Zatajivanje srca (zatajenje srca, srčana dekompenzacija) je skup simptoma (tegobe koje bolesnik osjeća) i znakova (nalazi koje liječnik opaža prilikom pregleda) koji upućuju na nemogućnost srca da ispuni svoju osnovnu zadaću, a to je opskrba organizma krvlju. Radi se o zatajivanju crpne (istisne) funkcije srca.
U normalnim uvjetima srce radi na vrlo jednostavnom načelu – ono mora izbaciti cjelokupnu količinu krvi koja u njega ulazi. Ukoliko to nije više moguće, dolazi do stanja koje nazivamo zatajivanjem srca.
Do zatajivanja srca može doći naglo (akutno), ali je češće riječ o sporom procesu (kroničnom), pri čemu srce tipično jedno vrijeme kompenzira (nadoknađuje) svoju slabost različitim obrambenim mehanizmima. Ovi mehanizmi uključuju povećanje srčanih šupljina (dilataciju), zadebljanje srčanih stijenki (hipertrofija), brži rad srca (porast frekvencije, tahikardiju) kao i mehanizme koji nisu povezani sa samim srcem, nego s ukupnim krvožilnim sustavom (stiskanje arterija – vazokonstrikcija, zadržavanje tekućine i soli lučenjem posebnih hormona, usmjeravanjem krvotoka prema važnim organima kao što je mozak – centralizacija krvotoka, itd.).
Zadnja izmjena: 24.08.2019.
Žene u reproduktivnoj dobi kojima su uklonjena oba jajnika, u postupku zvanom bilateralna ooforektomija, imaju veću vjerojatnost da će kasnije u životu razviti zatajenje srca, pokazuju rezultati nove studije.
Pacijenti koji su bili liječeni zbog zatajenja srca i doživjeli su poboljšanje svoje pumpne funkcije, i dalje su pod većim rizikom od smrti uzrokovane stanjem srca ili hospitalizacije, ako prestanu uzimati lijekove za zatajenje srca, ukazuju rezultati nove studije.
