Dijagnosticiranje COVID-19

Ako razvijete simptome koronavirusne bolesti 2019. (COVID-19) ili ste bili izloženi SARS-CoV-2 virusu, obratite se svom liječniku. Također obavijestite svog liječnika ako ste imali bliski kontakt sa bilo kim kome je dijagnosticiran COVID-19.

Čimbenici koji su se odlučivali hoće li vas testirati na virus koji uzrokuje COVID-19 mogu se razlikovati ovisno o tome gdje živite. Ovisno o vašem mjestu, možda će vas trebati pregledati vaš liječnik kako biste utvrdili je li testiranje prikladno i dostupno.

Vaš liječnik će odlučiti je li potrebno provesti testiranje na virus SARS-CoV-2 na temelju vaših znakova i simptoma, kao i na temelju vaših bliskih kontakta s nekim kome je dijagnosticiran COVID-19. Vaš liječnik također može razmotriti testiranje ako imate veći rizik od ozbiljne bolesti ili ćete imati operaciju.

Ako ste imali COVID-19 u posljednja tri mjeseca ili ste u potpunosti cijepljeni protiv COVID-19, ne trebate biti testirani.

Prilikom testiranja na SARS-CoV-2 zdravstveni radnik može uzeti uzorak iz nosa (nazofaringealni bris), grla (bris grla) ili sline. Uzorci se zatim šalju u laboratorij na testiranje. Ako iskašljavate sputum, možda će ga poslati na testiranje. 

Od početka COVID-19 pandemije razvijena su i koriste se tri osnovna tipa laboratorijskih testova:

• Testovi amplifikacije nukleinske kiseline ili NAAT (uključujući RT-PCR, TMA i LAMP) detektiraju prisutnost ili odsutnost CoV-2 genoma, generalno u uzorcima dišnih puteva (obrisak nazofarinksa i orofarinksa). PCR i ekvivalenti testovima nukleinske kiseline smatraju se najpouzdanijim načinom za određivanje da li osoba nosi SARS-CoV-2. Pozitivni rezultat znači da je virusni genom definitivno prisutan, međutim ne utvrđuje da li je osoba zarazna ili ne.
• Serološki testovi detektiraju prisutnost antitijela (specifični imuni odgovor) na SARS-CoV-2 antigenske proteine, u uzorku krvi. Pozitivan rezultat pokazuje da je osoba bila izložena SARS-CoV-2 virusu u prošlosti. Dostupni su kvantitativni i kvalitativni testovi.
• Antigenski testovi mjere prisutnost ili odsutnost virusnih proteina (antigena), najčešće nukleokapsidni protein. Preferirani uzorci su ranije spominjani obrisci nazofarinksa i orofarinksa.