21.01.2013. 22:35

Draga Josipa,

Hrabri telefon bi ti se prvo želio zahvaliti što si nam se odlučila javiti i s nama podijeliti svoje osjećaje i promišljanja vezane za osjetljivu situaciju u kojoj se nalaziš, a koja se tiče tvojega odnosa s mamom. Ovaj hrabri korak govori o tebi kao o hrabroj djevojci koja je odlučila nepokleknuti pred teškoćama na koje ponekad nailazimo na našem životnome putu i koje nas znaju obeshrabriti. Htjeli bismo ti se i ispričati što si naš odgovor morala čekati, ali zbog tehničkih poteškoća predvidjeli smo tvoj upit stoga se nadamo tvojemu razumijevanju i iznova ispričavamo. Moram ti reći da samo traženje pomoći i savjeta predstavlja prvi veliki, najčešće i najteži korak ka rješavanju problema, tako da zasigurno možeš biti ponosna na sebe.

Iz svega što si napisala čini mi se da ti tužna, da se osjećaš pomalo bespomoćnom jer kako kažeš, ne vidiš ni jedno rješenje. Želim da znaš da i onda kada nam se možda čini da rješenja nema, to ne znaš da ono zaista ne postoji; možda će nam biti potrebno malo duže dok dođemo do njega, možda će na tome putu biti uspona i padova, ali jedno je sigurno, ako želimo nešto promijeniti, taj put je olakšan. A čini mi se da si ti i više nego odlučna za promjenu, promjenu na bolje i zbog toga bih te pohvalila. Iz svega napisanoga, iz načina na koji si opisala svoju situaciju, iz tvojih promišljanja čini mi se da si vrlo zrela osoba, inteligentna djevojka koja je tužna zbog odnosa s majkom, ali koja isto tako ima ogromnu snagu u sebi, da si osoba koja ne odustaje, koja se bori za svoju sreću koju neminovno i zaslužuje.

Želim da znaš da ti nikako nisi kriva zbog načina na koji se majka ponaša prema tebi. Roditelji su ti koji kao odrasle osobe usprkos brojim nedaćama u kojima su se možda i sami našli, bi trebali biti onaj oslonac, ono veliko izvorište ljubavi i topline za svoju djecu i žao mi je čuti da to ne dobivaš od njih. No, drago mi je vidjeti da vrijeđanje i omalovažavanje od strane mame prepoznaješ kao problem koji se mora riješiti jer on to zaista i jest. Emocionalno zlostavljanje koje obuhvaća i navedene postupke tvoje mame najčešće ostavlja takve posljedice na dijete i kasnije na mladu osobu, da je potrebno potražiti dodatnu pomoć kako bi i na taj način dobila još jednu ruku podrške za koju se možeš primiti kada imaš osjećaj da si iscrpljena ili da ti je dosta svađe. Žalosti me i kada pročitam da su te roditelji tukli i to, kako kažeš, svakodnevno do tvoje petnaeste godine te da te je majka htjela fizički kazniti i u opisanoj situaciji kada si se vratila kući od dečka. Vjerujem da udarac može boljeti, ali vjerujem da vrijeđanje može još više boljeti, otvarajući nove emocionalne rane i ne dopuštajući da stare zacijele. Stoga ti želim da ne gubiš snagu, da ne gubiš nadu da stvari mogu biti bolje jer vjerujem da mogu, uz trud, odlučnost i neodustajanje, a da si na sve to spremna daje mi zaključiti i samo tvoje javljanje.

Kažeš da živiš samo s mamom. Znači li to da tvoji roditelji žive odvojeno? Napisala si kako te je i tata tukao dok si mlađa pa bih voljela je li se promijenio tvoj odnos s tatom i postoji li mogućnost da njemu kažeš za mamine postupke? Također, postoji li u tvojoj okolini neka druga odrasla osoba u koju imaš povjerenja, primjerice netko s kime si već imala priliku iskreno razgovarati i netko za koga smatraš da bi te mogao saslušati i pružiti ti podršku? Nekada nas samo razgovor o onome što nas muči može donekle rasteretiti, a podrška koju nam taj netko može pružiti može nam biti dodatni vjetar u leđa da ne odustanemo u svojim namjerama.

Napisala si da si pokušala s mamom razgovarati, ali da oni nisu bili uspješni. Misliš li da bi postojala mogućnost da ponovno pokušaš s njom razgovarati na otvoren i iskren način prilikom čega bi joj mogla reći kako se osjećaš kada te vrijeđa ili udara? Znam da se to možda teškim čini, posebice s osobom koja nas povrijedi ili ozlijedi stoga tebi dajem na izbor jer ti si tamo, u direktnoj komunikaciji s njom i najbolje možeš procijeniti je li taj razgovor moguć. Važno je da ne zaboraviš da sve što osjećaš je u redu jer su ti osjećaji posljedica majčinih ponašanja koja se ne bi trebala događati.

Napisala si da si zaljubljena u svojega momka i drago mi je to čuti. Nisi mi pričala puno o vašem odnosu pa bih te pitala pruža li ti dečko potporu? Također, voljela bih kakav je tvoj odnos s roditeljima tvojega dečka; misliš li da bi s njima mogla porazgovarati o tome što ti se događa kod kuće? Osvrnula bih se na seksualne odnose s tvojim dečkom. Seksualni odnosi jesu jedan vid ispoljavanja ljubavi i drago mi je da si pronašla tu posebnu osobu, svojega dečka s kojim si htjela imati ovakav vid intimnosti. Odgovoran i siguran seks je nešto što bi se trebalo prakticirani u svakoj vezi, a seksualni odnosi s osobom koju volimo nikako ne znači da imamo lak moral i žao mi je kada te majka pogrdno nazvala zbog toga. Roditelji katkada teško prihvaćaju da njihova djeca odrastaju i da su dovoljno zrela za upustiti se u seksualne odnose, ali to nikako ne opravdava reakciju tvoje mame. I želim da to znaš.

Kažeš da ste zajedno, mama i ti, posjećivale psihologa i to mi je drago čuti, ali žalosti me pročitati da se nakon tih posjeta situacija i Vaš odnos nije promijenio na bolje. Ne znam kada ste zadnji put posjetile psihologa niti koliko ste dugo odlazili k njemu, no ono što smatram da bi bilo korisno da se ponovno obratiš stručnjaku mentalnoga zdravlja. Možda za početak da na razgovore ideš sama ako će ti biti lakše ispričati svoju stranu priču. Kako ti se čini ta ideja? Kako ne znam odakle se javljaš ne mogu ti dati neke konkretne kontakte stručnjaka, savjetovališta ili drugih institucija kojima bi se mogla obratiti, ali možeš se naravno ponovno javiti ovim putem ili putem naše e-mail adrese savjet@hrabritelefon.hr.

Kao što sam već napisala, emocionalno zlostavljanje je vrsta nasilja koja ima različite negativne posljedice i roditelje koje vrše to nasilje treba upozoriti na neprimjerenost tih postupaka. Jedan od načina je da se obratiš i nadležnome Centru za socijalnu skrb čiji su djelatnici po primitku tvoje obavijesti moraju izići na “teren” i provjeriti situaciju. To nikako ne znači da će te odmah odvojiti od tvoje mame već da će djelatnici centra pokušati ukazati tvojoj mami da način na koji se odnosi prema tebi, kada te vrijeđa ili udara, nije primjeren. Kako ti se čini ova mogućnost?

Ako si iz Zagreba ili okolice, željela bih ti preporučiti i Savjetovalište za djecu i odrasle – Duga u Sesvetama u kojima rade stručnjaci koji se bave i tematikom obiteljskih odnosa. Savjetovalište je besplatno, a može se ostvariti putem telefona, osobno dolaskom u savjetovalište uz prethodni dogovor, te putem e- maila. Broj telefona je 01/3831-770, a e-mail adresa je info@duga-zagreb.hr.

Ono što bih ti također preporučila kao jednu od mogućnosti jest obraćanje Poliklinici za zaštitu djece grada Zagreba (Adresa: Đorđićeva 26, Zagreb, Telefon: 01/34-575-18) u kojoj djeluje tim stručnjaka koji ima iskustva u ovoj tematici. Za dolazak u Polikliniku potrebna ti je uputnica od liječnika opće prakse ili od Centra za socijalnu skrb, a prvi termin se dogovara preko navedenoga broja.

Preporučila bih ti Savjetovalište za djecu i roditelje koje djeluje u sklopu Hrabrog telefona. Adresa savjetovališta je Bože i Nikole Bionde 32 (naselje Borovje), a broj telefona 01 6112 758. Unutar savjetovališta djeluje i program Škole za roditelje u kojem roditelji, uz pomoć stručnjaka, nastoje prevladati roditeljske izazove, a djeci i mladima se pruža dodatna podrška.

Nadam se da smo ti svojim odgovorom donekle olakšali situaciju u kojoj se nalaziš. Pozivam te da nam se slobodno obratiš opet ovim putem ili putem savjetodavne linije Hrabrog telefona na broj 0800-0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati. Također se možeš javiti na Forum Hrabrog telefona na web stranici http://www.hrabritelefon.hr/djeca-i-mladi/potrazi-pomoc/forum/ ili na chat Hrabrog telefona radnim danom od 15 do 18 sati na web stranici http://www.hrabritelefon.hr/djeca-i-mladi/potrazi-pomoc/chat/. Možeš se javiti i preko već spomenute e-mail adrese savjet@hrabritelefon.hr. Znaj da u Hrabrome telefonu imaš prijatelja, prijatelja koji će te uvijek rado saslušati i pružiti ti podršku u bilo kojoj situaciji.

Na samome kraju, draga Josipa, još jednom ti od srca zahvaljujemo što si nam se odlučila javiti, što si nam ukazala svoje povjerenje, što si nam ispričala teškoće koje te muče i želim da znaš da svaki osjećaj koji nosiš u sebi je normalna reakcija na nenormalnu situaciju u kojoj se nalaziš. Voljeli bismo da nastavimo komunikaciju, da nam javiš je li se situacija promijenila, da nam javiš kako se osjećaš i da nam se javiš u slučaju bilo koje nedoumice.

Puno pozdrava,

Tvoj Hrabri telefon

30.01.2013. 17:10

Draga Josipa,

jako mi je drago što smo nastavile našu komunikaciju i što si mi se i ovaj put iskreno povjerila. Znaj da Hrabri telefon uistinu cijeni tvoje povjerenje i da bi mu bilo iznimno drago ako si u nama pronašla prijatelja, osobu od povjerenja, osobu za razgovor jer upravo to i želimo biti.

Uvijek mi je drago pročitati upit jedne mlade, zrele djevojke poput tebe koja je, kako mi se čini, i vrlo brižna i koja pokušava majčine sadašnje postupke i stavove „opravdavati“ na određeni način, koja se trudi uživjeti u majčinu ulogu, koja se trudi da odnos s majkom bude dobar te iz svega napisanoga čini mi se da jesi dobra kćer.

Žao mi je pročitati kako je izgledao odnos tvoje majke i oca, odnos tebe i sestre, a posebice tvoj odnos s tatom. Vjerujem da nije lako kada od osobe poput tate koja bi ti trebala pružiti podršku, ljubav i toplinu to isto ne dobiješ. Iz svega što si napisala čini mi se da imaš određeni osjećaj krivnje zbog tvojega odnosa s mamom u razdoblju dok si živjela s tatom. Željela bih ti reći da se kada se roditelji rastavljaju ili odluče ne živjeti više zajedno djeca često nađu na tom „putu“ prepiranja i često se od njih traže više ili manje glasno da „odaberu“ stranu. To nikako nije opravdano - djeca ne bi smjela birati i djeca nikako ne bi smjela biti manipulirana govorima jednog roditelja protiv drugoga, „podmićivanjima“ ili laganjem jednog roditelja u vezi drugoga. Čini mi se da si toga i sama svjesna i voljela bih kada ne bi nikada zaboravila da nisi kriva zbog toga što se događalo. Ne znam jesi li o tome razdoblju već razgovarala s mamom, ali vjerujem da bi to možda moglo biti korisno. Da joj kažeš kako si se tada osjećala, kako si razmišljala, kako se sada osjećaš u vezi razdoblja u kojem si živjela kod tate. Kako ti se čini ta ideja?

Osvrnula bih se i na tvoj odnos mamom, na svađe koje, kako kažeš, su česte i traju po nekoliko dana i na posljednji “incident” vezan za tvojega dečka. Ponovila bih nešto iz prošlog odgovora. Koliko god se roditelji nađu pod teretom bolesti ili drugih životnih teškoća, kao odrasle osobe oni imaju odgovornost prema svojoj djeci i ne postoji opravdanje za viku, deranje, pogrdne riječi i vrijeđanje, što i sama zaključuješ i to mi je jako drago vidjeti. Kažeš da u tim razdobljima svađanja je i tebi i mami teško, ali da ne znate kako pristupiti jedna drugoj. Vjerujem da bi tu iskren i otvoren razgovor bez optuživanja, bez vikanja mogao biti koristan uz usmjeravanja na vlastite osjećaje, uz napominjanje koliko je zapravo teško živjeti u šutnji i koliko se zapravo želi dobar i pozitivan odnos.

Drago mi je čuti da s dečkom imaš dobar odnos i da ti njegov zagrljaj i njegov humor mogu olakšati teške trenutke u kojima se nađeš. Slažem se s tobom da ima vremena za upoznavanjem roditelja, a kada će to vrijeme biti ovisi isključivo o tebi i dečku i onda kada vi odlučite da je vrijeme. Želim vam obojima da si međusobno bude podrška i „sigurna luka“ kojoj se možete vratiti u slučaju životnih „oluja“.

Prije kraja, osvrnula bih se još jednom na tvoju snagu, na tvoju borbenost, na tvoju ustrajnost i odlučnost. Zaista mislim da si borac i da si hrabra ne samo zbog tvojega javljanja nego i zbog situacija u životu u kojima si se našla i iz kojih si redovito izlazila uzdignute glave, izlazila kao pobjednica. Kažeš da sve navedeno podnosiš sa smiješkom, ali da je teško bez podrške cijele obitelji. Slažem s tobom i upravo se i u tome ogleda tvoja snaga. Želim da znaš da je u redu uslijed svega osjećati se umorno, iscrpljeno i s osjećajem bespomoćnosti jer sve su to normalne reakcije i osjećaji u takvim stresnim situacijama, ali isto tako vjerujem da znaš da može i hoće biti bolje, da se ustrajnost i trud isplati. Vjerujem ti da nije bilo lako ni u razdoblju u kojemu je tvoja majka, kako kažeš, upala u depresiju, nije izlazila i da si svemu tome prisustvovala. Vjerujem da je osobu koja je, kako si sama napisala, puno toga dala za svoju djecu, koja je bila snažna i koja se borila, teško gledati kako je bez energije, ne komunicira s drugim, ne izlazi. No, koliko sam shvatila i u tome je području došlo do poboljšanja i to mi je drago za čuti.

Kažeš da se jutrom budiš puna optimizma i ja ti želim upravo to – da te nikada ne napusti životni optimizam, iskreni osmijeh na licu i nečija ruka za primit ju kada ti je teško. Tu ruku možeš pronaći u nama, ali i u dragim ljudima oko sebe. Želim da znaš da nisi sama.

Već si mi u prošlome upitu napisala kako si posjećivala psihologa s mamom te sam ti predložila da razmisliš o tome da ga za početak ponovno sama počneš posjećivati. Ne mora to biti psiholog, može biti i drugi stručnjak mentalnoga zdravlja. Vjerujem da bi ti direktan razgovor sa stručnjakom mogao biti koristan i da bi time dobila još jednu ruku prijateljstva za koju se možeš primiti kada se osjećaš da ne možeš dalje sama. Nadam se da ćeš razmisliti o toj mogućnosti.

Naposljetku, opet bih ti zahvalila što si nam se javila sa svojim iskrenim upitom. Još jednom te pozivam da nam se slobodno obratiš opet ovim putem, putem savjetodavne linije Hrabrog telefona na broj 0800-0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati,putem chata Hrabrog telefona radnim danom od 15 do 18 sati na web stranici http://www.hrabritelefon.hr/djeca-i-mladi/potrazi-pomoc/chat/e-mail adrese savjet@hrabritelefon.hr.

Želim ti puno lijepih i mirnih trenutaka s mamom i dečkom i nadam se da će se svaki odnos s tebi dragom osobom usmjeriti onim smjerom kojim ti želiš.

Pozdrav ti šalje,

Tvoj Hrabri telefon