gabriela27
|
16.09.2012. 23:10
postovani,,,prije 19g sam bila seksualno zlostavljana kroz2-3g...sada sam 27g i pocelo mi je predstavljat veliki problem..sto psihicki to i u odnosu s muzem..za moj problem nitko ne zna..bojim se ikome reci jer se bojim da me nitko nece razumijet..majka sam 3-godisnjeg djecaka i prije svega zelim njega zastititi jer osoba koja je mene zlostavljala je moj ujak,koji zivi blizu nas i ne zelim da pridje mom djetetu..problem je sto nemam s kime popricat..majku bi to dotuklu jer je i inace dosta slaba psihicki,,imala je dosta tezak zivot..da ne duljim,,odlucila sam reci muzu za to ali se bojim da me mozda nece shvatit,,razmisljam i da odem kod psihologa ili psihijatra jer sama vise ne mogu dalje,.,i ja sam dosta psihicki lose..obozavam svoje dijete ali nekada na najmanju sitnicu planem i pocnem vikat na njega i onda placem jer znam sto sam napravila..svjesna sam svega zato bi potrazila pomoc..hvala vam puno...
|
Savjetodavna linija, za djecu
|
19.09.2012. 14:55
Poštovana,
Hvala Vam na povjerenju koje ste nam ukazali dijeljenjem svoje priče s nama. Iskreno mi je žao što ste kao dijete proživjeli seksualno zlostavljanje. Vjerujem da odluka da potražite pomoć nije laka te da 19 godina šutnje govori mnogo o unutarnji previranjima koja su Vas možda pratila te količini hrabrosti koja je potrebna da bi se prekinula šutnja. Zbog toga bih Vam na samom početku željela reći da sam ponosna što ste odlučili potražiti pomoć i na taj način započeli svoj put prema oporavku.
Za ponašanja Vašeg ujaka nema opravdanja. Umjesto da bude dio slike sretnog odrastanja jedne djevojčice, on je iskoristio svoju moć i učinio nešto što nikako nije smio. Mnoge osobe koje su proživjele seksualno zlostavljanje ponekad se osjećaju krivima, a rečenice zlostavljača, kojima ih je jednom nastojao navesti da mu vjeruju, ostaju s njima i jednom kad odrastu. Upravo zbog toga bih na samom početku željela naglasiti da Vi ne nosite ni tračak odgovornosti za ono što se dogodilo te da je jedina osoba koja je odgovorna za ono što se događalo Vaš ujak.
Iz onoga što ste napisali vidim da i danas nosite tragove tog iskustva te da osjećate psihičke posljedice i posljedice u odnosu sa suprugom, što je posve normalna reakcija na iskustvo koje to nije bilo. Vjerujem da su neka sjećanja i dalje prisutna i bolna, posebice s obzirom na činjenicu da je osoba koja Vas je zlostavljala danas živi u Vašoj blizini. Ona malena djevojčica, čije je povjerenje jednom davno izdano, i danas je dio Vas. Osobe koje prožive takvo iskustvo u odrasloj dobi i dalje nose u sebi osjećaje koji pripadaju tom djetetu. Nesigurnost, strah, posramljenost, krivnja, tuga, ljutnja, zbunjenost… Svi ovi osjećaji mogu biti dio Vas i utjecati na život koji danas stvarate. Sve što osjećate je potpuno normalno. No, osim ranjenog djeteta, tu ste i Vi – odrasla, snažna žena, koja polako postaje sve spremnija suočiti se sa svojom prošlošću i ostaviti je iza sebe.
Vjerujem da je bilo potrebno mnogo vremena i hrabrosti da odlučite prekinuti šutnju. Osobe koje su doživjele neki oblik seksualnog nasilja često se boje progovoriti zbog straha od osude ili nerazumijevanja okoline. Osim toga, u njima često još uvijek postoji glas zlostavljača koji ih je u prošlosti prijetnjama i manipulacijama nastojao spriječiti da progovore. Razlozi za šutnju su potpuno razumljivi, no dijeljenje svog iskustva s nekim od koga možete dobiti razumijevanje i podršku značilo bi da više niste sami u tome. Vi birate kome vjerujete dovoljno da s njime podijelite i taj dio sebe. Jako mi je drago što imate dovoljno povjerenja u svog muža da to s njime podijelite i što ste u sebi pronašli snage da to učinite. Vjerujem da trenutak u kojem odlučite ispričati mužu svoju priču neće biti lak, no prihvaćajući i voleći Vas svo ovo vrijeme, on je čitavo vrijeme volio sve što Vas čini osobom kakva jeste, uključujući i tragove prošlih iskustava koje nosite sa sobom. Progovaranje o svom iskustvu osobi koja Vas voli i prihvaća te sagledavanje sebe kroz njene oči može biti velik korak u procesu iscjeljenja. Reakcije bliskih osoba na takvo saznanje mogu biti vrlo različite i važno je da budete spremni na to da će i Vašem suprugu možda biti potrebno određeno vrijeme da se pomiri s činjenicama. U njemu se mogu probuditi snažni osjećaji ljutnje, potreba da Vas zaštiti ili zbunjenost novim saznanjem. S druge strane, otvaranjem prema njemu možete naići na ogromnu podršku koja Vam može biti od neprocjenjive važnosti.
Iz Vašeg je upita vidljivo da osjećate snažnu potrebu za stručnom podrškom, što može pružiti neizmjernu utjehu djetetu u Vama koje i danas pati te Vam pomoći da počnete živjeti svoj život uživajući u svakom novom danu, bez tereta prošlosti. Budući da niste naveli odakle dolazite predložit ću Vam nekoliko savjetovališta u Zagrebu. Ukoliko Vam ona ne odgovaraju, slobodno nam se ponovno obratite za kontakte savjetovališta koja su bliža Vašem mjestu stanovanja.
Prije svega bih Vam željela preporučiti savjetovalište Tesa. Stručnjaci ovog savjetovališta pružaju usluge psihološkog savjetovanja putem telefona (na broju 01 48 28 888 svakog radnog dana od 10 do 22 sata), e-maila (psiho.pomoc@tesa.hr) ili osobno. Putem navedenog telefona ie-maila možete dogovoriti i savjetovanja uživo, koje se odvija u prostorima Centra u samom centru Zagreba, na Trgu bana Josipa Jelačića. Za početak, možete odabrati koja Vam mogućnost najviše odgovara, no dugoročno bi svakako bilo jako dobro da osobno porazgovarate sa stručnjakom.
Savjetovalište u sklopu Doma za djecu i odrasle Duga, posebno je usmjereno na pružanje pomoći žrtvama različitih oblika zlostavljanja. Stručni tim Duge ima veliko iskustvo u pružanju psihološke podrške djeci i odraslima koji su doživjeli određeni oblika zlostavljanja. Savjetovalište je otvoreno ponedjeljkom, srijedom i petkom od 16.30 do 19.00 sati, a nalazi se u Domu zdravlja Istok - Sesvete, u Ninskoj 10 u Sesvetama. Svoj dolazak možete najaviti na broj 0800 8898 ili e-mail mirna-zona@zagreb.hr. S radom savjetovališta i uputama kako do njega možete se upoznati na sljedećoj web stranici:
http://www.duga-zagreb.hr/index.p...view=article&id=52&Itemid=59.
Također, možete se obratiti liječniku opće prakse koji će Vas uputiti na stručnjaka mentalnog zdravlja u jednoj od klinika.
Voljela bih Vas upoznati i s nekim knjigama koje Vam mogu biti podrška na Vašem putu oporavka, knjigama u kojima ćete osjetiti razumijevanje, koje će Vam pokazati da niste sami i podržati Vaš proces oporavka. Jedna od njih je svakako „Zavođenje djeteta“ autorice Christiane Sanderson, u izdanju VBZ-a. Ukoliko Vam ona nije dostupna, možete pročitati i njen isječak, objavljen na stranicama udruge roditelja Korak (http://www.udrugaroditeljakpk.hr/...-o-seksualnom-zlostavljanju-djeteta). On se bavi pogrešnim uvjerenjima o seksualnom zlostavljanju koje postoje u društvu. čija prisutnost može značajno otežati osobni proces oporavka. Knjiga „Hrabro ka oporavku: vodič za žene koje su preživele seksualno zlostavljanje u detinjstvu“ autorica Bass i Davis, u izdanju Incest Trauma Centar Beograd, objedinila je mnoge priče hrabrih žena koje dijele Vaše iskustvo i opisala proces oporavka kroz koji one prolaze.
Ako sam dobro razumjela, ono što Vas posebno brine je blizina Vašeg ujaka. Blizina počinitelja može biti otežavajući čimbenik na putu oporavka jer susret s tom osobom može probuditi slike i osjećaje iz prošlosti, koji su ionako često prisutni. Vjerujem da Vas jako zabrinjava sigurnost Vašeg djeteta i druge djece u ujakovoj okolini. Svoje dijete možete zaštititi na nekoliko načina. Prije svega, možete mu na jednostavan način objasniti razliku između primjerenih i neprimjerenih dodira putem pravila donjeg rublja (nitko ga ne smije dirati na dijelovima tijela koji su inače pokriveni donjim rubljem) te mu objasniti da je jako važno da Vam kaže ako ga netko dira na loš način. Također, možete mu objasniti razliku između dobrih i loših tajni, kako bi dječak bio spremniji podijeliti sve što se događa. Možete mu reći da nas dobre tajne čine sretnima, a loše ne. Više o tome kako pristupiti djetetu da bi ga zaštitili možete pročitati na sljedećem letku http://www.ocgz.hr/docs/file/leaflets-zadnji.pdf.
Koliko često Vaše dijete provodi vrijeme s ujakom i tko je sve prisutan u tim situacijama? Primjerice, mogli biste razmisliti o mogućnosti da porazgovarate s osobama koje su obično prisutne i reći im da ne želite da Vaš dječak provodi vrijeme s ujakom, bez dijeljenja čitave priče. Postoji li možda osoba od povjerenja s kojom biste s vremenom mogli podijeliti što se dogodilo? Možda biste je mogli zamoliti da bude s dječakom kada Vi niste prisutni.
Postoji i mogućnost prijave policiji. Prijava ima svoje prednosti, ali se putem mogu javiti i određene poteškoće. Pravne savjete vezano uz prijavu te informacije o tome što točno ona znači za Vas možete potražiti u Dugi te na temelju savjetovanja donijeti odluku koja je najbolja za Vas.
Voljela bih se osvrnuti i na Vaš odnos s djetetom. Takve reakcije su česte kod osoba koje su dugotrajno bile izložene stresu, posebice ako nije postojao način da izraze te osjećaje i na taj način smanje napetost. Vjerujem da je to nešto na čemu ćete poraditi sa stručnjakom. Do tada, voljela bih Vam preporučiti nekoliko načina na koji možete pokušati izbjeći da Vaši osjećaji preuzmu kontrolu. Djeca često testiranju granice, a time i strpljenje svojih roditelja. Kako bi zadržali smirenost i izbjegli neželjene reakcije, jako je važno pažljivo pratiti što osjećamo. Svaki osjećaj je normalan i u redu je biti ljut ili uzrujan zbog nekog djetetovog postupka, no smo ti koji odabiremo kako ćemo reagirati. Stoga, u trenutku kada osjetite da se približava vrijeme kada biste mogli planuti, izađite iz prostorije, recite djetetu da Vam je potrebno nekoliko minuta da se smirite i da ćete razgovarati kasnije. Također, možete pokušati dubokim i polakim disanjem iz trbuha smiriti tjelesne reakcije, a uz takav način disanja možete i brojati do 10. Osim toga, bilo koja aktivnost koja Vas čini opuštenom, može Vam pomoći da se lakše nosite sa stresom. U čemu uživate? Jesu li to razgovori s prijateljicama, vrijeme provedeno sa suprugom i djetetom, kuhanje, slikanje, rad u vrtu, čitanje, vježba?
Sa svim Vašim pitanjima i nedoumicama uvijek nam se možete ponovno obratiti ovim putem, a ukoliko Vam više odgovara, postoji i mogućnost javljanja putem besplatne i anonimne Savjetodavne linije na broju 0800-0800 (radnim danom od 9 do 20 sati) ili nam se možete obratiti putem chata (radnim danom od 15 do 18 sati na web stranici www.hrabritelefon.hr/chat). Ovdje smo za Vas ukoliko zatrebate bilo kakvu dodatnu informaciju vezanu uz Vaš daljnji put ili Vaš odnos s djetetom i njegovu zaštitu.
Na samom kraju, željela bih još jednom reći da mi je iznimno drago što Hrabri telefon doživljavate kao sigurno mjesto gdje možete podijeliti svoju priču i na kojem započinjete svoj put oporavka. Razdoblje pred Vama nosi i neke teške trenutke, ali sa svakim Vašim novim korakom vrijeme kada Vas sjećanja više neće moći povrijediti je sve bliže. Vjerujem da u sebi nosite snagu i hrabrost koja Vam je na tom putu potrebna i iskreno Vam želim mnogo sreće!
Mi smo uz Vas čitavim putem.
Srdačan pozdrav,
Vaš Hrabri telefon
|
gabriela27
|
19.09.2012. 22:40
postovani...neizmjerno sam Vam zahvalna na ovim rijecima podrske..procitala sam tekst ne znam ni sama koliko puta i hvala Vam jer mi daje sve vise hrabrosti...da se osvrnem na postavljena pitanja:
-nikada nisam ostavljala sina samoga s njima jer ja znam u cemu je "problem",ostali ne znaju,,jednom je suprug rekao da ga ostavimo da ga on malo cuva (ujak) ali sam rekla nikako,ne dolazi u obzir..tako da moram s njim podijelit svoju proslost kako bi me razumio i shvatio zasto sam protiv i da pazi kome povjerava nase dijete..
-hm...nemam neki pretjerano cest hobi ali volim setat,popit kavu sa prijateljicama..imam ih mnogo ali samo u jednu imam toliko povjerenja kojoj bi mogla povjerit sto sam dozivjela..to je ujedno i moja kuma..
-ali prije svega bi zeljela porazgovarat sa svojim suprugom..zaista je predivan suprug..ima razumijevanja i mislim da cu imat veliku podrsku njegovu ali uvijek postoji ono ALI..nadam se da grijesim..
suprug je trenutno u m.misiji i za par dana dolazi kuci..mozda i ta razdvojenost (6.5mj) je "prevagnila" u mojim odlukama..tako bi htjela da mogu to bolno iskustvo podijelit sa svojom majkom jer,je da je psihicki malo unistena kroz ne bas tako lijep zivot,ali je uvijek ama bas uvijek imala razumijevanja za sve moje probleme i nevolje,najvise sam se mogla s njom ispricat ali kada bi joj rekla za svoju zalosnu proslost bojim se da bi ju to unistilo..jer to je njen brat,jedini brat kojeg ona doslovce obozava..ponekad kad ih gledam kada ga brani ili u nekim stvarima stane na njegovu stranu samo pomislim: eh majko moja da samo znas koga branis..da samo znas istinu..znam da bi mi pomogla da prebrodimo zajedno sve ali nemam povjerenja u nju da bi sutjela tj. sigurno bi ga napala i rekla mu a ja to ne zelim..bojim se kako bi sve to moglo zavrsiti..
---znam da ne bi smjela osjecati krivnju ali krivim sebe sto sam to dopustila,sto nisam rekla STOP...znam-bila sam dijete,samo dijete...ne sjecam se da li se sluzio manipulacijama...prijetnjama..stvarno se ne sjecam ili mozda ne zelim ni da se sjetim..samo mi slike lete kroz glavu...
ne znam vise..ali u jedno sam sigurno: potraziti pomoc i od supruga (da shvati moje ponasanje i neke moje geste) i strucnu pomoc kako bi se rijesila i donekle zaboravila taj ogroman teret i nastavila zivjeti zivot "punim plucima" za svog malenog andjela,sebe,supruga i nadam se jos barem jednog andjelicka...
veliki pozdrav i zaista od srca Vam hvala!!!!
|
Savjetodavna linija, za djecu
|
24.09.2012. 19:40
Poštovana,
Drago nam je što nam se ponovno javljate i što u Vašim riječima osjećamo sve veću snagu i hrabrost. Vjerujem da promišljajući o svojoj odluci nailazite i na neke sumnje, što je posve normalno. Ipak, kroz Vaš odgovor stekla sam dojam da ste vrlo odlučni u namjeri da se suočite s prošlošću i da pred sobom imate jasnu sliku prvih koraka koje želite poduzeti – dijeljenje Vaše priče s mužem i početak stručnog tretmana.
Napisali ste da imate predivnog supruga, no da dio Vas ipak pomalo strahuje od toga kako će se situacija odvijati. Vjerujem da nije lako podijeliti s nekim činjenicu da ste kao dijete bili seksualno zlostavljani, posebice zato što mnoge osobe koje su to doživjele i dalje osjećaju sram i krivnju zbog onoga što ste dogodilo. Različite osobe na to mogu različito reagirati, njihove reakcije nisu uvijek podržavajuće i ne možemo ih u potpunosti predvidjeti. No, ono na što se možete osloniti su dosadašnja iskustva sa suprugom, njegova podrška u teškim trenucima u prošlosti, povjerenje koje dijelite. Bass i Davis, autori knjige „Hrabro ka oporavku“ preporučaju da se pri odabiru osobe s kojom ćete podijeliti svoju priču zapitate sljedećih nekoliko pitanja: Je li ovoj osobi stalo do mene i poštuje li me? Je li joj stalo do moje dobrobiti? Je li to netko s kime sam i ranije mogla razgovarati o svojim osjećajima? Vjerujem li toj osobi i osjećam li se sigurno s njom? Ukoliko na sva ova pitanja odgovorite sa da, odabrali ste osobu koja bi Vam vjerojatnije mogla pružiti podršku.
Isti autori nude i nekoliko prijedloga kako pristupiti otvaranju. Primjerice, navode da je ponekad dobro reći osobi da postoji nešto osobno što bi htjeli podijeliti te je upitati može li sada razgovarati. Na taj način osiguravate da imate dovoljno vremena i da je osoba spremna pružiti Vam svoju punu pažnju. Slobodno recite osobi ukoliko postoje određene reakcije koje želite ili ne želite. Primjerice, je li Vam potrebno da Vas sasluša u tišini ili Vam može postaviti pitanja, jesu li Vam potrebni savjeti ili samo da Vas netko sasluša i slično. Ukoliko biste željeli da to ostane među Vama, to također možete naglasiti, primjerice, mogli biste reći: „Vjerujem da je to puno za čuti i da možda imaš potrebu poduzeti nešto, ali u ovom trenutku još nisam sprema to podijeliti s drugima.“
Vjerujem da je teško suočavati se s tim bolnim iskustvom, a da imate osjećaj da ga ne možete podijeliti s Vašom majkom, koja je, prema Vašim riječima, uvijek bila ona s kojom ste mogli podijeliti najviše. Ako sam Vas dobro razumjela, bojite se da to ne bi mogla podnijeti činjenicu da ste patili, da bi joj se srušila slika o bratu kojeg iznimno voli te da ne bi mogla šutjeti. Počinitelji seksualnog zlostavljanja u većini su slučajeva osobe koje dijete poznaje, odnosno članovi djetetove obitelji, što prekidanje tišine čini još težim. Neke osobe koje su preživjele seksualno nasilje misle da su one te koje će svojim priznanjem razoriti obitelj što pridonosi osjećaju krivnje, no jedina odgovorna osoba je zlostavljač. Nemojte oklijevati o svemu tome porazgovarati sa psihoterapeutom kojem ćete se obratiti. Vjerujem da Vam on ili ona mogu pomoći da ovu situaciju vidite jasnije i dođete do rješenja koje će biti najbolje za Vas.
Napisali ste da krivite sebe što ste ujaku to dopustili i što niste rekli stop. Pitanje krivnje gotovo uvijek se isprepliće kroz priče osoba koje su preživjele seksualno zlostavljanje i doista je sasvim normalno što se tako osjećate. Bit će potrebno određeno vrijeme da promijenite to uvjerenje, ali to je u redu.
Vi ste tih godina bili dijete. Vjerovali ste odraslim osobama i imali potpuno povjerenje da će se brinuti o Vama, voljeti Vas i biti Vam podrška dok Vi otkrivate svijet, drugačije niste ni mogli. Odrasle osobe su imale kontrolu, odrasle osobe su imale moć. Većina njih je tu moć koristila imajući na umu ono što je najbolje za Vas. Vaš ujak je tu moć iskoristio da bi učinio nešto što nije smio. Za razliku od Vas on je bio odrasla osoba, svjesna granica prihvatljivih ponašanja. On je izdao Vaše povjerenje. U određivanju granica i razlike između dobrog i loše dijete se okreće odraslim osobama koje ga vode, a osim toga još nije dovoljno zrelo da bi u potpunosti moglo shvatiti složenost i posljedice situacije s kojom je suočeno. Dijete stoga ne može dati svoj pristanak, a odgovornost je na odrasloj osobi koja uopće stavlja dijete u takvu poziciju.
Manipulacije zlostavljača o kojima govorimo vrlo su suptilne te zapravo navode dijete na to da se pokori željama zlostavljača. Zlostavljač iskorištava povjerenje koje dijete ima u njega kako bi postigao da dijete čini ono što želi. Primjerice, gradi s djetetom blizak odnos i naglašava da je taj odnos poseban. Budući da je djetetova privrženost iskrena, dijete će učiniti ono što odrasla osoba kojoj vjeruje od njega traži jer se boji u protivnom da ne bi ugrozilo taj odnos i izgubilo ga. Osim toga, mnogi zlostavljači djeci govore da su seksualna ponašanja između djece i odraslih osoba normalna, da je to način na koji se izražava ljubav prema nekome ili da je to dio njihovog posebnog odnosa. Budući da djeca ne znaju koja su ponašanja primjerena, a koja ne, te da vjeruju zlostavljaču i slijede njegove zahtjeve. Osim toga, zlostavljač često koristi različite rečenice da bi spriječilo dijete da s nekim podijeli što se događa. Primjerice: „Nemoj reći mami, to bi je jako povrijedilo.“, „Ne želiš valjda da budem tužan.“, „To je samo naša tajna, drugi ne bi razumjeli.“. Budući da im je kao dijete vjerovala, one mogu postati dio osobe i njenih razmišljanja. Uz pomoć stručnjaka, možda otkrijete i da ste i sami kao dijete čuli nešto slično i počnete put otpetljavanja svoje prošlosti i oslobađanja njenog tereta.
Kada se dogodi nešto što nas je jako povrijedilo, naš um nas često pokušava zaštititi skrivajući od nas neka sjećanja, no ona ponekad izviru kroz naše osjećaje, pokoju sliku pred našim očima ili san. Kroz rad sa psihoterapeutom polako ćete prorađivati svoju prošlost, staviti slike na njihovo mjesto, popuniti praznine, suočavati se s osjećajima koji Vas prate. Suočiti se sa bolnim sjećanjima nije lako i bit će i teških trenutaka, no čitavo vrijeme važno je imati na umu zbog čega to radite i što će Vam taj proces na kraju donijeti. Vi posjedujete snagu koje niste ni svjesni, a Vaš je cilj najvrjedniji od svega - „nastaviti živjeti život "punim plućima" za svog malenog anđela, sebe, supruga i nadate se još barem jednog anđelićka...“.
Želim Vam mnogo sreće u Vašim daljnjim koracima!
Srdačan pozdrav,
vaš Hrabri telefon
|