Nedostatak saharaze povezan s povećanim rizikom od sindroma iritabilnog crijeva i teškim simptomima
Saharaza-izomaltaza je crijevni enzim kritičan za probavu prehrambenih ugljikohidrata, osobito saharoze i škroba. Prethodne studije ukazale su na genetsku vezu između sukraza-izomaltaza defekata i sindroma iritabilnog crijeva, pri čemu određene promjene DNK uzrokuju smanjenu enzimsku aktivnost i neučinkovitu probavu ugljikohidrata, izazivajući tako simptome poput nadutosti, proljeva i bolova u trbuhu.
U novoj studiji znanstvenici su analizirali genetske i zdravstvene podatke više od 360.000 pojedinaca iz UK Biobank, i otkrili da su pojedinci s defektnim varijantama saharaze bili izloženi značajno većem riziku od sindroma iritabilnog crijeva, dok oni s defektima izomaltaze nisu bili pogođeni. U isto vrijeme, nositelji defektne saharoze (ali ne i izomaltaze) imali su ozbiljnije crijevne simptome i vjerojatnije je da će izbjegavati hranu bogatu saharozom.
Smatra se, da ovo novo otkriće pridonosi razumijevanju rizika od sindroma iritabilnog crijeva kod ljudi koji su predisponirani za lošu probavu ugljikohidrata, te također podržava ideju prilagođavanja dijetetskog tretmana na temelju genetike.
Sindrom iritabilnog crijeva pogađa milijune diljem svijeta, često s nejasnom patogenezom i ograničenim mogućnostima liječenja. Ova studija naglašava važnost genetike probavnih enzima u predispoziciji sindroma iritabilnog crijeva i pruža obrazloženje za modifikacije prehrane - poput smanjenja unosa saharoze - kod genetski osjetljivih pojedinaca.
Izvor:
Gastroenterology
