|
traumeostajuzauvijek
|
24.09.2022. 01:50
Godinama unazad trpim kako fizičko, tako i psihočko nasilje od roditelja, pogotovo od oca. Molim vas da mi pomognete jer osjećam da više nisam sposobna da se borim. Dođe neki bolji dan, ali je svaki drugi ispunjen vikanjem, nezadovoljstvom sa svime što ja radim, vrijeđanjem i prijetnjama. Ne zaslužujem da se neko ophodi prema meni tako, konstantno osjećanje pritiska u njegovoj blizini nije odnos koji je zdrav i koji može formirati zdrav odnos i konkretno zdravu ličnost. Svakim danom sve više tonem, i bojim se za svoje zdravlje zbog svakodnevnog nerviranja. Nemogućnost pričanja sa njim i nemogućnost objašnjavanja neke situacije, kao da sam mu podređena a ne ćerka kojoj treba da pruži svu ljubav ovog svijeta.
Očajna sam i ne znam više šta da radim
|
|
Savjetodavna linija, za djecu
|
29.09.2022. 23:05
Draga prijateljice Hrabrog telefona,
za početak bih ti htjela zahvaliti na javljanju i na iskazanom povjerenju. Ako sam dobro shvatila iz tvog upita, javljaš nam se jer već duže vrijeme doživljavaš nasilje od strane roditelja, i opisuješ neka ponašanja svog oca. Stekla sam dojam da se osjećaš preopterećeno i bespomoćno zbog situacije u kojoj se nalaziš, kao i da si zabrinuta za svoje zdravlje i budućnost. Vjerujem da je bilo potrebno snage i hrabrosti da odlučiš potražiti pomoć, stoga te želim pohvaliti za poduzimanje tog važnog koraka.
Čitajući tvoj upit pitam se koliko imaš godina i kada su neprimjerena ponašanja koje spominješ započela. Drago mi je čuti da prepoznaješ da nijedno dijete ne bi smjelo doživljavati uvrede, prijetnje i vikanje. Želim ti naglasiti da nikako ne zaslužuješ takvo ponašanje, nego zaslužuješ podršku, zaštitu i toplinu, kao i svako dijete.
Pitam se imaš li nekoga u svojoj okolini u koga imaš povjerenja i jesi li se već nekome povjerila u vezi toga što ti se događa. Važno mi je da znaš kako se djeca i mladi ne bi trebali sami nositi sa situacijama u kojima je prisutno nasilje i zlostavljanje, već im je u tome potrebna pomoć odraslih kako bi ih zaštitili. Ta odrasla osoba može biti netko u obitelji, primjerice baka ili djed, teta, ujak ili netko iz škole, na primjer nastavnik/ca kojem vjeruješ, psiholog/inja ili pedagog/inja, ali i roditelji tvojih prijatelja, kumovi, obiteljski prijatelji i slično. Ako ti je teško početi govoriti o zlostavljanju, možeš pokušati napisati pismo i uručiti ga odrasloj osobi koju odabereš.
Vjerujem da se pitaš što drugi odrasli mogu učiniti kako bi ti pomogli. Važno mi je da znaš da je svaki punoljetni građanin koji ima saznanja ili sumnju o zlostavljanju djeteta dužan o tome obavijestiti nadležni centar za socijalnu skrb, što se određuje prema mjestu stanovanja i čiji kontakt možeš pronaći na internetu. U slučajevima težeg oblika zlostavljanja ili hitnosti moguće je obavijestiti i policijsku upravu o zlostavljanju. Uloga ovih institucija je ispitati situaciju i zaštititi te. Važno mi je da znaš da se i sama možeš obratiti centru ili policiji, ali bih voljela da uz sebe imaš odraslu osobu pa ti predlažem da pokušaš zamoliti nekoga od odraslih da to učini za tebe. Obavijest centru za socijalnu skrb može se poslati putem e-maila, poštom, telefonskim pozivom ili osobno. Obavijest je moguće podnijeti i anonimno, no u tom slučaju se ne može dobiti povratna informacija o poduzetim koracima. Po primitku obavijesti djelatnici Centra odlaze na teren, odnosno u tvoj dom, te utvrđuju obiteljske prilike uz razgovor s obitelji.
Možda se pitaš hoće li se zlostavljanje pogoršati ako obavijestiš Centar, hoćeš li morati napustiti svoj dom ili imaš neke druge brige u vezi rada Centra. Važno je imati na umu da su djelatnici Centra educirani za procjenu situacije i rizika te da postoji niz mjera koje Centar može poduzeti kako bi te zaštitio, a izdvajanje iz obitelji se primjenjuje u slučajevima opasnosti po djetetov život ili sigurnost. Drugim riječima, Centar može izreći mjere nadzora, obaveze pohađanja savjetovanja ili radionica za roditelje i odlučuje o pravom načinu kako pomoći djeci da dobiju potrebnu podršku, a i samim roditeljima kako bi adekvatno brinuli o djeci. Pitam se kako ti zvuči ideja kontaktiranja Centra i imaš li neke nedoumice u vezi tog koraka.
U svom upitu spominješ kako više nemaš snage za boriti se i kako svakim danom sve više toneš. Vjerujem da situacija u kojoj se nalaziš može biti preplavljujuća i izazivati ti tjeskobu, tugu, iscrpljenost i druge neugodne emocije. Voljela bih znati imaš li prijatelja ili prijateljicu, brata ili sestru, ili nekog drugog s kim možeš razgovarati o svojim brigama i s kim možeš podijeliti svoje misli ili raditi nešto opuštajuće. Važno mi je da dobiješ zaštitu i pomoć odrasle osobe, ali i da imaš osobu s kojom možeš razgovarati o svakodnevnim situacijama i osjećajima. Također, čini mi se važnim pronaći neke načine brige o sebi, na primjer šetnjom u prirodi, slušanjem glazbe ili gledanjem omiljene serije. Pitam se kako ti to zvuči i imaš li neke ideje što bi mogla raditi da ponekad skreneš misli s briga.
Želim te još jednom pohvaliti za hrabrost i odlučnost u traženju podrške za sebe. Vjerujem da je briga lakša kada se podijeli, stoga se nadam da ćeš uspjeti pronaći pomoć i podršku u svojoj okolini. Voljela bih čuti kako ti se čini sve ovo što sam ti napisala, pa te potičem da nam se ponovno javiš. To možeš učiniti pozivom na savjetodavnu liniju Hrabrog telefona za djecu na broju 116 111 radnim danom od 9 do 20 sati. Možeš nam i pisati na chat radnim danom od 15 do 19 sati ili na savjet@hrabritelefon.hr. Naši savjetovatelji su tu za tebe i rado će razgovarati s tobom. Želim ti puno sreće i snage u svemu što te čeka!
Puno toplih pozdrava ti šalje,
tvoj Hrabri telefon
|
