|
Tonkovic4
|
05.04.2013. 10:50
Poštovani...
Imamo curicu od 20 mjeseci koja ništa ili vrlo malo priča.Vesela je,živahna,glasna i zdrava,s njom je sve u redu,ali... Ona izgovara 3-4 riječi uz poneke slogove (mama,tata,vau-vau,mu..i sada dalje idu slogovi-ne povezani).
S obzirom da će skoro dvije godine,i ima starijeg brata(4) ,ja ne radim ,stalno sam s njima,zabrinjava nas to ne pričanje. Sasvim je normalna u drugim stvarima (malo sam se nespretno izrazila),ali ne nosi vise pelene (Iako nismo imali neki proces odvikavanja s obzirom na zimu) ,ali sama je uz brata naučila i odviknula se. Nema previse strpljenja,zapravo je dosta "teško " dijete,puno plače,vrišti (točnije...ljutnja),strašno je mazna,nosila bi se cijeli dan...kao da je stala u dobi od 10. mj. Ali sve drugo se itekako razvija u potpuno u redu,hoda od 9 mjeseci ,sama jede (drži žlicu) ,voli se oblačiti,obuvati pa u to ulaže puno truda tako da sama obuva cipele,navlači hlačice... Slaže tornjeve(drvene kocke,obične kocke),igra se sa autićima ,s bebama, čak slaže lego kockice (uz brata), slaže oblike, čak dosta brzo. Komunicira ona s nama,i napisala sam da se s bratom igra,ali ta komunikacija se svodi na neke zvukove kojima ona traži nešto. Ukoliko zanemarujemo te zvukove i od nje tražimo da pokuša izgovoriti ono što traži,ona se rasplače i završi cijeli proces... ona više tu stvar ni ne želi,čak i ako joj date, samo je baci..kada se "odljuti" ode sama po tu stvarčicu i donese je pokazati kao trofej.Puno puta se ne odaziva i "pravi se gluha" iako vidim da me je čula..jednostavno nastavi raditi što je radila,ili se uozbilji i gleda u jednu točku pa se rasplače. Možemo je poslati po bilo što..u potpunosti nas razumije,pjevuši pjesmice (ali samo one riječi iz pjesme koje i ona sama koristi).Poznaje životinje,zna svoje dijelove tijela,dijelove odjeće,voli aktivnu igru,s loptom,skakanje.Znam da to zvuči kao da je razmažena,kao da vas pitam što s njom..ali ne,riješit ćemo mi to...ali ne znamo kako je potaknuti na govor.
Stariji sin (4) je isto dugo loše pričao. Progovorio je otprilike sa godinu dana,nije imao neki bogat vokabular (uvijek ,ako bi ga uspoređivala s drugom djecom,nekolicinu riječi bi znao manje),ali svejedno je sa dvije godine bio "dijete". Razumio je i složenije stvari,sudjelovao u konverzaciji ( u to sam vrijeme bila trudna sa curicom-shvaćao je cijelu situaciju)...ali jednako tako je još sa 3 i pol godine miješao slova,nije izgovarao slova i imala sam puno puta osjećaj da se muči dok izgovara pojedina.Ali to se je odjednom promijenilo. malo smo vise obraćali pozornost,ispravljali ga (iako ni on nije pokazivao želju za nekim ponavljanjem)..samo odjedanput je "progovorio".Još sada ne izgovara točno "R" i dogodi mu se da "okrene" riječ (npr. umjesto "JER" kaže "lej" ili "ej" ).Je li to genetski(?) ..pa im treba duže da progovore?
Ali malena ništa ne priča...sad je počela biti sramežljiva i kod doktora nikakvu konverzaciju ne postižemo..Na jesen bih trebala početi raditi..ne znam je li to uopće pametno ? hoće li joj to još više štetiti?Ona se zapravo čini kao da će svaki čas propričati,ali nikako da to krene. Zbilja smo zabrinuti...
Molim Vas za neke savjete i pomoć...
Hvala unaprijed!
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
09.04.2013. 16:25
Poštovana Mama,
primjetila sam da ste se javili u prethdnoj "temi" s istim upitom koji je vezan za Vašu kćerkicu i iako sam odgovorila na njega ovdje bih također ponovila svoj odgovor i naravno još Vam jednom zahvalila na povjerenju i na javljanju.
Kao dodatak prošlome odgovoru htjela bih se ukratko osvrnuti na pitanje je li kasnije "progovaranje" dječice genetski uvjetovano. Mogu biti u pitanju biološki činitelji, no, oni ne moraju biti presudni. Kako ste i sami napisali da je i sinčiću trebalo duže vrijeme da progovori no to je ipak uspješno savladao vjerujem da i u slučaju Vaše kćerkice slična situacija stoga bih Vam željela umanjiti eventualni strah i potaknuti naravno na odlazak stručnjaku koji u direktnome radu može pružiti najspecifičnije zaključke.
U nastavku slijedi odgovor koji sam priložila Vašem prvom upitu:
Kao što često volim naglasiti, roditeljstvo je zasigurno jedna od najljepših, ali i najtežih životnih zadaća. Roditeljstvo je čarobna pustolovina ispunjena ljubavlju, smijehom, nježnošću, igrom, no često takve trenutke mogu zasjeniti i oni manje lijepi koji izazivaju mnoštvo pitanja, donose brige i sumnje. Često se roditelji možda i bespotrebno uplaše, no činjenica da promatraju svoje dijete, uočavaju što se s njim događa i traže pomoć kada nisu sigurni oko njegova razvoja i odgoja, samo pokazuje koliko je roditeljska ljubav velika i neizmjerna. Upravo u ovom opisu mogu prepoznati Vas.
U svojemu upitu navodite da imate djevojčicu staru 20 mjeseci. Ona je vedro, razigrano dijete, vrlo samostalno za svoju dobu. Ako sam Vas dobro razumjela, djevojčica razumije i slijedi Vaše upute te komunicira neverbalno, ali u govornoj ekspresiji koristi ograničen broj riječi.
Iz Vaših riječi vidim da ste zabrinuti za svoju djevojčicu što je posve razumljivo jer ste svjesni koliku važnost ima govorno-jezična komunikacija u našim životima. Vjerujem da Vam nije lako jer biste željeli da djevojčica iskaže riječima što je veseli, rastužuje, što voli i što želi. Želim Vas pohvaliti za Vašu hrabrost i želju da sami pokušate nešto poduzeti. Zadivila me Vaša spremnost da sami radite s djetetom kod kuće zbog nedostatka stručnjaka u okolini. Sve to pokazuje mi da Vaša djeca uz sebe imaju osobu koja im pruža roditeljsku ljubav i toplinu, ali i čvrst oslonac na kojega će uvijek moći računati i obratiti se za pomoć. Sve to se možda ne čini toliko važno sada dok su djeca mala, ali, vjerujte, ovakvim postupcima stvarate sigurne temelje za buduće godine. I zato, neka Vas odlučnost, hrabrost i ustrajnost i dalje prate u odgoju Vaše djece. Nažalost, kažete kako u Vašoj okolini nema stručnjaka potrebnih za bezbrižan rast i razvoj svakog djeteta pa tako i Vašega. Zdravlje i sreća naših najmlađih trebali bi biti na prvom mjestu u svim dijelovima naše domovine, no čini se da to ipak nije tako. No, nemojte da Vas to obeshrabri jer volja i majčinska ljubav pomoći će Vam i u svladavanju kilometara.
Većina djece u dobi između 18 i 24 mjeseci može pokazati predmete i svakodnevne stvari, može slijediti jednostavne upute i zapovijedi, razumije govor o ljudima i događajima koji nisu prisutni. Također, većina djece ove dobi prepoznaje dijelove tjelova i odjeću, počinje razumjeti razlike između prijedloga u, na, gore, dolje. Što se tiče govorne ekspresije, većina djece počinje povezivati dvije riječi, traži od odraslih da imenuju predmete, govore o sebi imenom te počinju koristiti zamjenice.
Kao što i sami znate, postoje kalendari govorno-jezičnog razvoja djeca, no treba znati da ove norme ne vrijede za svako dijete. Neka djeca će ih svladati ranije, neka kasnije. I kao što sam već nekoliko puta istaknula na forumu, svako dijete je individualno, a da bi se nešto moglo protumačiti kao kašnjenje u djetetovom razvoju pa tako i u govorno-jezičnom, potreban je pregled stručnjaka.
Prema svemu što ste naveli, vjerujem da će Vaša djevojčica uskoro imati veći ekspresivni rječnik te će početi povezivati riječi u rečenice, no možda svejedno bi bilo dobro potražiti već spomenuti savjet stručnjaka - logopeda. Razumijem da je to možda teško izvedivo jer morate u drugi grad, a to naravno podrazumijeva i veće materijalne troškove, ali provedbom logopedske dijagnostike i promatranjem djetetove interakcije s okolinom, logoped će najbolje moći procijeniti treba li djevojčicu uključiti u logopedsku terapiju. No, prije odlaska samome logopedu bilo bi korisno obratiti se nadležnome pedijatru s kojim se možete posavjetovati je li odlazak logopedu uopće potreban u ovoj fazi.
Pitali ste i što možete učiniti kod kuće. Važno je napomenuti da je roditelj prije svega roditelj, a ne terapeut. Ipak, roditeljska uloga u djetetovom rastu i razvoju je velika i omogućuje stjecanje sigurne baze kojoj će se dijete uvijek moći vratiti. Također, roditelj priprema dijete za sve daljnje interakcije izvan doma. Za početak, opustite se i nemojte previše brinuti. Možda Vam se to čini banalno i nebitno, no djeca osjete sve što se događa njihovim roditeljima pa to može utjecati na kvalitetu interakcije roditelj- dijete. Ne morate tražiti od djevojčice da Vam sve imenuje govorom jer bi mogla izgubiti motivaciju, no važno je da Vi govorite njoj. Također, važno je da joj pružite pravilan model izgovora. Svaku situaciju i predmet popratite govorom, opisujte djetetu sve što se događa, kamo idete, što ćete raditi, ističite osobine stvari koje Vas okružuju. Sve to činite prirodno u vašim zajedničkim aktivnostima. Možete pjevati pjesmice, posebno brojalice jer je ritam važna podloga za govorno- jezični razvoj. Čitajte slikovnice koje sadrže samo velike, zanimljive slike, pričajte djetetu i istodobno mu pokazujte. Uključite se u njezinu igru, no pratite njezine interese, pokušajte joj ne nametati ono što ju ne zanima. Upravo situacije u kojima se usmjeravate na ono što dijete zanima su najplodnije tlo za učenje novih riječi. Oponašajte glasanje životinja, koristite facijalnu ekspresiju i geste, različitu intonaciju glasa u različitim situacijama. Vjerujem da će sve to, zajedno sa Vašom upornošću i majčinskom ljubavi, dovesti do napretka Vaše djevojčice na govorno-jezičnom planu.
Puno toga je ovdje napisano i vjerujem da Vam je potrebno vremena da si sve to posložite. Na kraju bih Vam istaknula, da vjerujete sebi jer Vi provodite najviše vremena sa svojim djetetom i najbolje ga poznajete. Zato, kad god se zabrinete, slobodno se obratite stručnjacima, ali i ovim putem ili putem besplatne savjetodavne linije Hrabrog telefona na broj 0800-0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati, chata www.hrabritelefon.hr/chat te e-maila savjet@hrabritelefon.hr. Moći ćete popričati sa educiranim volonterima o svim problemima vezanima uz odgoj Vašeg dječaka, ali također, ako i sami osjetite potrebu za razgovorom, možete se slobodno javiti.
Želim Vam puno sreće i uspjeha te puno ljubavlju „natopljenih“ trenutaka s dječicom.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
