Autor
|
Poruka
|
Danijela
|
30.04.2006. 15:23
Postovani, ispricavam se ako postavljam previse pitanja, ali zanima me da li bi trebalo paziti da cetveromjesecno dijete ne gleda previse u televizor ili kompjuter. Naime, kad god se nadje u sobi s televizorom ili kompjuterom, ona gleda u ekran i tesko ju je necim drugim zabaviti - osim napustiti sobu. Da li to moze stetiti tako malim ocima?
|
Alex
|
30.04.2006. 17:46
Poštovani,
imam sličan problem kao i gđa Danijela. Moja tromjesečna beba također stalno gleda u TV. naime, kada ga želimo premjestiti iz krevetića na trosjed gdje mu je alternativno mjesto s igračkama, na 3 metra od te pozicije nam se nalazi ogromni plazma televizor i on počne samo buljiti u ekran. Privlače ga očito brze izmjene slika i boje i to ga odmah umiri, ali se bojim da mu ne počne štetiti očima budući da ekran gleda nakošene glavice i s tako male udaljenosti.Što nam je činiti?
Unaprijed hvala,
Alex
|
Mary
|
30.04.2006. 22:12
Nemojte se ljutiti što ovako upadam, ali imam jedan prijedlog: ne morate napustiti sobu, samo ugasite televizor
|
Dr. Darko Richter
|
30.04.2006. 23:50
Slažući se sa Mary, sveudilj se čudim: ljudi danas misle da televizor mora gorjeti od 0-24 h, bez ikakve selektivnosti. Sami vidite da taj utjecaj na dijete nije nešto što vam se čini normalnim. Najmanji suproblem oči, odakle vam ta ideja da šteti očima, a ne, npr. ušima? Hoću reći, fiksirate se na sekundarne probleme, a čak niti tada ne uočavate sve probleme iste razine. Osnovni je problem što buljenje u TV zatupljuje, sve, bez razlike, od 0-99 godina. Nisam rekao da smisleno gledanje određenog programa zatupljuje, ali buljenje u TV sigurno zatupljuje. Prošle godine porčitao sam jedan stručno-medicinski članak iz Amerike, u kojem su uspoređivali djecu koja u svojoj sobi imaju vlastiti TV, odnosno vlastiti PC. Oni s TV bili su signifikantno lošiji u školskom uspjehu, ne samo u usporedbi s onima koji su imali PC, već i u usporedbi s onima bez TV i bez PC-a u sobi. A oni s PC-eom, bili su bolji od onih s TV-om, i nešto malo bolji od onih bez ičega. Toliko.
|
Danijela
|
01.05.2006. 20:07
ma ne radi se uopce o nekakvom cjelodnevnom ili visesatnom buljenju u televizor, tako da nema brige. i sama malo gledam televiziju pa i to malo sto je upaljen radi vijesti ili neke emisije primjecujem ponasanje djevojcice koju to potpuno hipnotizira. ista stvar je ako ugleda upaljen kompjuter. no, u kolicini kojoj je ona tome izlozena vjerujem da nece otupjeti.
|
Dr. Darko Richter
|
01.05.2006. 22:32
Meni mama i tata dugo nisu dali da gledam TV, a imali smo ga od 1959. godine - Loewe Opta - iako program nije niti približno bio tako destruktivan kao danas. Potajno su gledali Graz, par puta godišnje preko Graza su prenosili Papine blagoslove Urbi et Orbi (to je bio jedini funkcioner koji nas je pozdravljao na hrvatskom, a ne na srpskohrvatskom), za Uskrs, otvaranje II. vatikanskog koncila, i sl. To smo smjeli gledati, kao i, Disneyeve crtane filmove, i, vjerovali ili ne, ruske (tada sovjetske) crtane filmove, jer, moja je mama komentirala, uvijek su imali "neku dobru notu". To se naravno nije odnosilo na Hruščova i KGB, ali, u kinematografiji, Rusi su bili jako dobri, unatoč komunizmu. Hoću vam reći, ako živite u malom stanu, utrnite TV kada je dijete u blizini, a ako ste u velikom, ne palite ga dok je dijete u blizini. Kada odlučite da dijete može ili treba da odgleda neki program, budite s njime zajedno i tumačite mu događaje na ekranu. Tada neće biti posljedica kao da posadite dijete pred TV, odete za nekim svojim interesom u drugu sobu ili drugi grad, a dijete pomalo ali sigurno otupi, ždere smoki i ostali "junk food", deblja se i stječe sve veći rizik nutritivne alergije i upija agresivne obrasce ponašanja.
|
Danijela
|
02.05.2006. 17:38
znaci, Vatikan, Disney i ruski crtici mada, bojim se da su Rusi u zadnje vrijeme izgubili tu "neku dobru notu". Moj repertoar u djetinjstvu bio je crtic u 7:15 i u krpe. Vjerojatno je to najbolja doza televizije.
|
Dr. Darko Richter
|
02.05.2006. 20:30
Dobre ste ukapirali: Vatikan, Dinsey i Ajzenštajn. To su bila vremena! Iako dosta imobilna, i zvana danas "olovnima", ona u kojima se stvar sastojala od crtića prije Vijesti i spavanja, bila su već vrlo, vrlo dosadna. Ali, čini mi se da se u nečemu razumijemo, pa me to veseli.
|
Danijela
|
02.05.2006. 21:22
|
đurđica
|
02.05.2006. 23:16
suprug i ja već 6 godina živimo bez televizora i ne fali nam. više čitamo, više razgovaramo. više se bavimo sobom i djecom.
djeca su nam vrlo mala, još nisu ni u vrtićkoj dobi te ne poznaju frustraciju da neimanjem tv-a nešto propuštaju. bojim se vremena kad će se u susretima i razgovorima sa svojim vršnjacima osjetiti inferiornima samo zato što ne znaju što su pokemoni ili tko već tad bude u modi.
tad ću vjerojatno postupiti po nekom unutarnjem instinktu, a danas me zanima vaše mišljenje - bismo li trebali ustrajati u našem radikalizmu tj. potpunom ukinuću televizije, ili je mudrije uvesti tv i naći pravu mjeru?
hvala.
pozdrav.
|
Dr. Darko Richter
|
03.05.2006. 08:34
Uvesti TV i naći pravu mjeru. Prirodni seks i ostali priznati oblici međuljudske komunikacije najbolji je lijek protiv buljenja u TV. Za manjak djece i često škripanje u braku, dio odgovornosti snose političari i novinari - pogotovo oni iz informativnog i filmskog dijela - jer, ne znam kada sam nakon pomno odslušanih vijesti bio u stanju komunicirati na neki od priznatih način sa svojom ženom. Zato TV pratim samo ovlaš, i puno mi je bolje, a povremeno ga potpuno isključim, na par mjeseci, i tada se najbolje osjećam. Naime, osjećam se puno manje oblaganim, a unatoč svemu ne promakne mi niti jedan bitni događaj.
|