve manje novih spoznaja, a prerađujem i pakiram u sada već značajno iskustvo, razne spoznaje od prije. No, iako sam učio iz različitih udžbenika, još najviše stranih, i to od studija do specijalizacije i dalje, sve to ne bi bilo "ono" da nisam dobio stipendiju u Francuskoj, gdje sam jedno 8 mjeseci boravio, od čega 3 mjeseca aktivno radio pod punom odgovornosti kao njihov specijalizant. To je bilo presudno. Mi smo, u Hrvatskoj, nažalost autodidakti, bez obzira na sve naše zaslužne predšasnike, ali, dok ne vidite što je to škola medicine, argumentiranog razmišljanja i uspješne prakse, dotle vam je naučena medicina samo strano tijelo. Ta Francuska je za mene bila ključ. No, postoji i onaj preduvjet da ta Francuska može dati pravi plod: a to je teroijsko predznanje u koje možete uklapati ono što vidite na djelu u Francuskoj. Najprije treba odlično znati fiziologiju; ja sam se Guytonu vraćao cijelo vrijeme kliničkih predmeta, tijekom staža, i osobito specijalizacije. Više sam ga puta prolazio tijekom mnogo godina, ne baš od korica do korica kao na 2. godini, ali ipak sve relevantno za dato pitanje u datom vremenu. Osim fiziologije, bezbroj sam puta prorađivao propedeutiku,tj. kliničke metode pregleda i pretraga (imao sam engelsku knjigu Hutchison's clinical Practice). To je vrlo bitno. Danas se neki doktori svode na sakupljače nalaza SSS i VSS tehničara, koji samo glume da znaju što će s time, a ne znaju, jer nemaju u glavi niti relevantni destilat anamneze, a još manje samom sebi uvjerljiv vlastiti klinički nalaz. Zatim sam sve predmete učio jednako, kao da ću baš njih kasnje raditi. Zatim sam, osobito tijekom staža, na svakom mjestu nastojao barem jednom učiniti neku važnu praktičnu vještinu, npr. na pedijatriju venepunkciju, na neurologiji sam lumbalno punktirao, na ORL sam radi ootoskopiju, na okulistici fundus, itd. Toga se mnogi današnji studenti i specijalizanti boje kao vrag svete vodice. Jednostavno, o tome nemaju pojma, to izbjegavaju i ostaju vječitim, doživotnim liječničkim invalidima. U tu vodu treba skočiti, što prije , to bolje. A koje knjige? Najbolje knjiga svih vremena jest Harrisons's Principles and Practice of Internal Medicine. Nema veze što je to interna, a ne pedijatrija, ili kirurgija. To je najrazložnije, najtemeljitije i najbolje napisana medicinska knjiga, bila i ostala. Recimo da je to bila sreća što 1977. godine na MF u Zagrebu nije bilo prave interne na hrvatskom (tj.postojao je prijevod Davidsohna od doc. Ašpergera, i neki Mimica, ali nisu bili priznati od katedre, a Davidson, iako odličan, bio je u odnosu na Harrisona samo skraćeni "kompendij"blunk. Mene je tada savjetovao prof. Hauptmann, šef interne na Zajčevoj, da učim po toj knjizi. Znao sam da je dobronamjeran, iako mi se činilo da je "lud", pa sam si ipak kupio tu knjigu (.izdanje, 1976. g.). Nisam na kraju stigao sve naučiti iz nje, ali, ono što jesam prošao, to me markiralo isto kao kasnije ono što sam rekao o Francuskoj. I dan-danas se vraćam toj knjizi, ako si želim nešto istinski razjasniti. U pedijatriji postoji Nelson na engleskom, prije je bio prijevod Fanconija, ali, oni Harrisonu tada nisu bili do koljena. Nelson je nešto uznapredovao i najnovija su izdanja jako dobra. Konačno, postoji Mardešićev udžbenik, koji je odličan, iako možda malo narativan i prvenstveno namijenjen dodiplomskim studentima. Međutim, knjiga je odlična, a bit će još bolja kada, nadam se, osvane u svom novom izdanju, koje se, po mojim neslužbenim saznanjima, uvelike sprema. Vidjet ćete zašto. Na kraju, treba se logirati na razne časopise ili baze podataka koje posreduju medicinske informacije, npr. Peer Review, MedLinx, Journal Watch, itd. To služi za praćenje naslova i novosti u medicini, te za ulaz u veće detalje ako je od interesa.

"Nije po krscanskom nauku imati idola, ali, ako ne kao idol, vi svakako mozete posluziti kao primjer nama koji tek trebamo krenuti Vasim stopama, vase iskustvo i znanje uz nasu osobnu individualnu kreatvnost i konstantno ucenje, to bi po mome mišljenju trebala biti dobra kombinacija. Ako nekada u buducnosti uspijem doci na Rebro na specijalizaciju zamoliti cu Vas za mentorstvo u svakom slucaju."
Nije problem biti mentor, pa ću to rado prihvatiti. Možete mise javiti na mail: bibice@live.com.

nevena1978

17.09.2010. 10:35

Imam djecaka 7 godina , od cetvrte godine se zali na bolove oko pupka , kad dobije taj bol najcesce povrati , taj bol se javlja desetak puta i spontano prolazi,,,Kod gastroenterologa su mu uradjeni sledeci nalazi ,,,helikobacterija imao je 2 puta,,,,,,,vise je nema,,,,radjena mu endoskopija nalaz uredan,,,,,alergija na gluten nalaz uredan,,,,alergo test na hranu , nalaz uredan,,,,evijalna pasaza crijeva, nalaz uredu ,,,,ulz abdomena sve u redu,,,neuroloski ispitan eeg, ct mozga,,,nalazi uredni,,,ct bez patoloskih promjena,,,,eeg je uradjen par puta nalaz dobar,,,,,,ali tegobe i dalje traju otprilike 10 do 15 dana u razmaku tegobe traju po dan ipo i spontano prodju,,,,,prije mjesec dana u momentu tog bola sam ga nesto pitala i poceo da prica nesto sasvim drugo i nepovezano,,,,,,ponovo ga odvedem kod neurologa dobije tablete lamal 25 mg,,,,kao sumnja se na neku abdominalnu epilepsiju za koju prvi put cujem da postpoji,,,,, medjutim tablete pije od prije 3 dana po pola ujutro pa cu kasnije da mu povecavam postepeno, ali juse je opet dobio te bolove prvi put je samo povratio a bol se manifestovao 20 tak puta u toku dana od toga je desetak puta pricao nesto nepovezano, pa me interesuje vase misljenje, moze li to da bude epilepsija iako eeg nalaz uredan i nepokazuje te napade , eeg je radjen dan kada nije imao te bolove,,,,na koji nacin se moze potvrditi da je epilepsija u pitanju,,,,, lijeci li se to potpuno ili se citav zivot kontrolise tabletama....i da li mislite da je lamal adekvatna tableta za taj problem,,mozda kad pocne vecu dozu da pije nece imati ove tegobe,.,,,,,zaboravih napomenuti u toku svih ovih ispitivanja operisao je slijepo crijevo , i divertikulum mekeli na crijevima,,,,,koliko znam epilepsija je nasledna u nasim porodicama nije poznato da je neko bolovao od toga , pa me interesuje kako se ova vrsta dobija , da li je moguce da se nekad udario u glavu ili je nesto drugo u pitanju i da li ovi simptomi mogu da se pogorsaju i predju u neki tezi oblik???????Mislim da nisam nista zaboravila pitati i napisati sto bi bilo vazno za vas odgovor,,,,unaprijed hvala!!!!!!!Molim ako moze neki detaljniji odgovor ,,,,,,,,

Darko Richter, dr. med.

17.09.2010. 13:30

Abdominalnu epilepsiju nemoguće je dijagnosticirati na temelju boli u trbuhnu, a bez nalaze EEG-a u strogoj korelaciji s tom boli. Mislim da danas neuropediajtri baš nisu skloni toj dijagnozi, i mislim da je i ne priznaju. Vaš sin ima sasvim dovoljno gastroenteroloških problema, konzervativnih i kirurških, da je uporno traženje uzroka u mozgu upravo apsurdno. Imao je gastritis, imao je Meckelov divertikl, apenciditis. Liječen je, operiran po trbuhu. Nije li to dosta za bol?

moke80

24.01.2011. 23:10

Postovani dr Richter, izvinjavam se sto vas ovim opterecujem al s obzirom da nigdje ne mogu da dobijem informaciju,a vi ste spomenuli novo izdanje udzbenika Mardesic, da li se zna bi li se skoro mogao naci u prodaji. Unaprijed hvala.

Darko Richter, dr. med.

24.01.2011. 23:45

Još ni blizu, tek se približava.