Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 432 | Broj poruka: 1417

anonymous

Hana Hrpka, prof. psih.

Hrabri telefon
Zagreb, Draškovićeva 72


nesigurno dijete


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

sanja

12.02.2010. 20:12

Imam kćer od 9 godina.Dokse nalazila u vrtiću ,uvijek je bila za pomoći tetama oko svega i u svemu je željela učestvovati.Kada je krenula u prvi razred bilo je sve u redu ,radovala se svemu vezano uz školu.U drugom polugodištu kada se je počeo stavljati naglasak na Ocjenu,tu iskaču njene dvije prijateljice(koje učiteljica stalno hvali)sa svojim besprijekornim znanjem a ona redovito dobiva četvorke uz učiteljicino stalno ponavljanje da treba brže čitati.Pokušala sam razgovarati sa učiteljicom ,ali ona je samo govorila da joj je pretiha i spora.Razgovaram sa malenom,ne želim da pati zbog toga jer nisam od onih koji žele da im je djete odlikaš-na silu.Mislila sam da će je to proći,ali sada je evo u trećem razredu.Kod kuće je vesela,pjeva ,pleše ali u školi je-kaže učiteljica-tiha,zatvorena,kada treba nešto da objasni ili odgovara -muk.Kada samostalno mora pjevat,čitat-tu blokira i naravno-sada već dobiva i trojke a što je najvažnije tužna je zbog toga .I ja i otac radimo u 3 smjene,sama večinom radi,odgovorna je ali postaje nesigurna jer se boji da će joj se rugati ako neće sve znati .Ponekad i ja još izgubim strpljenje objašnjavajući joj da mora odgovarati kada je učiteljica pita i to je sada već presing i nama i njoj.Kako pomoći?U blizini Zadra živimo,dali njoj,ili svima nama treba psihološka pomoć?

Hana Hrpka, prof.

23.02.2010. 16:52

Poštovana,
hvala Vam što ste se obratili za pomoć na ovom forumu. Iz Vašeg posta vidim da Vam je jako stalo da Vaša kćerkica u školi bude sigurnija u sebe. Po Vašem postu sam shvatila da Vas brine to što Vaša kćer postaje sve više nesigurna u školi i što u školi nije ista kao kada je kod kuće. Napisali ste da je takvo ponašanje počelo u drugom polugodištu prvog razreda te da takvo ponašanje postoji i danas.

Dijete u školi često nije istog ponašanja kao kada je kod kuće. Ipak ju u vlastitom domu okružuju najbliže osobe od strane kojih se osjeća vrlo prihvaćeno i voljeno (roditelji, braća, sestre, baka, djed...).U školi je malo drugačija situacija, jer postoje određena očekivanja od djeteta, a i samo dijete se ne mora slagati sa drugom djecom kao ni sa učiteljima/nastavnicima. Ponekad se dogodi da djeca u školi izrazito teško dožive komentare učiteljice, iako takvi komentari zaista ne moraju biti rečeni u negativnom kontekstu i negativnom tonu. Dijete koje takve rečenice doživi negativno, možda će se umijesto da se "trudi brže čitati", povući u sebe i bojati neprihvaćanja i neuspjeha. Također, uspoređivanje sa drugom djecim i tuđim uspjesima mogu stvoriti sliku u glavi da je ona neuspješna, stoga ju je jako važno pohvaliti i za četvorku, čak i za trojku, jer je jako bitno da dijete vrati svoje staro samopouzdanje u školskoj klupi. Dijete treba imati sliku u glavi kada ju učiteljica nešto pita, ukoliko i ne zna gradivo za odličnu ocjenu, da to ne znači da je ona loš učenik. Postoji li možda neki događaj, nešto značajno za nju, zbog čega se počela na određeni način ponašati u školi? Da li ste razgovarali sa njom o tome kako se osjeća kada ju učiteljica prozove i da li se možda nečega boji? Ukoliko ima strah od neuspjeha i zbog toga blokira na satu, jako je važno da ju podržite i pokažete da mislite da je ona vrlo sposobna, pametna i definitivno samostalna. Možda bi bilo dobro ukoliko ona kaže da ima takav strah, saopćiti to učiteljici te ju zamoliti da popriča sa malenom o tome i da joj podršku.

Također, naveli ste da i Vi i muž radite tri smjene. Vjerujem da Vam je teško uskladiti i posao i obitelj obzirom na današnje vrijeme i uvjete u kojima živimo. Zanima me koliko vremena Vi i muž uspijete provoditi sa malenom te na koji način provodite vrijeme? Drago mi je da se brinete i da pokazujete odgovornost te da pričate s djetetom i s učiteljicom. Bitno je da niti u jednom trenutku ne krivite dijete i da joj pružite podršku kada je u pitanju učenje i škola. Možete joj reći da je Vama ona uvijek isto pametna te joj recite da je Vama najvažnije da se ona trudi učiti i savladati gradivo. Ako mislite da joj treba pomoć s učenjem, budite joj na raspolaganju, ali možete i zamoliti neko starije dijete iz škole ili iz obitelji da joj malo pomogne. Također, mislim da bi bilo dobro malenu odvesti kod psihologa na razgovor, pošto mi se čini da ona ima prvenstveno problema sa samopouzdanjem te vjerujem da bi razgovor sa stručnjakom mentalnog zdravlja zaista najviše pomogao. Često se dogodi da škole nemaju psihologa, ako je to i slučaj u njezinoj školi onda možete tražiti uputnicu kod liječnika opće prakse za psihologa.

Također, svojoj kćeri možete savjetovati da nazove besplatnu savjetodavnu liniju Hrabrog telefona na broj 0800-0800 ukoliko treba razgovor i podršku. Linija je besplatna i anonimna te otvorena svakim danom od 9 do 18 sati.

Još jednom zahvaljujem što ste nam se javili i nadam se skorom rješenju Vašega problema.


Hana Hrpka, prof.