Liječenje aritmija

Točna dijagnoza aritmije temelj je dobrog liječenja. Neke aritmije su bezopasne i ne zahtijevaju nikakvu posebnu terapiju. Ukoliko se liječnik odluči predložiti liječenje aritmije, alati koji su dostupni (osim liječenja eventualne osnovne bolesti koja ponekad i ne mora imati veze sa srcem, kao npr. povećani rad štitnjače) su lijekovi, kateterska ablacija, postavljanje elektrostimulatora (pacemakera) ili implantabilnog kardioverter-defibrilatora (ICD) te danas izrazito rijetko kirurški postupci.

Lijekovi koji služe za liječenje aritmija zovu se antiaritmici. Radi se o vrlo složenim lijekovima, koji mogu imati i niz nuspojava. Paradoksalno, jedna od glavnih nuspojava antiaritmika može biti upravo aritmija. Stoga je kod propisivanja ovih lijekova vrlo važno imati preciznu dijagnozu, a za bolesnika je važno da ih uzima točno kako je liječnik propisao, kako bi se maksimalno povećao njihov željeni učinak, a istovremeno smanjila mogućnost nuspojava.

Željeni učinak antiaritmika u većini slučajeva jest normalizacija ritma, usporavanje ubrzanog rada srca te sprečavanje napredovanja aritmije u zloćudni poremećaj ritma koji može ugroziti život. Lijekovi se daju intravenski (uglavnom kod akutnih stanja) te veći dio vremena u obliku tableta.

Kod nekih aritmija treba davati i lijekove koji nemaju veze sa samim poremećajem ritma, ali su vrlo važni kako bi se spriječile neke druge neželjene posljedice aritmije. Tipičan i čest primjer fibrilacija atrija. Kod ove aritmije se gubi normalan slijed električne aktivacije pretklijetki, tj. one se više ne stišću, nego trepere. Uslijed toga u pretklijetkama dolazi do muljanja i zaostajanja krvi, što može uzrokovati stvaranje krvnih ugruška (tromba). Dio tog ugruška se može odvojiti i normalnom cirkulacijom otići u mozak, gdje može začepiti (okludirati) moždanu krvnu žilu, te na taj način prouzročiti moždani udar. Kod osoba s dugotrajnom fibrilacijom atrija stoga je nužno razrjeđivanje krvi posebnim lijekovima kako bi se spriječio moždani udar (tromboembolija). Ovi lijekovi (antikoagulansi) nisu lijekovi protiv fibrilacije atrija u užem smislu, ali predstavljaju sastavni dio liječenja ove česte i potencijalno opasne aritmije.

Kirurški postupci u liječenju aritmija su relativno rijetki. Primjer su bolesnici s preboljenim srčanim udarom kod kojih je došlo do razvoja velikog ožiljka na srcu koji je istovremeno izvor moguće opasnih aritmija (ventrikulske tahikardije). U tim je slučajevima moguće kirurški odstraniti (izrezati) ožiljno tkivo te na taj način smanjiti učestalost i vjerojatnost aritmije. Nadalje, kod bolesnika koji idu na kardiokiruršku operaciju zbog nekog drugog razloga (premosnice ili operacija zaliska), a istovremeno imaju i fibrilaciju atrija, moguće je tijekom operacije napraviti kiruršku izolaciju centara i srčane šupljine u kojima fibrilacija atrija nastaje (plućne vene, lijeva pretklijetka) i na taj način efikasno kombinirati kirurško liječenje osnovne srčane bolesti s liječenjem aritmije.