|
spy
|
09.06.2013. 05:40
Bok.
U svome djetinjstvu, još kao maleno i sasvim krhko biće, dogodilo mi se ono što se svakim danom događa bezbroj djevojaka, žena i djevojčica (i dječacima, dakako). Susjed, tada je bio poprilično star (sada vegetira zbog moždanog udara sam u staračkom domu) me jednoga dana odlučio pipkati. To se protezalo kroz dane, ne sjećam se više niti najmanjeg detalja osim da mi onda nije bilo sasvim jasno što se događa. Pipkao bi me po genitalijama kada bih ja došla tamo "u posjetu". Jedan dan sam se vozila sa roditeljima i sestrom u autu i odlučno rekla što mi se dogodilo. Na moje zaprepaštenje, i moja sestra je potvrdila isto. Moji roditelji su na to rekli: "To sigurno nije istina, on to nikada nebi učinio." I tako su prošle godine. Ja sam krenula u osnovnu školu i bilo je vrijeme za druženje. A ja, sva u traumama nisam bila sposobna imati normalno prijateljstvo. U razdoblju od 2.-7. razreda (nisam sigurna) moji su mi kolege svakodnevno upućivali pogrdne nadimke, pripisivali mi nedužne krivnje.. Ja sam padala i padala. Ponovno sam rekla roditeljima o svojoj nesreći i oni su ponovno sve nijekali. Rekli su: "Mah, to su dječja posla." U međuvremenu, moja disnfukcionalna obitelj odlučno i bez imala srama uspješno je pogoršala situaciju. Roditelji bi se danima i noćima svađali, vrijeđali, pa čak i tukli.. Tata je pio i još uvijek pije. Majka je žrtva nasilnog braka. Kako je i moja sestra proživjela isto, psihičke posljedice su bile zagarantirane. I ona je često dolazila u konflikt sa roditeljima pa čak i u fizički obračun. Ja sam bila pasivna žrtva. Godinama. Imam i brata koji je bio ostao sasvim jadan. Dakle, uz silovanje, proživjela sam i obiteljsko nasilje. Nakon osnovne škole upisala sam XXX gimnaziju i pala razred. Posljedice su jednostavno učinile svoje. Konstantne glavobolje, nemir, bijes, depresija i mnogo toga su mi otežavale koncentraciju. Suicidalne misli bile su mi svakodnevnica. Posljedica ima puno, no neći ih sve nabrajati kada će Vam ionako sve biti jasno.
Danas ponavljam godinu i još uvijek se borim sa istom. Pokušavam ozdraviti od svega, ali jednostavno ne mogu sama.
Ovim putem također želim uputiti važnu poruku osobama sa sličnim situacijama: nadam se da ćete u svojoj dušici pronaći trunku hrabrosti i činiti ono najvažnije- potražiti pomoć.
Nadam se odgovoru, unaprijed hvala.
|
|
Savjetodavna linija, za djecu
|
14.06.2013. 10:05
Draga Spy,
prvo ti želim reći jedno veliko hvala što si svoju priču podijelila s Hrabrim telefonom. Hvala ti na povjerenju koje si nam dala. Vjerujem da nije bilo nimalo lako sjesti i napisati ovaj ˝post˝ gdje, kako mi se čini, vrlo iskreno progovaraš o svojim osjećajima, razmišljanjima, odnosima u obitelji i iskustvu koje si, nažalost, doživjela još kao djevojčica. Hrabri telefon postoji upravo zbog ovakvih osoba kao što si ti – hrabriša koji, bez obzira na teške životne situacije u kojima su se našli, ne odustaju nego se bore za svoju sreću. Potrebno je jako puno hrabrosti da bi se prekinula šutnja o onim lošim iskustvima koje doživimo. Stoga te želim pohvaliti na ovom velikom koraku koji si napravila obrativši nam se za pomoć i savjet. Nadam se da ćemo zajedno pronaći rješenje za tvoju situaciju i da ćeš uz našu podršku napraviti još koji korak prema ljepšoj budućnosti kakvu i zaslužuješ.
Moram reći kako mi je jako žao zbog svega što ti se dogodilo, ali i zbog toga što još uvijek proživljavaš u svojoj obitelji. Nažalost, tvoja priča nije jedina. Mnogo je djece i mladih koji nam se javljaju sa sličnim pričama. Žao mi je i čuti da si o ovome već pokušala razgovarati s roditeljima, ali da nisi naišla na njihovo razumijevanje i podršku. Roditelji su ti koji bi trebali štititi svoju djecu bez obzira na životne probleme s kojima se oni sami susreću. Odrasli ponekad nisu svjesni kakve posljedice njihovo ponašanje može ostaviti na živote njihove djece. Zaista ne mogu zamisliti kako se ti osjećaš i o čemu sve razmišljaš. No, želim da znaš kako ti nikako nisi kriva za sve ono što ti se dogodilo – niti za zlostavljanje od strane susjeda, niti za nasilje u svojoj obitelji. Ti zaslužuješ biti sretna i uživati u mladosti kao i većina drugih. Nažalost, ne postoji ˝čarobni štapić˝ koji bi izbrisao sve ono ružno što ti se dogodilo, no postoji jedan veliki prazni prostor koji se zove budućnost. Znam da za bolju budućnost treba puno raditi, no vidim kako si ti to voljna. Čitajući tvoj upit stekla sam dojam da si vrlo pametna i zrela mlada djevojka koja u sebi nosi puno snage. Koliko god je to sve što si proživjela, kako i sama kažeš, ostavilo posljedice na tebi, nemoj zaboraviti na tu veliku snagu koju imaš. Da nema te snage ne bi uspjela sagledati svoj problem, ne bi ga imenovala i ne bi nam se javila.
Napisala si da si kao vrlo mala doživjela seksualno zlostavljanje od strane susjeda te da je on sada ˝vegetira u staračkom domu˝. Voljela bih kada bih mi rekla nešto više o njegovom stanju. Na što misliš kad kažeš da ˝vegetira˝? Također, navela si kako je sve što i ti proživjela i tvoja sestra. Zanima me koliko godina ona ima? Voljela bih znati i jeste li vas dvije ikada međusobno razgovarale o tome što vam se dogodilo i jeste li se ikada povjerili nekome osim roditeljima koji vam, ako sam dobro shvatila, nisu povjerovali? Ono što je tvoj susjed učinio nema apsolutno nikakvog opravdanja i vrlo je bitno da takve osobe budu kažnjene za ono što su učinile. Možda ti se sada čini kako je to bilo davno i kako se sada ništa ne može učiniti po tom pitanju, no želim naglasiti da bi on, bez obzira na njegovo sadašnje stanje, trebao biti kažnjen za sve ono što je učinio. Vrijeme ne možemo vratiti i ne možemo izbrisati prošlost, no možemo raditi na svojoj budućnosti i možemo utjecati na to da on nikada više ne ponovi sličnu stvar. O svemu ovome bi bilo dobro obavijestiti policiju. Policija je tu da nas zaštiti i da nam pruži sigurnost. Njihova je dužnost da reagiraju i zaštite nevine od onih koji im čine nažao. Jesi li ikada razmišljala o tome da slučaj prijaviš policiji?
Žalosti me i kada pročitam o tvojoj obiteljskoj situaciji, o tome da otac pije i da je nasilan. Vjerujem da je teško svaki dan živjeti u takvim uvjetima i zato se posebno divim tvome trudu i volji da nešto poduzmeš kako bi se osjećala bolje. Kažeš kako imaš i brata, zanima me koliko godina ima? Kako se slažeš s njim i sa sestrom? Voljela bih kada bi mi rekla nešto i o vašem odnosu s mamom. Zanima me i je li otac ikada bio nasilan prema tebi? Moram reći kako me i sve ovo što si napisala zabrinulo. Roditelji bi djeci trebali dati ljubav i toplinu, a obiteljski dom bi djeci trebao biti sigurno utočište u koje uvijek mogu doći kada im je teško, a ne mjesto zbog kojeg se osjeća loše. Stoga mi je jako žao čuti da ti, tvoj brat i tvoja sestra to nemate. Jedan od načina na koji možemo spriječiti takva neugodna ponašanja vaših roditelja je obraćanje Centru za socijalnu skrb. Centri za socijalnu skrb jesu ustanove koje se, među ostalim, bave i pravima i interesima djece i ostalih članova obitelji koji su možda ugroženi. Njihovi djelatnici su dužni provjeriti situaciju koja im se povjeri. Djelatnici Centra potom dođu u obitelj, vide kakvi su odnosi te prvo pokušaju upozoriti roditelje da način na koji odgajaju svoju djecu nije dobar i da im time mogu štetiti te s njima pokušavaju raditi na tome da se takvo ponašanje ispravi. Centar možeš kontaktirati sama, npr. telefonskim putem, i pritom možeš tražiti da budeš anonimna, što znači da tvoji roditelji ne bi smjeli saznati tko je obavijestio Centar. Kako ne znam odakle si ne mogu ti dati broj Centra za socijalnu skrb koji je nadležan u mjestu u kojem živiš, ali nam se možeš ponovno javiti pa te možemo dalje usmjeriti i dati ti dodatne informacije. Ako želiš, Hrabri telefon može anonimno obavijestiti Centar o onome što se događa u tvojoj obitelji. Ako se odlučiš za to trebala bi nam javiti svoju adresu, imena roditelja i slično. Ono što bi te mi zamolili je da ako odlučiš dati te informacije ili nam se odlučiš javiti sa više detalja, da to učiniš putem e-maila na savjet@hrabritelefon.hr kako tvoji podaci ne bi bili javni. Što god odlučiš znaj da je Hrabri telefon uz tebe i da imaš u nama prijatelja kojemu je stalo do tebe i tvoje bezbrižnosti.
Vjerujem da ti, uz sve probleme koje si navele, nije bilo nimalo lako uklopiti se u školu, steći prijatelje, učiti i ispunjavati sve svoje obaveze. Sve to nikako ne opravdava ponašanje tvojih vršnjaka u osnovnoj školi. Kakva je situacija danas kada si u srednjoj školi? Kako se slažeš s učenicima iz svog sadašnjeg razreda? Imaš li nekog s kim se posebno voliš družiti? Školska godina je pri kraju. Što bi rekla, kakva je ona bila za tebe? Čini mi se da ti je žao što si pala razred. Znam da nije lako izvršavati školske obaveze dok te muče druge stvari i dok se svaki dan vraćaš kući u ne baš lijepe okolnosti. Vjerujem i da nije lako gledati druge kako idu viši razred dok se ti susrećeš ponovno s istim gradivom i s novim društvom. No, želim ti reći kako sve to možeš nadoknaditi. Vidim da imaš veliku želju izaći iz ovog mračnog stanja u kojem se nalaziš i iz ove naizgled bezizlazne situacije. Vjerujem i da se ponekad osjećaš bespomoćno. Ponekad je potrebno uložiti puno truda, rada i strpljenje da bi došli do konačnog rješenja, a ja vjerujem da ti to imaš i da ti to želiš.
Napisala si nam kako danas osjećaš brojne posljedice zbog svega što si proživjela. Zanima me postoji li u tvojoj okolini neka druga odrasla osoba u koju imaš povjerenja, primjerice netko s kime si već imala priliku iskreno razgovarati i netko za koga smatraš da bi te mogao saslušati i pružiti ti podršku? Možda netko iz obitelji, poput bake ili tete, možda razrednik/razrednica ili psiholog u školi? Netko u koga imaš povjerenja. Nekada nas samo razgovor o onome što nas muči može donekle rasteretiti, a podrška koju nam taj netko može pružiti može nam dati dodatni poticaj da ne odustanemo u svojim namjerama. Vjerujem da ti se teško samoj nositi sa svojim osjećajima, sjećanjima, i zato bih voljela da razmisliš o stručnoj pomoći. I u običnom svakodnevnom životu, gdje se susrećemo sa raznim problemima, ponekad nam pomoć stručnjaka bude od pomoći. Mislim da je u ovakvim situacijama njihova pomoć od velike koristi. I sama si navela kako se ne možeš sama nositi sa svime pa mi se čini kao da si već razmišljala o tome. Ne znam otkud nam se javljaš pa ti ne mogu točno reći kome bi se mogla javiti. Voljela bih da nam se ponovno javiš s informacijom otkud si kako bi ti dali potrebne kontakte. Ukoliko si iz Zagreba ili okolice, preporučila bih ti Polikliniku za zaštitu djece grada Zagreba. U njoj rade razni stručnjaci koji imaju jako puno iskustva u radu s djecom i mladima, žrtvama seksualnog zlostavljanja. Sigurna sam da će te rado saslušati i pomoći ti kako bi dalje nastavila sa svojim životom i uživala u njemu, kao što i zaslužuješ. Važno je znati da je oporavak od seksualne traume proživljene u djetinjstvu moguć. Vjerujem da taj proces nije nimalo lak, da ima puno uspona i padova, no on je u tvom najboljem interesu. Simptomi koje si nam navela vrlo su ozbiljni i svakako zahtijevaju pomoć stručnjaka. Želim da znaš i da podršku uvijek možeš imati u Hrabrom telefonu i kad god ti se čini da ti je teško, da si sama i da ti treba topla riječ, slobodno nam se javi. Uvijek ćemo te rado saslušati i razgovarati o svemu što te muči.
Navela si i kako si imala suicidalne misli. Zanima me jesu li one prisutne još uvijek? Želim da znaš kako su one razumljiva reakcija na sve ono što se dogodilo i što dugo nosiš u sebi. No, njih je moguće pobijediti i zato je vrlo bitno da uz pomoć stručnjaka radiš na sebi i na tome kako ih pobijediti. Tvoj upit me zaista dirnuo. Divim se tvojoj snazi s kojom si progovorila o svemu i tvojoj želji da izađeš iz stanja u kojem se trenutno nalaziš. To mogu samo hrabre osobe. Voljela bih da pobijediš sve ove probleme s kojima se sada susrećeš i koje primjećuješ na sebi. Voljela bih da pronađeš još malo snage i pokažeš samoj sebi da ti to možeš. Jedino na taj način možeš stvarati sreću i ljepšu budućnost u kojoj će prevladavati pozitivne misli.
Na kraju bih te voljela potaknuti da nam se ponovno javiš. Moram reći kako smo zbog tvoje sigurnosti izmijenili upit koji si ovdje napisala, odnosno, radi tvoje zaštite, izbrisali smo osobne informacije koje bi mogle ugroziti tvoju anonimnost. Voljeli bi nastaviti ovu komunikaciju s tobom, ali mislimo kako bi bilo bolje da to učinimo putem našeg maila savjet@hrabritelefon.hr. Na taj ti način možemo osigurati potpunu anonimnost te možemo razgovarati o čemu god želiš. Pozivam te da nam se slobodno ponovno javiš. Uvijek rado pružimo savjet i podršku svima koji nam se jave, jednako kao i ovdje na forumu. Inače, javiti nam se možeš i putem naše Savjetodavne linije za djecu na broj 116-111 koja radi svakim radnim danom od 9 do 20 sati. Hrabri telefon ima i chat koji se nalazi na web adresi www.hrabritelefon.hr., a radi svakim radnim danom od 15 do 18 sati.
Želim ti puno snage i strpljenja u suočavanju s problemima koje si navela i nadam se da ćeš na kraju postići ciljeve koje želiš, usmjeriti svoj život smjerom koji ti želiš, bez opterećenja iz prošlosti. Iskreno pohvaljujem tvoju snagu, tvoju volju i želju za napretkom i oporavkom. Voljela bih da razmisliš o svemu ovome što smo ti napisali i da nađeš još malo snage za daljnje korake. Znaj da ti je Hrabri telefon prijatelj kojem se uvijek možeš povjeriti i koji će ti biti podrška. Nadamo se da ćeš nam se ponovno javiti.
Veliki pozdrav šalje ti,
Tvoj Hrabri telefon
|
