|
Autor
|
Poruka
|
|
balthazar
|
29.04.2011. 11:30
11.04. 11-mjesečna djevojčica ima temperaturu 38,7 ispod pazuha samo jedan dan bez ikakvih simptoma, skidamo je cijeli dan i sljedeći dan je sve u redu
16.04. temperatura je 39,5, ne pada ispod 39 nakon nurofen sirupa, prima je dežurna pedijatrica koja je šalje u bolnicu na pedijatriju jer dijete nema nikakve simptome, osim što primjećuje da joj raste nekoliko zubića odjednom.
Na pedijatriji je detaljnije pregledaju i utvrde da ima lagano crveno grlo. Napravljen je bris nazofarinksa, urin je poslan na mikrobiološku analizu i vade joj krv.
Mokraća uredna, bris nazofarinksa pokazuje da ima streptokok pneumoniae, leukociti 20, crp 64. Dobiva antibiotik cefixim koji pije do danas 29.4.
27.04. napravljena je kontrola krvne slike, nalaze nemamo jer su direktno poslani pedijatrici, međutim telefonom nam je javljeno da su leukociti 19 te treba opet ponoviti nalaz za tjedan dana. Diferencijalna krvna slika i crp je u redu.
Djevojčica je već drugi dan nakon što je dobila antibiotik imala normalnu tjelesnu temperaturu i nije imala nikakve simptome bolesti. Normalno jede, normalno spava i dobro je raspoložena. Ne kašlje, ne šmrca, ima normalnu probavu.
Zbog čega su leukociti još uvijek visoki nakon 10 dana antibiotika, ako je sve ostalo u redu i nema nikavih znakova bolesti?
Unaprijed zahvaljujem na odgovoru.
|
|
Darko Richter, dr. med.
|
29.04.2011. 19:30
Zašto su leukociti "još uvijek visoki", ne znam. Pitanje je, jesu li to visoki leukociti, i jesu li oni od prvoga puta također bili visoki. I od čega. Zašto vi mislite da su morali biti visoki od tadašnje temperature, i ni od čega drugoga? Možda su dva dana prije toga bili 34, pa onda 20, pa sada 19. Padaju, ... to je jedno objašnjenje. A ima i drugih, puno gorih. Dakle, kada se već rade ti i toliki nalazi, onda se oko toga nema pravo biti nervozan. Ja, npr. radim minimum nalaza, i jedino to što imam prorijeđenu sijedu kosu i malo pojačam glas, da me se bolje čuje, drži pod kontrolom da frustracije 90% roditelja čije dijete mi pane ruku u hitnoj službi, ne manifestira svoju frustraciju što nisam radio nalaze. Što će mi nalazi, ako mi je dijagnoza jasna? Da vidiim da ima 22.000 leukocita, ili 12, ili 4? Pa da svejedno opalim antbiotik? Čemu ti nalazi, čemu to naručivanje i pritisci roditelja da se rade nalazi, i čemu, onda, i s kojim pravom, nervoza? Pustite doktore da rade svoj posao. Vi niste u fokusu, već dijete. Ovdje se roditelji, obično majke, javaljaju kako "bi smirili sebe". Vi ste danas već drugi takav slučaj, pogledajte kako isto za sebe traži neke mama "viciosuvlatka". Pa nije pedijatrija ginekopsihijatrija. O djetetu me niste pitali ništa, osim što ste ustvrdili da je zdravo. Što ja na to mogu nadodati? Učinite kontrolu, kako je odredio onaj, od kojega ste pritiskom izvukli da se djetetu vade leukociti.
|
|
balthazar
|
29.04.2011. 20:50
Zahvaljujem na vrlo neobičnom odgovoru. Očito danas imate pms ili vas je netko jako razljutio  Meni psihijatar nije potreban, za vas se ne bih kladila...
Ne razumijem kako vas nisam pitala ništa o djetetu, nego o kome?
Ne radim nikakav pritisak na pedijatricu, nego je ona sama rekla da mora ponoviti nalaze jer ne zna što bi bio uzrok da se leukociti toliki nakon deset dana antibiotika. Nije li onda normalno pitati nekog tko bi mogao znati više o tome? Ili bi bilo normalno da mi je svejedno?
|
|
Darko Richter, dr. med.
|
29.04.2011. 22:30
Vrlo ste brižljivo izbjegli pitanje kako je uopće došlo do određivanja leukocita, u prvom redu.
A to je bilo na vaš pritisak, ili se varam?
Odatle sve počinje. Ja sam vam rekao kao bih ja bio postupio, na mene nema pritiska, svidjelo se to roditeljima, ili ne. Ja liječim dijete, a ne roditelje.
Odgovor je inače onakav, kakav je jedini moguć, ako pitanje postavljate vi, a odgovaram ja.
|
|
balthazar
|
29.04.2011. 22:30
"Zašto vi mislite da su morali biti visoki od tadašnje temperature, i ni od čega drugoga? "
Zato jer nam je rečeno na pedijatriji da su visoki leukociti od bakterijske infekcije.
Ja bih bila najsretnija da smo sve riješili kod prve pedijatrice koja je bila dežurna. Međutim ona nije znala, pa je dijete poslala u bolnicu, pa su tamo napravili pretrage i rekli da se javimo djetetovoj pedijatrici koja već drugi put inzistira da se vadi krv. Ne objašnjava zašto je zabrinuta niti se od nje može dobiti takav odgovor jer je ponekad bahatija i od vas (ako je to uopće moguće).
|
|
Darko Richter, dr. med.
|
30.04.2011. 10:35
Dežurna doktorica "nije znala".
Dakle, vi ste isforsirali pretrage, odlazak u bolnicu i sve dalje se događalo od tog prvog pritiska. A da biste to opravdali, bez po' muke izjavljujete da "ona nije znala".
I sada, pitate dalje, i svuda okolo, jer vam nešto nije jasno. A zašto? Zato jer ste svjesni da je to vaš nalaz, a ne nalaz koji je tražio doktor. I da je doktoru to tuđi nalaz, jer ga on(a) nije tražio.
A da je sve išlo po prirodnom redu stvari, onda bi, da sam vam ja bio ordinarius, sve vjerojatno prošlo bez puno nalaza, a vi biste onda pričali kako "mu je dao antibiotik a da nije napravio niti bris ... i sl.". Da je bio tko drugi, koji bio po svojem stručnom nahođenju dao uraditi leukocite (on ili ona, ali ne vi ili na vaš zahtjev), onda bi vam bilo jasno da je onih 20.000 (20) leukocita bilo orijentir tom doktoru da uključi antibiotik, i da kontrolni leukociti od 19.000 (19) nisu nimalo različiti od onih prvih, te ih, očito, treba još jednom kontrolirati. Jer, ponavljam, valjda je to i vama, koji sami tražite nalaze, jasno: leukociti se mogu povećavati iz mnogo razloga, i, kada su jednom evidentirani u povećanju, dobro je kontrolirati da su se vratili u normalu. Jer, i to je očito, ako se nisu vratili u normalu, moguće je i da je to bilo zbog toga što su inicijalno bili povećani, ne zbog okolnosti zbog kojih su vađeni, već zbog nečeg drugog, što nije prošlo od antibiotika.
Međutim, vama bi ovo, što sam vam sada eksplicirao, bilo skoro u cijelosti i spontano jasno, da niste samu sebe izbacili iz mira i ravnoteže, uplićući se u posao liječnika,kojemu niste dorasli. Pa su vam svi liječnici, koje sada ispitujete o nalazu koji ste sami indicirali, bahati, jer vam se nedovoljno ulaguju i ne uvažavaju vaše (nadam se, prolazne) dileme, kojih, da ponovim, ne biste bili žrtvom, da ste pustili doktore da rade svoj posao. A glede djeteta, nije propušteno ništa, i doktori koji su bili u doticaju s vašim djetetom, nisu propustili ništa. A, kako shvaćam, za običnu anginu, evo obilazi četvrtog doktora.
Da li će se ta manira hrvatskih roditelja ikada promijeniti? Možda.
|
|
balthazar
|
30.04.2011. 10:35
Vrlo ste brižljivo izbjegli pitanje kako je uopće došlo do određivanja leukocita, u prvom redu.
A to je bilo na vaš pritisak, ili se varam?
Jako se varate. Do određivanja je došlo nakon što je dijete primljeno na ped. odjel, s visokom temperaturom i bez simptoma osim lagano crvenog grla.
Dijete je doveo suprug jer sam ja nepokretna, a on definitivno nije radio pritisak na pedijatricu. Niti na prvu, ni drugu, ni treću (dežurnu, u bolnici, djetetovu).
Nakon nalaza krvi i crp 64, leukocita 20, pedijatrica u bolnici sumnjala je na infekciju mokraćnih puteva, ali su nalazi urina uredni.
Dijete do sad nije imalo nikakvih zdravstvenih problema. Rođena je s 36 tj. i 2,2 kg, pa se zbog toga vodi kao neurorizična, kontrolira se kod neuropedijatra, ali nema nikakvih simptoma neurorizika i sve je u redu. Ne znam kakvu bih još informaciju o djetetu mogla napisati.
|
|
Darko Richter, dr. med.
|
30.04.2011. 20:25
Ako je dijete primljeno na pedijatrijski odjel, onda je sve skupa jedna obmana (vaše pitanje). Jer, tada je bilo u bolnici,ima otpusno pismo i dijagnozu, itd.,, uključujući i preporuke za kontrolu.
|
|
balthazar
|
01.05.2011. 22:55
Krivo smo se razumjeli, najbolje da objasnim ispočetka
1. Kad je dijete imalo temperaturu prvo smo nazvali pedijatricu i pitali da li smatra da ima potrebe da dijete dovedemo na pregled. Odgovorila je "da".
2. Dijete je poslala u županijsku opću bolnicu na pedijatrijski odjel. Doveo ju je suprug, kojeg je doktorica u ambulanti pitala želi li dijete ostaviti u bolnici da naprave pretrage ili želi s njom ostati i pričekati. Odabrao je ovo drugo. Izvadili su joj krv i urin. Urin je bio u redu, nalaz krvi sam napisala gore.
3. Kad je pedijatrica dobila nalaze poslala je bris nazofarinksa i mokraću na mikorbiologiju, prepisala antibiotik i rekla da mogu ići doma, ali se obavezno javiti nadležnoj pedijatrici kad stignu nalazi briseva. Nema otpusnog pisma jer nije bila na bolničkom liječenju.
4. Nalazi briseva bili su gotovi za tri dana, muž ih je odnio pedijatrici koja je rekla da za tjedan dana moramo ponoviti nalaz krvi, da je antibiotik dobro izabran, ali nije u redu da pije jednom dnevno 5 ml, nego da pije 2x2,5 ml. Rekla je da ovo što je tri dana pila jednom dnevno po 5 ml nije imalo dobar efekt jer antibiotik djeluje 12 sati. Poslušali smo je i tako smo dalje davali lijek sljedećih 10 dana. Dijete je izgledalo zdravo već sljedeći dan nakon prve doze lijeka, pa ne znam kako onda lijek nije imao efekt.
5. Vadili smo krv kako je rekla pedijatrica. I sad nas je nazvala da nalaz moramo ponoviti. Ne znam koja je svrha već trećeg vađenja krvi.
6. Inače pedijatrica svako dijete redovito šalje s 6 mj, 1 god. i 2 god. na vađenje krvi radi KKS. Ima li smisla vađenje krvi djeci koja izgledaju savršeno zdravo?
Stvarno ne znam zašto polazite od pretpostavke da vas netko želi obmanuti i da su sve majke slučajevi za psihijatriju. Vjerojatno su vam i sve žene kurve. Nije li bolje gledati na ljude s pozitivne strane? Malo online pucačine ne bi vam škodilo za rješavanje frustracija.
Ne očekujem odgovor, pa se ne morate truditi.
Srdačan pozdrav.
|
|
Darko Richter, dr. med.
|
02.05.2011. 09:20
Odakle vam da ja "polazim od pretpostavke". Taj polazak se dogodio tek na kraju našeg dopisivanja.
MIslim da bi mi bilo ispod časti komentirati vaše komentare. Oni govore dosta o vama, ali ne o meni.
|
