|
dani27
|
06.07.2022. 19:00
Postovani.
Imam curicu od 17 mj. Od pocetka doji ,zaspi uz dojenje navecer,preko dana jedno dnevno spavanje poceo je biti problem,odbija spavati a spava joj se trlja oci,zijeva razdrazljiva je. Nikad nije zaspala sama,uvijek se morali nunati, ili uz dojenje. Spava sa mnom uz krevetu,jer sisa kroz noc i tako se ponovno uspava. Dnevno spavanje je pocelo tako da odbija,vristi ,place ako ju se nosi i pokazuje da zeli leci u krevet sa mnom i dojiti ,jer se tako uspavljuje ali je to postala sad igra ili ne znam sto jer nakon toga krene na pod igrati se ili ostane lezati smije se pa me udara nogama ,stipa..
To je inace postao problem,iz cista mira ili ako joj se nesto ne dopusti krene bacanje glavom,plakanje ili ugrize ,stipa. Prije se to dogadalo mislim zbog zubica ali je prestalo. Ovo je sad prevrsilo mjeru,jer ne znam vise kako se postaviti prema tome. Vikanjem ne to boli ne pomaze,grize i baku i stipa kad joj nije po volji ili kad nije u centru paznje. Probali smo lijepo da se to ne smije ,ignorirati ali ne prestaje. Jos ne ide u vrtic,ali ju planiram upisati radi socijalizacije pa me sve strah da li ce i tamo gristi,stipati druge
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
12.07.2022. 13:10
Draga mama,
prije svega, hvala Vam na javljanju i na iskazivanju povjerenja. Dijeljenje teškoća i briga nije lako te zahtijeva hrabrost i odvažnost. Svojim upitom pokazali ste preuzimanje odgovornosti za dobrobit Vašeg djeteta i to da ste brižna majka koja je spremna poduzeti ono što je potrebno kako bi Vaše dijete odrastalo zdravo i sretno.
U svojem upitu napisali ste da ste majka 17-mjesečne djevojčice koja je počela pokazivati promjene u ponašanju. Opisali ste poteškoće koje se javljaju prilikom uspavljivanja, odnosno odbijanje spavanja tijekom dana koje je praćeno vikanjem, plačem, štipanjem i sličnim ponašanjem. Osim toga, primijetili ste da se takvo ponašanje ne javlja isključivo tijekom uspavljivanja, već i u situacijama kada joj se nešto zabrani, a imate dojam i da se zna javljati bez posebnog povoda. Zabrinuti ste i zbunjeni jer imate osjećaj da ste pokušali mnogo toga, ali ništa nije uspjelo. Vašoj zabrinutosti oko opisanih promjena u ponašanju doprinosi i činjenica da planirate uskoro upisati svoju kćer u vrtić zbog socijalizacije. Vjerujem da Vam nije lako svakodnevno se nositi s intenzivnim reakcijama Vaše djevojčice u situacijama koje ste opisali, kao i da ste iscrpljeni i da se pitate postoji li rješenje koje će učiniti i Vas i Vašu kćer zadovoljnijima i sretnijima. Stoga ću Vam u ovom odgovoru pokušati ponuditi neke od alata koji Vam mogu biti od pomoći.
Za početak, voljela bih podijeliti s vama neke od karakteristika razvojnog razdoblja u kojemu se nalazi Vaša djevojčica. Naime, djeca u dobi između prve i treće godine života prolaze kroz niz velikih promjena, poput početka samostalnijeg kretanja, svladavanja govora, razvijanja pojma o sebi, učenja socijalizacije i tumačenja osjećaja. Promjene ovakvih razmjera mogu dovesti dijete u stanje frustracije, a time nerijetko i roditelje koji su njihovi vjerni pratioci u svakom razvojnom razdoblju u kojemu se nađu. Znakovi spomenute dječje frustracije najčešće uključuju odbijanje određenih aktivnosti, česte i iznenadne izljeve bijesa, inat, korištenje riječi 'ne', odbijanje dijeljenja s drugima i slično. Budući da niti jednom roditelju nije lako nositi se s opisanim nizom izazovnih ponašanja, često se dogodi da iskušaju puno različitih tehnika, u najboljoj namjeri usmjerenoj na dobrobit djeteta, a koje možda i ne urode plodom iz prvog pokušaja. Neki roditelji se u takvim situacijama osjećaju obeshrabreno i bespomoćno, što je sasvim prirodno. Međutim, upravo takvi trenuci mogu služiti kao motivacija za isprobavanje nekih drugačijih načina reagiranja pri suoćavanju s djetetovom frustracijom.
Budući da ste posebno istaknuli poteškoće koje su se počele javljati s dnevnim spavanjem, voljela bih s Vama podijeliti neke smjernice vezane za tu problematiku. S obzirom da ističete uložen trud u uspostavljanje higijene spavanja kod djevojčice, vjerujem da ste i sami svjesni važnosti sna za dijete i njegove nužnosti kada govorimo o razvoju djeteta i psihofizičkom zdravlju. Iako djeca dobi Vaše kćeri i dalje trebaju poveći broj sati sna, koji je svakako nešto manji nego onaj potreban novorođenčadi, mnogo djece te dobi odbija dnevni san. Ono što je u ovoj situaciji važno jest ispitati koji je razlog odbijanja spavanja kod djeteta. Primjerice, važno je zapitati se je li Vaše dijete previše aktivno ili pobuđeno prije vremena kada bi se trebalo uspavljivati, je li gledala previše crtića ili su u njezinoj okolini određene igračke koje joj odvlače pažnju i slično. Nadalje, još nešto što bih općenito voljela istaknuti jest važnost opažanja vlastitog djeteta, dosljednosti, rutine i nošenja s emocijama. Ono što ste i sami u svojem upitu napisali jest da primjećujete kako Vaša kći, unatoč tome što odbija spavanje, pokazuje znakove pospanosti, što doista može upućivati na to da joj nedostaje sna. Promatranje vlastitog djeteta i njegovih uobičajenih obrazaca ponašanja važno je kako biste prilagodili svoj pristup djetetu. Dosljednost i rutina od velike su važnosti u mnogobrojnim odgojnim postupcima kada govorimo o zadovoljnom djetetu i roditelju. Budući da spomenuto djetetu daje sigurnost i predvidljivost u burnom periodu razvojnih promjena, važno mu je to i omogućiti. Iz tog razloga bilo bi dobro osmisliti nekakav ritual za dnevni san, slično kao što ga imate za noćni san. Primjerice, možete se dogovoriti da se igrate nečega što Vaša djevojčica posebno voli ili sama izabere i da je nakon tog perioda igre na redu dnevno spavanje. Također, to može biti i čitanje priče ili neka druga aktivnost u kojoj dijete uživa, ali nije previše pobuđujuća, da ne bi narušila kasnije uspavljivanje. Kada nađete aktivnost koja odgovara i djevojčici i Vama, polako je uvodite u dnevni raspored i na taj način je učinite rutinom. Također, kada Vaša djevojčica ispoštuje dogovor ili pokaže neko drugo ponašanje koje je poželjno, sjetite se pohvaliti je, zagrliti ili slično. Na taj ćete način sustavno potkrepljivati poželjna ponašanja, a ona manje poželjna možete ignorirati ili, kada su pretjerano intenzivna, poput štipanja, lupanja i slično, jasno objasniti jednostavnim rječnikom da takvo ponašanje nije u redu i podsjetiti djevojčicu na dogovor. Isto tako, kada se dogode neke od burnih reakcija koje ste opisali, dobro je sjetiti se da djeca u dobi Vaše kćeri dobro reagiraju na skretanje pažnje. Zato joj, u situacijama kada počne naglo vrištati, možete pokušati skrenuti pažnju nekom njoj privlačnom aktivnošću. U svemu opisanome trebate biti dosljedni i ustrajni, ali i biti svjesni da se promjena u pravilu ne događa preko noći, već postepeno. Nekada je potrebno mnogo puta ponoviti istu stvar prije nego što se dogodi željena promjena ponašanja.
Budući da sam napisala mnogo toga, pitam se kako Vam to sve zvuči. Zanima me čini li Vam se da možete isprobati neke od opisanih tehnika s Vašom djevojčicom.
Za kraj, htjela bih nadodati kako svako razvojno razdoblje, od samog rođenja djeteta pa nadalje, nosi sa sobom niz prepreka koje treba savladati. Sasvim je prirodno da navedeno čini ulogu roditelja kompliciranijom, ali istovremeno i važnijom. Unatoč tome što ste iscrpljeni i može Vam se činiti da što god probali ne postižete željenu promjenu, htjela bih Vas podsjetiti kako već sada puno činite za Vaše dijete time što se svakodnevno trudite i nastojite pronaći nove resurse kako bi ono bilo sretnije. Nadam se da će Vam dosljedna primjena tehnika koje sam Vam ponudila i pristup ispunjen ljubavlju, toplinom, razumijevanjem i ustrajnosti pomoći da problemi koje ste opisali s vremenom budu manjeg intenziteta.
U slučaju da imate još pitanja ili briga, možete nam se javiti na besplatnu i anonimnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati. Ako Vam je ipak draže pisati, možete nam se ponovno javiti putem e-mail adrese savjet@hrabritelefon.hr. Želim Vam puno odvažnosti, snage i ustrajnosti u budućim koracima u odgoju Vaše djevojčice.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
