|
Dr. Darko Richter
|
17.10.2005. 00:09
1. Kako biti siguran, to je pitanje za cijeli život i za sve situacije u životu, a ne samo cijepljenje. Dobro cijepljenje NE pogoduje kasnijem razvoju bolesti.
2. Prvo, pedijatar ne samo da savjetuje, već provodi obvezatne cijepljenja. Ono što pitate vjerojatno se odnosi na neobvezatna cjepiva: ili ne zna, ili, zna, ali zaboravi, ili procjenjuje da ga nećete poslušati, ili procjenjuje da ćete mu stvarati probleme oko refundiranja novca za cijepljenja koja ne pokriva HZZO, ili mogućih manjih ili rijetko većih komplikacija koje nosi svaka korisna medicinska intervencija, itd. Za neobvezatna cijepljenja, obično inicijativa dolazi od pacijenta, vani i kod nas, to je uobičajeno.
3. Naravno da bih, uz uvjet da dijete nema imunodeficijenciju. Reakcije roditelja nemaju nikakve veze s cijepljenjem djeteta.
4. Cijepljenje osuđuju ponajprije mnogi nestručnjaci, a vrlo malo stručnjaka i to sasvim sigurno, ako nešto kritiziraju, to sigurno nije cijepljenje općenito, već pojedina cijepljenja. To je već pitanje indikacija i rasprave o indikacijama, ili cost/benefitu svakog cijepljenja. Meni su, npr. vrlo sumnjivi upravo oni koji histerično oponiraju pušenju, ili cijepljenju, ili bilo čemu, jer mi se čini da baš oni iz toga žele od nekih korporacija izvući materijalnu korist, a ne obrnuto. Farmaceutske korporacije su jedine koje prave cjepiva i razvijaju nova ili poboljšavaju stara cjepiva, i nitko drugi, pa, ako ih treba uništiti, samo naprijed. Ja nisam u kroporaciji, ali još uvijek mogu razlikovati što je dobro a što ne.
5. Mislim da nemate pojma o problematici o kojoj tako suvereno raspravljate. Dječja paraliza nije iskorijenjena nigdje u svijetu, a u razvijenim zemljama ne pojavljuje se samo radi redovitog i sveobuhvatnog cijepljenja. A ako imate nešto protiv korporacija, onda mi odgovorite tko će to napraviti cjepivo protiv meningokokne sepse, koje ovog časa još uvijek ne pokriva sve uzročnike, niti zaštićuje one koji su najugroženiji, tj. mlađe od 2 godine.
6. Neka su cijepljenja obvezatna, a oni koji ih propisuju (NE PEDIJATRI) propisuju i cjepiva kojima se djeca cijepe, pa pitajte njih (epidemiolozi Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, čije programe cijepljenje potpisuje svake godine ministar zdravstva). Ono o žuči nema veze, jer ne znam niti za jedno živo dijete bilo koje dobi koje ne proizvodi žuč. Istina je da u cjepivima, baš kao i u pekmezu, ili paniranim pilećim medaljonima ima tvari koje se dodaju kao konzervans, ili zaostaju u tragovima od ranijih faza proizvodnog postupka, ali su to mirko- ili nanogramske količine i nemaju praktičnih nuspojava za dječji organizam, a omogućuju sterilnost i stabilnost cjepiva. Bez njih, nema niti cjepiva, to vam je tako. Stvar je napretka tehnologije proizvodnje da se malo po malo svi dodaci reduciraju ili izbacuju, i to se gogađa s raznim dosadašnjim sastojcima u cjepivima, npr. tiomersalom, albuminom, itd. Ja sam svojedobno cijepljen cjepivima koje bih danas za svoju djecu smatrao lošim, ali nisam obolio niti od jedne bolesti protiv koje sam cijepljen, a obolio sam od svih od kojih kao dijete nisam mogao biti cijepljen, jer ih nije bilo, a već su 40 godina obvezatna (osipce, mumps, vodene kozice). Što se tiče sudjelovana roditelja u odlučivanju o cijepljenju svoje djece, oni uvijek imaju pravo odbiti medicinsku intervenciju ili zatražiti alternativnu, ako je ima, i ako to izravno ne ugrožava njihovo dijete. U tom smilsu nema se tko šta žaliti. A da li će laik ikada razumjeti cijepljenje, ili medicinu, odgovor je - ne. Nikada neće razumjeti medicinu i dokle se javnosti bude punila glava da "mora biti informirana", ona će informaciju, tražiti, dobivat će je, i opet neće biti zadovoljna. A zašto? Zato, jer kada bi bilo tko iz opće javnosti to zadovoljavajuće razumijevao, onda bi on bio doktor. A ne možemo svi biti doktori. Evo, ja bih se danas, sa svojim životnim iskustvom, a i znanjem, rado mijenjao s nekim inženjerom, npr. građevinarstva, tj. rado bih mu nepovratno dao svoje medicinsko znanje i iskustvo, u zamjenu za njegovo, makar mislim da bih se dosta namučio da dođem do osobe s kojom bih to mogao ravnopravno zamijeniti. Ipak, to bih učinio, jer mi se čini da bih u životu s istom mukom il količinom znanja, daleko bolje materijalno prošao kao neki građevinar, pravnik, ili sl., da ne kažem političar, a vjerojatno me ne bi masirali blaćenjem o korumpiranosti struke, neinformiranošću o onome što je meni kao stručnjaku pridržano znati, a ne bilo kakvom javnom laiku, itd., itd.
|
|
wtf
|
17.10.2005. 13:59
Pišem vam kao laik s nepotvrđenim informacijama,a ni jedan roditelj ne želi,pogotovo kad se radi o njegovom djetetu,da se osoba od povjerenja,doktor/pedijatar, postavi kao vi.Vjerujte,ima nas puno s takvim pitanjima.
1.OK,kako znati dal je dijete DOBRO cijepljeno ili to saznamo tek nakon cijepljenja kad je šteta već učinjena?
2.Pitam za obavezna cijepljenja,u kojim specifičnim situacijama doktor ne savjetuje cijepljenje?
4.Ako vas zanima tema,na internetu možete pronaći svakakvih informacija s potpisom doktora(više njih) koji osuđuju ,svaki, pojedino cjepivo.Na žalost , na kraju ispada da ni jedno nije sigurno.
5.Malo je roditelja sa znanjem medicine i poznavanjem problematike,ali svi gledamo vijesti.Mislim da je u pitanju bila spomenuta situacija kod nas,a ne vani.Po vašoj logici ,mi u Hrvatskoj bi se trebali cijepiti protiv SVIH bolesti iz Afrike(primjer) ,a ne samo dječje paralize.
6. Da,ali djeca ne jedu pekmez.Barem ne ona sasvim mala koja se cijepe 11x do navršene god. života.Jedno je pojesti i probaviti,a drugo ostaviti pod kožom gdje se ne može riješiti tog "otrova".Po mojem mišljenju.
Nisu svi roditelji isti,neki su sposobni razumijeti medicinu bez diplome.Ima ih sve više.Sve ovisi o spremnosti i mogućnostima doktora da to objasne laičkim jezikom,a i to se može.
U kojim onda cijepivima nema tih opasnih tvari?
Na kraju mali apsurd,cijepimo djecu sa kancerogenim tvarima,teškim metalima i stanicama ljudskih fetusa,majmuna,pasa...ali moramo paziti da ne jedu sol,bjeljanjak,kravlje mlijeko...
Ne pokušavam se pravit stručnjakom i ne napadam vas osobno kao ni čitavu medicinsku struku,samo tražim odgovore.Nemojte to shvatit osobno.Razumljivo je da su roditelji zbunjeni kad na svakom koraku dobivaju oprečne informacije i svjedokom su "svakodnevnih" oprečnih znanstvenih studija.Ipak je teže biti roditelj nego doktor,jer za ovo prvo nema nikakve škole.
|
|
Dr. Darko Richter
|
17.10.2005. 22:25
1. Jedini način da se to dozna, jest taj da dijete na oboli, iako je sigurno bilo izloženo zarazi; na drugom mjestu jest uzimanje krvi i utvrđivanje ima li pobuđenu imunost na klicuprotiv koje je cijepljeno, no to nijeu svim slučajevima 100% dokaz da je zaštita u stvarnom životu potpuna.
2. Niste jasni, da li mislite na to da vam liječnik izričito ne savjetuje cijepljenje, zbog npr. neke kontraindikacije, ili na propust liječnika koji kao zaboravi na obvezatno cijepljenje?
4. Broj 3 ste preskočili. Sada mi dajte mi ta imena i te linkove.
5. Zar mislite dami nemamo baš nikakve veze s Afrikom. Što msilite, odakle 100-njak slučajeva SIDA-e u Hrvatskoj? A da se pojavi toliko slučajeva poliomijelitisa, također iz Afrike, ili npr. Albanije, digla bi se urnebesna panika, i s pravom. Zato se cijepimo i kada naizgled te bolesti nema, a nema je, baš zato jer se cijepimo. Za razliku od SIDA-e, kod koje nema cjepiva, pa evo vam je, a sigunro nije autohtona u našim geografskim širinama i dužinama.
6. Mislim da vam na većinu opaski iz ove točke jednostavno ne znam laički odgovoriti, pa se bojim da me ne biste razumjeli. Ipak, osvrnut ću se na ono da se medicina može razumjeti bez diplome. Sve je moguće, pa i to, ali je važno da taj sveznadar bez muke zna koje su mu granice u tom razumijevanju, a baš je u tome spor. Dakle, ne da uopće ne može ništa razumjeti, već do koje granice ide ta mogućnost bez diplome, a gdje počinje ono što je ključno: prihvaćanje činjenica s povjerenjem od onoga koga pitaš. Bez povjerenja u doktora, nema nikakve medicine, jer, zašto onda pitati doktora pitanja tako osobnog značaja kao što je vlastita bolest ili zdravlje? Ako doktor nije na visini, što isto može biti, tada se ode drugom doktoru, to je normalno. A vi se stalno mučite s nekim impersonalnim doktorima koji vama kažu ili ne kžu ovo ili ono, no stalno ostajete nesigurni što vam to oni govore, a i što vam bajaju mediji. Tu vam je jedina pomoć da se obratite nekom doktoru po svojem izboru s povjerenjem i poslušate ga, a ako niste zadovoljni, odite drugome. Još najveće povjerenje stvara izravno plaćanje usluge, jer to djeluje blagotvorno na generiranje povjerenja u platiše, te na porast odgovornosti i zauzetosti onoga koji prima nagradu, pa sam uvijek sklon da ljudima poput vas sugeriram posjet privatnom liječniku, uredno licenciranom. Inače, ja jesam pobornik što šire privatizacije u zdravstvu.
|
