Pedijatrija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 6661 | Broj poruka: 26489

Prof. dr. sc. Milivoj Jovančević, dr. med.

Poliklinika Salvea
Zagreb, Zagrebačka cesta 126


nervozno dijete


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

Miranda

09.01.2002. 19:48

Moj sin, jedinac, star je 6,5 godina. Naš problem predstavlja njegova nervoza i agresivnost. U trenucima kada ne može biti onako kako on želi i to u istom trenutku kada poželi, on postaje gotovo histeričan. Ponekad nas pokušava udariti (rijetko), ali uglavnom viče, psuje, udara u stvari oko sebe... Ako uspijem sačuvati razum, zagrliti ga i razgovarati s njim, ubrzo se smiri i već mu bude žao zbog ispada. Često me zagrli i uvjerava da ne želi više biti takav i da će "biti dobar", pa mu moram objašnjavati "da on jeste dobar, samo nestašan i da ga ja volim, ali da me ljuti" i sl. Ukoliko u trenucima ispada počnemo vikati na njega, bude mnogo gore i teže ga je smiriti.
Inteligentan je i radoznao i ide u prvi razred osnovne škole. Sa lakoćom je završio prvo polugodište odličnim uspjehom i voli ići u školu. Na njegov zahtjev upisali smo ga na kurs engleskog jezika i prvi stepen završio je sa najvećim brojem bodova i sada, dok traje zimski raspust, stalno se vraća na pjesmice koje je učio i moli nas da ga naučimo neke nove pojmove. Mnogo čita, stipove najčešće, ali i sve ostalo što mu se učini interesantnim. Problem je u tome što voli kompjutere i video-igrice i ponekad bi se satima igrao, zanemari prijatelje, a igrice ga najviše nerviraju i sve češće dovode u takvo stanje nervoze. Pokušali smo zabraniti igrice, bilo je užasno. Pokušali smo i da mu skrenemo misli na nešto drugo, opet bez uspjeha. Igrice nisu uzrok, jer takav je bio i prije nego li ih je dobio, ali značajno pogoršavaju stanje.
Moram napomenuti da mu je prije tri godine dijagnosticiran "neurodermatis infantum", nakon što je dobio neki strašan "osip" boje kože na rukama i nogama, koji se zatim postepeno proširivao na cijelo tijelo. U tom trenutku bolest je sanirana hidrokortizonskom kremom, ali nam je rečeno da će se to vjerovatno pojavljivati, iako možda sve rjeđe, do puberteta. Primijetila sam da se nakon nekoliko dana nervoze, koju prati nesposobnost zadržavanja pažnje na bilo čemu duže od 10-15 minuta, dijete smiri, ali mu se na koži pojavi sličan osip. Taj osip pod rukom izgleda kao jako naježena koža, iako mnogo sitniji nego prvi put i svrbi ga baš kao prije tri godine kada je dijagnosticiran neurodermatis infantum. Ne znam da li je to zaista povezano sa njegovim ponašanjem.
Naš život polako se pretvara u pakao, jer želimo pomoći djetetu, ali ne znamo kako. Unaprijed zahvaljujem na savjetu. Zabrinuta majka

prof dr sc Ana Votava-Raić

09.01.2002. 20:55

Štovana gospođo Miranda na Vašu opsežno iznijetu i opravdanu zabrinutost mogu odgovoriti slijedeće: neurodermitične promjene, u bilo kojem obliku, mogu biti uzrokom "nervozi", oslabljenoj koncentraciji, pa i agresiji djeteta. S druge strane, problemi psihičke naravi mogu dovesti do kožnih promjena (ako za to postoji predispozicija), a već postojeće promjene mogu pogoršati. Dojam mi je da je Vaše dijete, s obzirom na dob, opterećeno, pa iako udovoljava zadacima koje si dijelom i sam nameće, stres ipak postoji. Nesumnjivo da oba stanja mogu biti u stanovitoj međusobnoj vezi. Međutim, ne može se sa sigurnošću isključiti ni mogućnost odvojenih poremećaja. No, bez obzira na moje dileme, nesumnjivo je da morate potražiti pomoć stručnjaka - "iz pakla" morate izići i Vi i Vaše dijete. Obratite se svom pedijatru koji će Vas uputiti na kompetentno mjesto. Moja najveća pomoć upućena Vam na ovaj način jeste poruka da svoju situaciju shvatite ozbiljno !
Vama i Vašem djetetu (koje je očito nesretno "na svoj način"blunk upućujem mnogo pozdrava !