|
tanja32
|
23.09.2011. 10:45
Udata sam,majka dvoje djece a osjećam se tako loše.Strah me je puno toga,među najvećim strahovima je moj strah da će mi se dijete razboljeti,bila to samo viroza,temperatura ili bilo što mene je strah za moju djecu i to toliko da vidi i sama da ponekad je panika toliko velika da se osjećam ja jako loše.Djeca su mi školarci i ja strepim za njih svaki dan cijeli dan,posebno za manje nježnije dijete,kad sam u panici pokušavam to prikriti ali mislim da oni ipak osjećaju,uz taj moj strah imam i supruga kojeg neizmjerno volim i zajedno smo od tinejdžerskih dana,znam i da on mene jako voli ali me ponekad guši sa svojom posesivnošću,ljubomoran je uvijek i stalno sve ove godine kako smo zajedno,kad bi čuo da je netko nekog prevario ili bilo što vezano uz to prenio bi njihov problem u naš život.Ja mu kažem da sam više umorna od opravdavanja jer ti problemi nisu naši i nemamo ih mi nego netko drugi i kažem mu da mi se neda stalno govoriti ada nemam veze sa svim tim jer većinu tih parova ni ne poznam ali ne vrijedi on meni govori da me voli najviše na svijetu i da nezna kako bi on izdržao da mu ja tako nešto napravim.Opet ponavljam nikad nisam ga prevarila niti imam namjeru ali sam mu rekla da ako me ne prestane maltretirati sa tuđim glupostima da ću ga ostaviti.Uglavnom ja svaki put nakon njegovog napada imam slom živaca jer se tolike godine opravdavam za nešto što nisam kriva.On je dijete majke kja je u životu imala na desetke ljubavnika,ostavila ga je kad je imao 154 godina i do naše svadbe nije pitala za njega,ja mislim da je on takav zbog njezinih grešaka,neznam kako da preguram kroz ovo sve nekad mi se čini da ću puknuti ko kokica jer sam preumorna,mislim i da je strah za djecu toliko velik jer je njegova majka dosta okrutna prema njima pa izbjegavamo kontakte.Možda sam ja toliko panična jer se neznam nositi sa svim tim što mi se događa,molim vas pomozite,od sveg toga sam sa 21 godinu dobila čir na želudcu i od onda mi je terapija Peptoran i Normabel od 5 mg 2 puta na dan.Jer čir je zbog nervoze,tako da je i ovisnost o tabletama moj problem,nekad uzmem i Normabel više samo da lakše preguram dan.Molim vas dajte mi savjet kako izaći iz sveg ovog normalan jer ja sama neznam kako.Htjela bi biti normalna supruga ,žena a prije svega majka ali neznam više kako jer što god napravim ne valja i tonem sve dublje.
|
|
Savjetodavna linija, za djecu
|
29.09.2011. 18:55
Draga Mama,
hvala Vam što ste se obratili Hrabrom telefonu za savjet!
Prije svega željela bih Vam reći da mi je jako drago što toliko pažnje posvećujete svojoj obitelji, pogotovo djeci i što ste odlučili potražiti pomoć u ovoj teškoj i stresnoj situaciji.
Umjerena količina straha i strepnje za vlastitu djecu prisutna je kod većine roditelja i ona ustvari odražava činjenicu da su im njihova djeca važna i da osjećaju odgovornost prema njima. Ponekad ta zabrinutost može prijeći optimalne okvire i tada, kao što ste i sami napisali u e-mailu, ona počinje stvarati problem i samom roditelju (Vama) i djeci (koja osjećaju da „nešto nije u redu“). Mogli biste malo promisliti i zapitati se čega se toliko jako bojite. Viroza, temperatura, pokoji pad... sve to čini sastavni dio odrastanja gotovo svih nas i u najvećem broju slučajeva ne ostavlja nikakve značajne posljedice; pa pokušajte sa tog aspekta sagledati situaciju, uživati u odgoju djece i njihovim „avanturama“. Stručnjaci često napominju kako je dobro djeci dopustiti da istražuju okolinu, da ponekad pogriješe, jednostavno da se nauče snalaziti u svijetu. Nadalje, u e-mailu ste naveli kako mislite da Vaša djeca osjećaju to da ste u panici i da to utječe na njih. To je vrlo vjerojatno istina jer djeca zaista lako prepoznaju i snažno doživljavaju stanja i raspoloženja svojih roditelja. Mislim da je važno spomenuti kako tek kad je osoba zadovoljna, staložena, može biti uistinu dobar roditelj (što sa sobom donosi i bolji odnos roditelj – dijete). Stoga mislim da bi bilo jako dobro, kako za Vas tako i za Vašu djecu, kada biste prvenstveno poradili na sebi; usredotočili se na rješavanje ostalih problema koje ste naveli u svom e-mailu.
Čitajući Vaš e-mail zaključila sam da Vam je jako teško nositi se s muževim ljubomornim ispadima. Mislim da bi bilo korisno kada biste pokušali ozbiljno i smireno razgovarati s njim o tome. Bilo bi dobro da ga pitate što ga točno smeta kod Vas, tj. što točno Vi učinite da izazovete njegove optužbe i napade. Pokušajte razgovor usmjeriti na vas same i na vaš vlastiti odnos. U tome Vam mogu pomoći Ja-poruke, poput „Osjećam se loše kada vičeš na mene dok razgovaramo o prevarama. Nisam te prevarila“. Na taj način izbjegavamo optuživanje sugovornika i obogaćujemo komunikaciju svojim vlastitim osjećajima, željama, objašnjenjima i sl. Ukoliko ne uspijete uspostaviti adekvatnu komunikaciju s mužem možda bi bilo dobro da potražite pomoć bračnog savjetnika. U svom e-mailu ste naveli kako Vaš muž ima problema u odnosu sa svojom majkom. Moguće je da to utječe na njegov odnos prema Vama, ali to mu svejedeno ne daje za pravo da Vas tako napada.
Nadalje, mislim da je vrlo važno osvrnuti se na Vašu konzumaciju lijekova. Jako je bitno da slijedite upute liječnika u doziranju lijekova jer posljedice zaista mogu biti teške. Vjerujem da Vam je doista teško, ali mogli biste umjesto te tablete „viška“ pronaći neku aktivnost koja Vas smiruje, npr. trčanje, čitanje knjige, izležavanje u toploj kupki. Mogli biste odrediti neko vrijeme u danu ili tjednu i posvetiti ga samo sebi; to mnogim ženama pomaže da se odmore i „srede misli“. Isto tako, mogli biste posjetiti nekog stručnjaka poput psihologa ili psihoterapeuta. On bi Vam mogao pomoći pronaći način kako riješiti probleme i nositi se sa svakodnevnim poteškoćama. Vrlo često terapija lijekovima (npr. Normabel) u kombinaciji s individualnim savjetovanjem (npr. kod psihologa) daje izvrsne rezultate.
U svakom slučaju, čini mi se da Vama osobno u ovoj situaciji uistinu treba oslonac. To može biti i prijateljica, mama, susjeda; netko koga dobro poznajete i kome vjerujete. Kada biste svoje strahove i probleme podijelili s nekim vjerojatno bi Vam bilo mnogo lakše, a i često se događa da kroz razgovor spontano dođemo do rješenja za neki problem ili jednostavno shvatimo da postoji bolji, primjereniji pogled na situaciju i da smo se brinuli, živcirali nepotrebno.
Ako imate dodatna pitanja ili želite porazgovarati o onome što Vas muči, možete nazvati besplatnu i anonimnu savjetodavnu liniju Hrabrog telefona svakim radnim danom od 9 do 20 sati na broj 0800 0800. Također, Hrabri telefon ima i chat na www.hrabritelefon.hr, svakim radnim danom od 15 do 18 sati. Isto tako, kao opciju Vam nudimo broj telefona za psihološku pomoć 01/ 48 28 888 koji možete nazvati svakim radnim danom od 10 do 22 sata. Niste spomenuli od kuda ste, ali ako želite možete se opet javiti pa da Vam ponudimo nekoliko brojeva i adresa besplatnih savjetovališta koja se nalaze u Vašoj blizini.
Za kraj bi Vas ohrabrila u daljnjem nastojanju rješavanja stresne situacije u kojoj se trenutno nalazite te se nadam pozitivnom ishodu.
Sretno i lijep pozdrav,
Vaš Hrabri telefon!
|
