Hana Hrpka, prof. psih.
|
06.02.2017. 16:35
Poštovana mama amela983,
hvala Vam na upitu. Pohvalno je što izražavate brigu za djetetovo ponašanje i što tražite pomoć u situacijama u kojima se osjećate izgubljeno te kada niste sigurni kako postupiti. To mi govori da ste brižna majka koja promišlja o svom djetetu i njegovom ponašanju te mu želi biti pomoć i podrška.
Naveli ste da je Vaše dijete nedavno počelo stavljati ruke i stvari u usta te da ne reagira na Vaša upozorenja i opomene. Kada govorimo stavljanju stvari u usta u kontekstu dječjeg razvoja, voljela bih da znate da je takva faza u životu svakog djeteta potpuno uobičajena. Na taj način, uz pomoć različitih osjetila pa tako i usta, djeca istražuju svijet oko sebe. Djeca isprobavaju je li nešto jestivo, kakvog je okusa, mirisa, kakvo je na dodir i slično. Roditelji često neuspješno djeci objašnjavaju koliko takvo ponašanje može biti štetno ako dijete u usta stavi prljave ruke ili nešto nejestivo. Njihovo ponašanje pritom ne mora biti odraz neposluha već jednostavno potrebe da nastave istraživati svijet jer nisu još dovoljno razvijeni kako bi razumjeli što im točno želimo reći ako oni to sami ne isprobaju. Međutim, to je faza koja obično prestaje u 3. godini djetetova života. Pitam se je li i Vaše dijete prošlo kroz tu fazu. Moguće je da Vaše dijete još uvijek nije prošlo kroz tu fazu pa je to ono što trenutačno primjećujete u njegovom ponašanju.
Rekli ste također kako je takvo ponašanje počelo prije mjesec dana. Potaknula bih Vas da razmislite je li se u to vrijeme dogodilo neka promjena u djetetovom životu koja je mogla utjecati na njega. To može biti neka situacija kod kuće, u vrtiću ili općenito neka promjena u njegovoj okolini. Djeca doživljavaju i primjećuju sve što se oko njih događa, ali zbog svoje dobi ponekad ne znaju kako bi adekvatno reagirali na situaciju koju su doživjeli kao stres. Ako ne znate radi li se o tako nečemu, pokušajte razgovarati s Vašim djetetom i od njega saznati je li se nešto dogodilo i što ga muči. Ponekad djeca pa ni odrasli, ne znaju prepoznati što je uzrok njihove uznemirenosti i izvor stresa, stoga je vrlo moguće da Vam dječak neće znati dati odgovor te ga na to ne treba ni forsirati. U situacijama stresa svi reagiramo na različite načine. Neka se djeca povuku u sebe, neka postanu nemirnija no inače, a neka pokazuju regresivna ponašanja, odnosno ponašaju se kao da su mlađa nego što jesu. U takvoj situaciji, neprestano guranje ruke ili stvari u usta moglo bi biti upravo znak regresije, budući da se istraživanje svijeta ustima u prosjeku odvija u ranijoj dobi.
U tom slučaju, uz podržavajuću okolinu i puno ohrabrujućeg razgovora, dijete uglavnom samo prestane s regresivnim ponašanjem. Međutim, ako takvo ponašanje potraje dulje od 3 mjeseca, bilo bi dobro da s djetetom posjetite neku stručnu osobu poput djetetovog pedijatra ili psihologa koja mu može pomoći da se navedeni obrasci zaustave, a Vama pružiti podršku i smjernice u odnosu s Vašim sinom.
Spomenuli ste i kako Vaše dijete ne reagira na opominjanje. Ne znam na koji način te kojim metodama učite svoje dijete u situacijama u kojima ne želite da nešto radi, ali htjela bih da znate kako osim što u ovoj situaciji mogu biti neučinkovite, česte opomene kod djece mogu izazvati osjećaje tuge, manje vrijednosti i u konačnici stvaranja negativne slike o sebi. U razgovoru s djetetom važno je usmjeriti se na konkretna ponašanja koja biste htjeli da dijete promjeni, primjerice „Voljela bih da me slušaš kada ti govorim zašto nije dobro da stavljaš stvari u usta“ umjesto „Tako si neposlušan.“. Tako ćete svome djetetu poslati poruku da ono što mu govorite ne mijenja ono što osjećate prema njemu. Također, mislim da je važno da pazite da dijete ne stavlja u usta predmete koji bi mu mogli naštetiti, no što se drugih predmeta tiče, mislim da možete pustiti dijete da spontano prestane s takvim ponašanjima.
Nadam se da će Vam ovaj odgovor ponuditi neke korisne informacije koje možete primijeniti u opisanoj situaciji. Za sva dodatna pitanja, nedoumice ili u slučaju potrebe za razgovorom i slušanjem, slobodno nazovite besplatnu i anonimnu savjetodavnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800 koja je otvorena svaki radnim danom od 9 do20 sati.
Želim Vam puno sreće i snage u svim roditeljskim izazovima koji su ispred Vas.
Lijepi pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|