jadranka
|
29.04.2010. 22:12
Poštovana!
Nakon nekoliko neprospavanih noći odlučila sam se poslati ovaj mail.Naime,dijete mi ima 7.godina i upravo ide na razna testiranja za upis u školu.Počet ću od rođenja.Porod je bio koma 17 sati,a onda carski rez.Već u bolnici su uočili da će dijete biti zahtjevno.Kada je imala 3 godine ja sam ostala 2 dana u bolnici,a ona je dobila takav sindrom odvajanja da u parku nije željela maknuti od mene.Onda je netko pametan rekao da ju treba staviti u vrtić "da očvrsne" i krenula je.Sve je bilo super mjesec i pol dana dok se teta u vrtiću nije izvikala na nju jer nije znala zavezati cipele,a ona nikada više nije željela ići ni u smjeru vrtića,a kamoli tamo.Ta avantura sa vrtićem je gadno koštala.Nitko nepoznat nije smio doći u stan jer je urlala.Svoje djedove nije podnosila i plakala je kad bi ih vidjela.Nije više napredovala u govoru.Uz mnogo truda i strpljenja izvukla sam je mada još danas plače ako ne dođem na vrijeme po nju u malu školu,no u tome nije jedina.Prije devet mjeseci upisala sam ju u logopedski kabinet da obogati vokabular i poboljša konverzaciju jer se ponašala kao Mađar koji razumije htvatski,ali ga priča k'o Tarzan.Sada je sve puno bolje,ali nekada griješi u glagolskim oblicima i padežima te isto tako ponekad nerazumije što se od nje traži pa traži dodatna objašnjenja.Sa druge strane ona je čitala i pisala još prije dvije godine,a sada već čita slikovnice i neke knjige,zna računati i jako je samostalna sa željom da sve radi sama.Vrlo je pažljiva,suosjećajna i nježna.No problem sa govorom je ostavio traga na njenom samopouzdanju pa kada treba nešto usmeno odgovoriti sva je nervozna,ne gleda u oči i ne zna kuda bi s rukama.Tiho priča i plaha je ko srna jer se boji da će nešto krivo reći.Prošli tjedan vrtićka psihologinja je radila sa njima testove inteligencije i psiho test.Nakon testa me je pozvala na razgovor.Uglavnom ispalo je da je dijete natprosječno inteligentno,no u psihotestu je likove koje joj je psihologica pokazivala na karticama nacrtala jednog na drugog umjesto jednog pored drugog(kartice su bile jedna na drugoj pa je dijete valjda mislilo da to tako mora biti i na crtežu).Psihologica tvrdi da je to znak nekog psihološkog poremećaja i da moram na daljnju obradu iako mi je dijete super odradilo sve ostalo u testu.Ona nije primjetila nikakve manjkavosti u govoru.Čak je spomenula i medikamentoznu terapiju,a ja sam skoro pala sa stolca.Sa djetetom sam ponovila isti test kod kuće,ali sam kartice poslagala jednu do druge i ona ih je tada tako i nacrtala.Kada sam je pitala zašto je kod tete napravila likove jedan na drugi rekla je da je "teta tako rekla".Ne znam što da radim?Mislim znam da mi je dijete tremaš jer sam i ja bila kao dijete,pa me prošlo.Možda je i dobro da ode psihologu,dapače nemam ništa protiv,ali imam osjećaj da dijete to jako teško prima jer ju šetam iz dana u dan okolo dok druga djeca idu na jedno lagano testiranje ona ide na pet jer čim sam spomenula da ide kod logopeda odmah su me poslali kod školskog logopeda,a ja sam samo nazvala da konačno ugovorim termin za testiranje za upis.Sve me to jako muči,a imam još jednu curicu od 2 godine koju nema tko čuvati.Što vi mislite o svemu tome?Oprostite na dužini posta,ali već sam pomalo očajna.
|
Hana Hrpka, prof.
|
11.05.2010. 22:17
Poštovana,
hvala Vam na obraćanju. Vjerujem da Vam je teško i da ste zabrinuti za Vaše dijete i da biste mu htjeli pomoći u svakom pogledu.
Iz Vašeg posta čini mi se da je dobra ideja odvesti dijete psihologu na kompletnu obradu, kako bi se vidjelo ima li ono doista kakvih većih problema ili ne, a što može procijeniti samo iskusan stručnjak u direktnom radu s djetetom. Naravno da to iziskuje napor oko organizacije, pogotovo s obzirom na malo dijete koje imate kod kuće, ali budući da se radi o dobrobiti Vaše kćerkice, vrijedi se pomučiti. Ako stručnjak bude smatrao da s djetetom treba raditi, to će Vašoj kćerkici u svakom slučaju biti vrlo korisno, a ako pak zaključi da za tako nečim nema potrebe, barem ćete biti mirni (i dobiti korisne informacije). Nastojte smireno objasniti djetetu zbog čega ponovno mora psihologu, ili pak logopedu, bez previše kompliciranja, povlačeći usporedbe sa liječnikom, stomatologom i sl., koje djeca obično bolje razumiju. Primjerice, možete reći kako djeca nekad moraju samo na kratak pregled, a nekad treba i nešto malo provjeriti i eventualno popraviti, npr. popraviti zub dolazeći dva ili tri puta ili izliječiti upalu lijekovima i kontrolama. Podsjetite zatim dijete kako neka djeca ne idu zubaru tako često, ali idu na redovite preglede nekom drugom doktoru, ili ne moraju ići liječniku sada ali će možda trebati kasnije itd. Zapamtite, djeca jako dobro primjećuju naše reakcije i osjećaje, i prepoznat će prema Vašem držanju trebaju li brinuti ili ne. Budete li Vi to prihvatili smireno, kao nešto što nije strašno već se jednostavno mora obaviti kako biste provjerili teče li sve kako valja, i Vaše će dijete lakše prihvatiti cijelu situaciju.
U nastavku Vam navodim neke korisne adrese gdje se možete obratiti za pomoć Vašem djetetu:
1. Klinika za dječje bolesti Zagreb, Klaićeva 16, tel: 01/4600-111
2. Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba, Argentinska 2, tel 01/3457-518
3. Centar za rehabilitaciju Zagreb, Borongajska cesta 83f, tel: 01/24 57 560
Srdačan pozdrav i sretno,
Hana Hrpka, prof.
|