Zabrinjavajuće visoke stope vršnjačkog nasilja u institucijama za djecu i mlade u Hrvatskoj
Čak 70 posto djece i mladih u dječjim domovima, domovima za odgoj, odgojnim domovima i odgojnim zavodima u Hrvatskoj sudjeluje u direktnom ili indirektnom vršnjačkom nasilju, kao žrtve ili zlostavljači. To je više nego što je zabilježeno u maloljetničkim zatvorima u Velikoj Britaniji i Kanadi.
Zabrinjavajući je to nalaz istraživanja dr.sc. Ivane Sekol s Odsjeka za poremećaje u ponašanju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu, o kojem je danas bilo riječi na Međunarodnom znanstveno-stručnom skupu na temu vršnjačkih odnosa u institucionalnom smještaju i tretmanu djece i mladih na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu.
U radu skupa sudjelovali su stručnjaci iz Velike Britanije, Škotske i Slovenije koji su o svojim iskustvima u radu s mladima razgovarali s brojnim hrvatskim stručnjacima iz domova za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi, domova za odgoj djece i mladeži, odgojnih domova i odgojnih zavoda, centara za socijalnu skrb i drugih ustanova.
Cilj skupa je podržati praktičare u smanjivanju vršnjačkog nasilja te pronalaženje strategija za zaštitu djece u institucijama. Stručnjaci se slažu da se one trebaju bazirati na pozitivnom aspektu vršnjačkih odnosa, kao što je prijateljstvo među djecom i mladima u institucijama.
"Mladi ljudi u domovima su izuzetno osjetljivi i treba im osjećaj sigurnosti koji se u okruženju s tako visokom stopom nasilja trenutno ne može ostvariti. Zato se mi kao stručnjaci moramo usmjeriti na pozitivnu stranu njihovih odnosa – prijateljstvo – kako bismo mogli predložiti i zaživjeti strategiju suzbijanja nasilja i početi stvarati sigurno okruženje u institucijama", rekla je u uvodnom izlaganju dr. sc. Ivana Sekol.
Neke od mjera koje mogu ublažiti nasilničko ponašanje djece i mladih u institucionalnoj skrbi su programi usmjereni promjeni stavova o odobravanju nasilja, tehnike za kontrolu impulzivnog ponašanja kod nasilnika, programi za poboljšanje samopoštovanja žrtava vršnjačkog nasilja, programi za povećanje grupne kohezije i jačanje društvenih normi korisnika te poticanje razvoja boljeg odnosa između štićenika i osoblja, objasnila je Sekol. Važne su i mjere koje su usmjerene na poboljšanje i unapređenje fizičkih i socijalnih uvjeta same ustanove.
Znanstveno stručni skup zajedno su organizirali Odsjek za poremećaje u ponašanju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Oddelek za socialno pedagogiko Pedagoške fakultete Univerze v Ljubljani, Ured UNICEF-a za Hrvatsku i Gradski ured za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom Grada Zagreba.
