|
Lily Allen
|
15.08.2012. 10:40
Pozdrav , htjela bih da tražim savjet i nadam se da sam na pravom mjestu. Imam 17 godina, živim sa mamom i tatom. Imam jednu sestru i jednu polusestru i obje su udane. Od malih nogu mama me je tukla zbog toga što razbijem čašu , prolijem sok i slično, bila sam mala nisam znala na sat i zakasnila bi kući i ona bi me premlatila. Sada u ovim godinama shvatam da sa mojih 4-5 godina nije me smijela ostavljati samu vani do 10-11 sati navečer bez nadzora nje , tate ili neke starije osobe a kamoli premlaćivati zbog toga. Sada sa 17 godina to se je nastavilo ali od strane oca, prije kada sam bila mala tata me je uvijek branio, znao me je i on istući remenom jače ali to se dešavalo jednom u par mjeseci kada stvarno nešto jako pogriješim..Međutim sad kada sam starija konstantno se dešavaju svađe i fizičko maltretiranje, ali stvar je u tome što je to počelo da mi utiče na psihičko zdravlje, počela sam da se derem na sviju zbog ničega. Npr. situacija je ovakva prije par dana sam se od silnog maltretiranja od strane njih dvoje proderala na mamu, bezveze i ona je skočila dohvatila se remena i krenula me udarati, a ja sam ju odgurnula jer već godina trpim isto i prekipilo mi je. Tata je skočio i stao pred mene i gledao u mene i ponavljao mi "slomit ću te" i krenuo me udarati tako jako da i sad nakon par dana imam fleke po tijelu od udaraca . Kasnije je sestri rekao da sam mami razbila nos i da joj je krv tekla .. međutim mama ima problema sa sinusima i krv joj stalno teče i krneuo je zvati policiju i mama ga zaustvila . Mama je kasnije pred svima rekla da ju nisam udarila i da joj je cijelo jutro tekla krv, porekla je sve to, a tata je samo rekao "Od kad ti nisi na mojoj strani" i izašao . To se sve dešava često u zadnje vrijeme .. i prečesto skoro pa svaki dan me batina, mama je već uvidjela da je situacija postala ozbiljna pa se ona i smirila ali i ona mi govori stvari poput "kravo, kozo, đubre, kobilo, smradu velike psovke poput j**** ti sve, ni za što nisi stvorena i slično ." Tata kao što sam već navela prije nije dao na mene i mamu je uvijek opominjao , već 3-4 godine ni on nije isti, često me batina, svom snagom kao da se tuče sa muškarcem, šakama, nogama, pleskama gdje stigne i govori "đubre , kravo, kujo, odrobijat ću te i sl." Često mi otekne ruka, noga, ostane, fleka ili modrica ili mi se podlije krv pa me svi pitaju šta mi je to , a ja od stida ne smijem da kažem. Sestre su upoznate sa situacijom ali nisu znale šta se zapravo dešava i mislile su da preuveličvama, međutim polusestra već neko vrijeme živi sa nama i neki dan otac je krenuo na mene i udarao me i govorio "odrobijat ću te mamicu ti j***m" vrištala sam toliko jer su me udarci boljeli i polusestra je uletila u sobu isprepadana i sjela ispred mene dok sam ja bila sklupčana na sofi i govorila mu da prestane i gledala mi ruku koja je automatski bila crvena, a kasnije i natekla .. a sad imam fuknice od prstiju. Tata joj se ubacio u facu odgurnuo sto preko cijele sobe i rekao "Ko si ti da mi govoriš.." tad me sestra odvela sebi u sobu i pričala sa mnom o cijeloj situaciji i shvatila da ovo više nije igra već da je maltretiranje. Ne znam šta da radim .. jednom sam se potužila svima u kući da ću zvati policiju .. tata je uzeo mobitel i nazvao policiju na mene i policija je došla slagao je svašta i kad su otišli rekao mi je "Sad te imaju u zapisniku i da me prijaviš ništa mi ne bi mogli" i često razmišljam o prijavi ali mi uvijek prolaze tatine riječi kroz glavu da će me odvesti u neki dom ili kuću spasa a da njemu neće ništa uraditi i da će njemu biti dobro a meni samo gore, a i ja nikako ne bi podnijela da živim negdje drugo. Zato vas molim za savjet jer ne znam šta da učinim jer ovo je prešlo sve granice normale. Pozdrav .
|
|
Savjetodavna linija, za djecu
|
17.08.2012. 21:00
Draga Lily Allen,
na samom početku bih ti željela reći da mi je jako žao zbog svega s čime si suočena u svojoj obitelji. Vjerujem da nije lako podijeliti s nekim što se događa te bih željela iskreno pohvaliti tvoju hrabrost koja je bila potrebna da bi prekinula šutnju. Vjerujem da život u tvojoj obitelji možda nosi mnogo trenutaka ispunjenih strahom i osjećajem bespomoćnosti, posebice zbog očevih prijetnji koje traženje pomoći čine još težim. Ovo ti se možda čini kao malen korak, ali je važno da i sama budeš svjesna koliko je hrabrosti i snage bilo potrebno za njega i da sve to posjeduješ u sebi.
Ono što si nam napisala je doista uznemirujuće i čini me jako zabrinutom za tvoju sigurnost. Najprije bih se željela osvrnuti na nedavne događaje. Napisala si nam da te otac jako pretukao i da još uvijek imaš modrice po sebi. Ukoliko osjećaš bolove ili si zbog nečeg drugog zabrinuta za svoje zdravlje, potičem te da se što prije obratiš liječniku kako bi on mogao procijeniti koliko tvoje ozljede ozbiljne i je li ti potrebna kakva pomoć. Vjerujem da se možda bojiš, no potičem te da budeš hrabra i potražiš pomoć jer je tvoje zdravlje ipak na prvom mjestu.
Ako sam dobro razumjela, mama te otkad si bila malena djevojčica tukla kada bi mislila da si nešto pogrešno učinila. Iz onoga što si nam napisala vidim da sada, sa 17 godina, i sama počinješ uviđati da si zapravo bila samo dijete i da nisi mogla zaslužiti takva ponašanja. Modrice koje nosiš nisu tvoja krivnja i ne postoji razlog zbog kojih bi ih se trebala sramiti. Nijedno dijete ni mlada osoba nisu krivi za nasilje koje doživljavaju te ga ne mogu zaslužiti nijednim svojim ponašanjem. Čak i ako naprave nešto s čime se roditelji ne slažu, oni na to nikada ne bi smjele reagirati nasiljem. Pri tome je važno imati na umu da riječi mogu boljeti jednako snažno kao i udarci. Djeca i mladi suočeni s takvim ponašanjima često žive u stalnom strahu i neizvjesnosti kako će roditelj koji je prema njima nasilan reagirati, što briše osjećaj sigurnosti koji nam je svima potreban u našem domu. Riječi kojima ti se roditelji obraćaju su nešto s čime nijedno dijete ni mlada osoba nikada ne bi smjeli biti suočeni, posebice od svojih najbližih od kojih im je potrebna ljubav, podrška i zaštita. Očeva ponašanja koja si opisala su za svaku osudu i doista mi je žao što se suočavaš s njima. Svakodnevni udarci i uvrede mogu ispuniti osobu osjećajem tuge i bespomoćnosti. Osobama koje ih svakodnevno doživljavaju ponekad može biti teško nastaviti vjerovati u sebe, mogu osjećati da ne vrijede i da ne zaslužuju ljubav, što nikada ne može biti istina. Situacije koje si nam opisala doista djeluju uznemirujuće i čini se jako važnim poduzeti nešto kako bi se zaštitila od daljnjeg nasilja.
Iz onoga što si nam napisala, ima osjećaj da ti je jako teško, da ti je jako teško nositi se sa svime i da u tebi postoji snažna želja da se nešto promijeni. Život pod stalnim strahom i pritiskom može snažno utjecati na nas i sasvim je normalno ako se u nekim trenucima osjećaš preplavljeno svime. Napisala si da se u posljednje vrijeme dereš na sve zbog ničega, što je zapravo sasvim normalno s obzirom na situaciju koja te već duže vrijeme emocionalno iscrpljuje. No, to je i znak da je vrijeme da potražiš pomoć.
Voljela bih da za početak razmisliš kako se u trenucima kada netko od tvojih roditelja postane nasilan prema tebi možeš zaštititi. Postoji li neko mjesto gdje se možeš skloniti? Razmisli i o tome postoji li bilo koja odrasla osoba u tvojoj okolini od koje u tim trenucima možeš zatražiti pomoć. Možeš li zatražiti pomoć sestre koja živi s tobom ili možda nazvati drugu sestru?
U tim trenucima bi se mogla obratiti i policiji na broj 192. Napisala si da si jednom prilikom imala namjeru pozvati policiju i to rekla obitelji, na što je otac pozvao policiju i izrekao laži o tebi ako bi se imali u zapisniku. Činjenica da te policija ima u zapisniku ne bi smjela utjecati na to hoće li ti policija biti spremna pomoći i nikako ne znači da tvoj otac ne može snositi posljedice za svoja ponašanja. Kada netko pozove policiju, ona je dužna izaći na teren i ispitati što se dogodilo. Iako to može biti jako teško te se u tim trenucima možeš bojati, važno je ostati snažna i ispričati im što se dogodilo, pokazati modrice i slično. Sada kada sestra živi s tobom i kažeš da je svjesna ozbiljnosti situacije, možda i ona može iskreno ispričati što se dogodilo ako je tom prilikom prisutna. Ukoliko procijeni da je došlo do nasilja, policija može zadržati tvog oca u pritvoru i podnijeti prekršajnu ili kaznenu prijavu.
U jednom dijelu si nam napisala da ti „uvijek prolaze tatine riječi kroz glavu da će te odvesti u neki dom ili kuću spasa, a da njemu neće ništa uraditi i da će njemu biti dobro, a tebi samo gore“. Vjerujem da nije lako oduprijeti se tim mislima. Vjerujem da te tatine riječi plaše i da zbog njih možda oklijevaš potražiti pomoć. No, ako se u tvojoj obitelji događa ono što si nam napisala, malo je vjerojatno da bi uz sve dokaze koji su na tvojoj strani stručnjaci koji se svakodnevno susreću s takvim situacijama mogli dopustiti da tvoj otac ne snosi nikakve posljedice. U takvim situacijama osobe koje su nasilne često pokušavaju zastrašiti osobu prema kojoj se ponašaju na takav način kako bi ih spriječili da potraže pomoć. Mogu pokušati uvjeriti tu osobu da im nitko ne može pomoći, da joj nitko neće vjerovati ili čak prijetiti da će ukoliko nekome kažu biti još gore. Čini mi se da tvoj otac možda ponaša na taj način prestrašiti i spriječiti te da potražiš pomoć. Što ti misliš o tome?
Navela si da su sestre prije znale što se događa, ali da nisu shvaćale koliko je situacija ozbiljna. Vjerujem da si se možda ponekad osjećala razočarano i kao da ti ne vjeruju, no često nam je teško prihvatiti da se nama bliske osobe mogu ponašati na takav način. Napisala si da je jedna od njih nakon što je prisustvovala tatinom napadu shvatila da se doista radi o maltretiranju i da je kasnije razgovarala s tobom. Vjerujem da ti njena podrška mnogo znači. Jeste li možda razgovarale o tome što biste mogle poduzeti da se situacija promijeni?
Budući da se Centru možeš obratiti i samostalno, voljela bih da razmisliš o tome bi li možda uz pratnju sestre bila spremna obratiti im se i zatražiti pomoć. Prijava Centru može biti i anonimna, odnosno, ukoliko naglasiš da želiš da to bude tako, prijava može biti napisana na način da se ne zna tko im se obratio i podijelio s njima informacije o obitelji. Vjerujem da se možda bojiš što bi Centar mogao poduzeti. Kada Centar sazna da je u nekoj obitelji maloljetna osoba ugrožena, dužan je posjetiti obitelj, porazgovarati s njenim članovima i ispitati što se zapravo događa. Na temelju toga njegovi stručnjaci donose procjenu što bi se moglo poduzeti kako bi se stanje promijenilo i poboljšalo. Primjerice, roditelji mogu biti upozoreni zbog neprimjerenih ponašanja, određeni član obitelji ili cijela obitelj mogu se uključiti u savjetovanje, a stručnjaci mogu nastaviti posjećivati obitelj da vide je li došlo do određenih promjena ili je potrebno poduzeti ozbiljnije mjere. Iako mnogi ljudi misle da dolazak stručnjaka koji rade u Centru znači da će dijete završiti u domu, to je mjera koja se poduzima samo u najtežim slučajevima, kada je život djeteta u opasnosti i ne postoji drugi način da ga se zaštiti.
Bez obzira na to što će Centar poduzeti, važno je imati na umu da je cilj svega što oni naprave da tebi pruže sretno i sigurno odrastanje. Oni čine sve što bi mogli da bi te zaštitili, a osoba koja bi prema onome što si napisala trebala snositi posljedice za svoja ponašanja nisi ti, već tvoj otac. Ti nisi učinila ništa pogrešno.
Ukoliko postoji određeni razlog zbog kojeg se ne osjećaš sigurno samostalno se obratiti Centru, postoji i mogućnost da Hrabri telefon pošalje obavijest o sumnji na zlostavljanje. Obavijest je potpuno anonimna i iz nje se ne može zaključiti tko nam se obratio. Kako bi mogli poslati obavijest, potrebni su nam još neki podaci (npr. Vaša imena i adresa obitelji) pa bismo te potaknuli da nam se s tim podacima obratiš putem Savjetodavne linije, chata ili e-maila, kako tvoji podaci ne bi bili dostupni na Internetu. Savjetodavna linija Hrabrog telefona je potpuno besplatna i anonimna te je otvorena svakim radnim danom od 9 do 20 sati na broju 0800-0800. Chatati s nama možeš prijavom na stranici www.hrabritelefon.hr/chat radnim danom od 15 do 18 sati, a e-mail putem kojeg nam se možeš obratiti je hrabrisa@hrabritelefon.hr. Vjerujem da se u nekim trenucima možda osjećaš preplavljeno osjećajima i da ti je ponekad, kao i svima nama, potrebna podrška i razgovor. U takvim trenucima nisi sama, uz tebe su volonteri Hrabrog telefona, spremni saslušati te, biti uz tebe i pomoći ti da prevladaš teške trenutke.
Vjerujem da nije lako oduprijeti se mislima koje te prate i pronaći snage i hrabrosti da potražiš pomoć. No, prema onome što si nam napisala čini mi se da je život u tvojoj obitelji za tebe postaje sve teži, svakodnevno te ispunjava strahom, tugom i bespomoćnošću te ugrožava tvoje zdravlje i sigurnost. Nikad nemoj zaboraviti da zaslužuješ biti sretna, da te netko voli, podržava i prihvaća onakvu kakva jesi. Iskreno se nadam da ćeš uskoro biti korak bliže tome.
Nadam se da ćeš nam se ponovno obratiti ohrabrena i spremna potražiti pomoć koja ti je potrebna da bi se približila sretnijoj i mirnijoj budućnosti. Hrabri telefon je uz tebe i želi zajedno s tobom prebroditi tvoje teške trenutke. Vjerujem da je potrebno mnogo snage da bi se osoba svakodnevno mogla nositi sa svime što ti proživljavaš, a posebice da bi prevladala strahove i sumnje i obratila nam se za pomoć. Pred tobom je još mnogo trenutaka u kojima će biti potrebno biti hrabra i uporna, no na tom putu nisi sama. Iskreno se divim tvojoj odlučnosti da napokon prekineš nepravdu koja ti se događa i potražiš put koji će te voditi sigurnijem i sretnijem životu, ispunjenom smijehom. Životom koje svako dijete i mlada osoba zaslužuju. Stoga, zaista se nadam da ćeš nam se opet javiti i dopustiti nam da koračamo uz tebe i budemo ti oslonac i potpora kroz tvoju borbu za samu sebe. Nadam se da ćeš nam se uskoro ponovno javiti i želim da znaš da se ponosimo tobom.
Srdačan pozdrav,
tvoj Hrabri telefon
|
