|
zeljka66
|
27.11.2010. 02:41
živim u lošoj vezi 25 godina. suprug me kontrolira od samog početka, nedaje novac za kućne potrebštine, hranu , režije, neće da učestvuje u oblačenju , obuvanju, školovanju djece niti im daje đeparac .Moje je da kupujem hranu , plačam režije i sve u vezi djece,njegov novac je njegov i samo kad on odluči onda daje i to koliko on smatra da je dovoljno. Novac od svatova što je dala moja obitelj je odmah dao svojima , a od njegovih nismo dobili ništa iako su te naše svatove u cijelosti platili moji roditelji. Dobro, mislila sam da tako mora biti i ne bih znala ustvari kolika je to vrijednost sve dok nismo istjerani iz stana njegove majke(nositelj stanarskog prava), a za koji sam ja 12 godina plaćala otkup (naravno na njezino ime), ta vrijednost je bila dostatna za 2 kuće! Sad smo kupili kuću stavili je pod hipoteku i otplaćena je trećina vrijednosti. suprug je nositelj , a ja jamac za kredit.No i dalje on je većinu novca trošio na svoje hobije i sebe i i dalje nije sudjelovao u režiji , hrani, školovanju te oblačenju djece samo koliko on smatra da je nama dovoljno.Na pitanje zašto on nikada ne kupi npr. prašak za rublje odgovor je bio:pa kad pereš vaše možeš i moje. Sebi kupuje puno grickalica, slatkiša i to sve stavi u svoju ladicu nitko to ne smije uzeti, dok djeci kupi desetinu one količine koju sebi uzme.Sina je istjerao na ulicu , odnosno rekao mu je da mora izaći iz kuće , zato što je upisao fakultet.Sin studira uspješno 3. godinu a otac mu još niti jednom nije dao ni lipe, nije ga nikad pitao ima li što da jede ,da obuće,kako putuje na fax.Srećom otac od sinove djevojke je razuman čovjek te je dopustio da on živi kod njih.Kćeri je suprug rekao da ako neprođe razred da će ju izbaciti iz kuće, na to je ona rekla: pa ja sam maloljetna .Njegov odgovor je bio da i za maloljetne postoji ustanova,e, na to više nisam mogla šutjeti,naročito kad je kćer rekla da ona neće doći kući već će se ubiti ako ne prođe razred.Naravno da ja stalno obavljam razgovore s njima i potičem da imaju samopouzdanje u sebe,ohrabrujem ih da se sve može ispraviti samo smrt ne.Govori joj da je debela kaže joj pogledaj se kako si debela,kakve su to ocjene i sl.Ako nešto djeca pojedu što je on htio viče kako su sve "požderali".Meni govori da sam glupa,uvijek ima neki prigovor na jelo:ne valja prilog ,ili izbor salata,te zašto ovo meso a ne ono,nije dovoljno slano...zagleda po uglovima ima li gdje prašine ,te da li je u dvorištu uredno,da li je u vrtu sve urađeno...konačno mi je rekao da bi bilo najbolje da ja kosim da nemora on to raditi(a u kući i u dvorištu a ni u vrtu od ove godine ne radi ništa),kontrolira da li se tuširam kad idem na posao i insinuira na ružne stvari.Djeca su ,samo primjera radi, ostala cijeli dan s njim i kad sam ih nazvala da li su jeli ,rekli su da nema kruha a da je suprug pojeo ono što je ostalo od ječer.Nazvala sam supruga te na pitanje zašto im nije kupio kruh odgovorio je da oni(djeca)imaju đeparac(koji im ja dajem)pa ako su gladni neka si sami kupe .Ja sam prestala pričati s njim jer ga se bojim(na početku veze i braka dobila sam šamare)i ne znam kako rješiti situaciju .Prijeti meni i "toj "djeci izbacivanjem iz kuće.Moja plaće je dosta opterećena i on to zna pa me ustvari s time ucjenjuje jer zna da ako izađem iz kuće nemogu plaćati najam drugog smještaja.Ja ne znam naći pozitivan izlaz .Naravno da Vam nisam mogla napisati baš sve jer ima puno toga a i neke stvari stvarno nisu za pričanje,previše su intimne.IMa li kraja ovom mučenju?
|
|
Savjetodavna linija, za djecu
|
15.12.2010. 15:40
Poštovanje,
hvala Vam što ste iskazali svoje povjerenje i obratili se za pomoć na ovom fourmu.
Situacija koju opisujete zvuči zaista teško. U pismu ste naveli čitav niz ponašanja vašeg supruga koja se ubrajaju u emocionalno zlostavljanje Vas i Vaše djece. Također navodite da Vas je prije i fizički napao, što bi se smatralo fizičkim zlostavljanjem. Vjerujem da Vam je jako teško živjeti u takvoj okolini.
U vezi ste 25 godina i iz stvari koje ste spomenuli, kao što su miraz s početka braka i šamari na početku veze, imam dojam da jako puno problema i osjećaja nosite u sebi već dugo vremena. Zanima me jeste li se u tom razdoblju obratili nekome za pomoć? Da li ste razgovarali s mužem o cijeloj situaciji? Kakva je bila njegova reakcija? Imate li neku blisku osobu s kojom biste mogli porazgovarati o svemu? Možda netko iz vaše uže/šire obitelji, prijateljica?
S obzirom da trpite razne oblike zlostavljanja toliko dugo, vjerujem da je trebalo hrabrosti obratiti se za pomoć i veoma je pohvalno što ste se za to odlučili.
Dobila sam dojam da su se u Vašoj obitelji dogodile vrlo važne promjene koje je potaknuo Vaš suprug, a koje su bile suprotne vašim željama, na primjer, to da je istjerao sina iz kuće ili gospodarenja velikim svotama novaca.
Zlostavljači često kod žrtava izazivaju osjećaj da su bespomoćne, da nemaju izbora osim ponašati se onako kako to oni žele. Kažete kako Vas muž ucjenjuje i prijeti izbacijvanjem iz doma, ali kroz cijelo pismo zapravo navodite kako se Vi brinete za gotovo sve u kući. Vi imate svoje novce kojima plaćate gotovo sve u kućanstvu osim muževih stvari, Vi ste ti koji se brinete za djecu i kućanstvo. Sami najbolje znate koliko Vi, a koliko muž ulažete u kućanstvo i obitelj, kako financijski tako i vremenski.
Možda nemate veliku plaću, ali s njom koliko mi se čini, uspješno uzdržavate sebe i djecu. Voljela bih da imate to na umu.
Potpuno je razumljivo da se bojite da će Vas suprug izbaciti, to nije lako za čuti. Zanima me imate li možda obitelj ili prijatelje koji bi Vam mogli pružiti pomoć, recimo da Vam na kratko pruže smještaj? Čak i ako ne želite sami otići, razmišljanje o tome što i kako biste mogli da se to zaista i dogodi bi Vam moglo pomoći utoliko da Vas više nije toliko strah jer znate da imate opcija.
Spomenuli ste kako sin ne živi s Vama, ali kakvi su odnosi Vas, Vaše kćeri i muža s njim? S obzirom da je punoljetan, na fakultetu, on bi mogao biti također jedan izvor podrške Vama i kćerki. Vjerujem da bi i njemu moglo koristiti razgovarati o tome i proraditi to iskustvo ako je odrastao uz emocionalno zlostavljanje.
Jednu stvar smatram posebno bitnu izdvojiti iz vašeg pisma, a to je prijetnja Vaše kćeri samoubojstvom. Odlično je što to niste zanemarili jer niti jednu prijetnju samoubojstvom ne treba uzeti olako. Iako možda nisu potpuno ozbiljne niti promišljene, obično ukazuju da osoba ima probleme s kojima se ne zna nositi. Emocionalno je zlostavljana od strane oca i to ako traje dugo može itekako ostaviti posljedice na njezino samopoštovanje i sliku o sebi . Možda ne bi bilo loše savjetovati kćeri i potaknuti ju da se obrati psihologu u školi kako bi dobila stručnu podršku. Vjerujem da ste joj Vi od velike pomoći, ali Vi ste i sami zlostavljani i često dobro dođe podrška osobe koja je izvan događanja. Vi joj dajete podršku kao majka, a psiholog može dati svoja stručna znanja koja bi joj mogla pomoći u boljem nošenju s raznim problemima.
Također možete predložiti kćeri da se sama javi na Hrabri telefon na broj 0800 0800, linija je besplatna i anonimna, te je otvorena svakim radnim danom od 9 do 20 sati.
Budući da je Hrabri telefon linija za zlostavljanu i zanemarivanu djecu, Vas bih uputila i na udrugu Autonomna kuća Zagreb. Oni se primarno bave pružanjem raznih vrsta podrške zlostavljanim ženama, uključujući emocionalnu i pravnu, te pružaju sklonište ako je potrebno. Možete im se obratiti na mail azkz@zamir.net ili na besplatan telefon 0800 55 44 svakim radnim od 11 do 17 sati.
Želim Vam puno sreće,
Srdačan pozdrav!
Hrabri telefon.
|
