Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 432 | Broj poruka: 1417

anonymous

Hana Hrpka, prof. psih.

Hrabri telefon
Zagreb, Draškovićeva 72


Dijete koje se samo kažnjava


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

anmape

13.02.2011. 21:00

Poštovani,
mama sam triju curica od 6, 4 i 2 godine. Živimo u istoj kući sa mojim roditeljima ( stanovi su na različitim etažama). Zabrinuta sam za najstariju koja u ožujuku puni 6 godina. Prije mjesec, dva moji su mi roditelji rekli da su primjetili da je, nakon šta smo ju vikali ( neznam točno tko niti koji je bio razlog) otišla u sobu i izgrickala si jedan dio ruke ( nije bilo jako jer joj se nije ništa primijetilo). Onda je prije 10ak dana opet nešto naljutila i samo je "nestala" ( opet u stanu kod mojih). Kad ju je moja mama našla u sobi i pitala šta tamo radi ona je odgovorila da se stavila u kaznu. Naravno, moja je mama rekla da ona nema razloga samu sebe stavljat u kaznu, ali nije imala dojam da ju je uvjerila. Kad sam joj ja rekla da sam čula da se stavila u kaznu i upitala ju zašto, ona je nekako ležerno prošla preko toga i rekla da tako bude malo na miru i u tišini. Slijedeća epizoda se dogodila prije 2 dana. Počela je učit vozit biciklu bez pomoćnih kotača. Bile su sve tri cure vani zajedno sa mojima. Ona je prošla preko šine od klizne ograde i pala baš na nju. Kad je moj tata dotrčao do nje čuo ju je kako govori " e tako ti i treba! e tako ti i treba!". Ne moram ni reći kako se moj tata šokirao. Za to sam saznala jučer i odonda nisam na miru. Ne znam šta misliti. Sve ovo se dešavalo kad ni ja ni muž nismo bili blizu. Ona je inače vesela, stalno nešto pjevuši, voli plesat, pjevat... Promatrala sam crteže i to su sve crteži sa srcima ili ljudima, veselih boja, u vrtić ide rado ( zajedno sa mlađom sestrom). Da mi to nisu moji ispričali, ne bih to niti primjetila jer se sve te "epizode" nisu nikad desile kad sam bila ja u blizini. Ona je oduvijek bila "osjetljiva" i puno toga je doživljavala preosobno (zaplakala bi i na neki žalostan film ili čak i crtani, ražalosti ju i tuđa tuga). Ne znam da li je to početak nečega ozbiljnijeg ili se radi samo o nekoj fazi, da li je ona prema sebi prekritična jer traži da odmah sve zna i napravi kako treba... Muči me i uzrok. Od kuda sada to? Na jesen kreće u školu i moram priznati da me i to malo plaši. Neznam kako će se nositi sa "ružnim kritikama" vršnjaka ( jer sam svjesna da neće proći bez toga).
Srdačan pozdrav

Hana Hrpka, prof. psih.

16.02.2011. 18:57

Draga mama,

želim prvo pohvaliti Vašu brigu za dijete i odluku da nam se obratite za pomoć. Vidim da pomno pratite odrastanje Vaše kćeri i brinete o njezinim osjećajima. Već je Vaše uočavanje i posvećivanja pažnje njezinim eventualnim promjenama u ponašanju ili neobičnim reakcijama veliki korak u nastojanju da joj pomognete u nošenju s nekim više ili manje stresnim događajima usprkos njezinoj osjetljivosti.

Djeca se, kao i odrasli, razlikuju u svom temperamentu. Emotivnost je jedan od načina na koji se djeca mogu razlikovati i već od malih nogu razlikuju se djeca koja se lakše ili teže rastuže, naljute, prestraše ili razvesele. Kao što ste i sami naveli, Vaše dijete očito pripada onoj emocionalno osjetljivijoj djeci i vjerujem da je upravo ta njezina karakteristika uzrok neobičnih reakcija koje ste spomenuli.
Naravno, važno je da usprkos tome svaki put kada primijetite da se vaše dijete rastužilo, razljutilo ili osjeća nepotrebnu i preuveličanu krivnju prvo provjerite da li je Vaše ili ponašanje nekoga od ukućana potaknulo takvu reakciju. Pitajte je uvijek da li joj je nešto zasmetalo i porazgovarajte s njom o uzroku takve reakcije kako bi bilo jasno što ju je točno potaknulo. Dobro bi bilo i da porazgovarate s tetama u vrtiću te i njih pitate jesu li primijetile nešto neobično kod Vaše kćeri. Uz to, ponavljajte joj redovito da je Vi i ostali ukućani jednako volite i kada nešto pogriješi pa se naljutite. Kada sami uočite ili od nekog drugog čujete da se osjeća krivom zbog nečega razgovarajte s njom o tome i uvjeravajte je da za to nema razloga. Osjećaj sigurnosti, voljenosti i prihvaćenosti najviše će je osnažiti i pomoći joj da se lakše nosi sa vlastitim i tuđim emocijama.

Izražavate i zabrinutost zbog toga što Vaše dijete na jesen kreće u školu i ne znate kako će se nositi s tim. Istina je da je za svakog prvašića polazak u školu stresan događaj jer škola unosi brojne promjene u njihov život. I Vašoj će kćeri škola donijeti nove obaveze i nova poznanstva. Ono što Vi možete učiniti da je što bolje pripremite na te promjene je da razgovarate s njom o tome što ona očekuje od škole kada za to dođe vrijeme, pričajte joj kako je vama bilo u školi, predstavite joj školu kao mjesto na kojem može naučiti puno zanimljivih stvari, steći prijatelje i zabaviti se. Uz Vašu ljubav i podršku te karakteristike kojima ste je opisali (vesela, raspjevana...) vjerujem da će se Vaša kćer odlično snaći u školi te da joj povećana emotivnost u tome neće biti problem. Za sva eventualna negativna iskustva tu ćete uvijek biti Vi da joj pomognete, razgovarate s njom, osnažite je i zaštitite.

Ukoliko primijetite da se reakcije krivnje nastavljaju pojavljivati kod Vaše kćeri i ukoliko budete smatrali da joj Vaša podrška i razgovor ne pomažu, možete odvesti kćer na razgovor kod psihologa u vrtiću ili ukoliko ga vrtić nema informirati se o mogućnostima posjećivanja nekog drugog psihologa u Vašem gradu.
Također, ako imate dodatnih pitanja možete se i obratiti besplatnoj i anonimnoj savjetodavnoj liniji Hrabroga telefona na broj 0800 0800 svakim radnim danom od 9 do 20 ili putem chat-a radnim danom od 15 do 18 na stranici www.hrabritelefon.hr.

Za kraj, ohrabrujem Vas da nastavite biti jednako pažljivi i podržavajući u odgoju Vaše kćeri jer upravo na taj način činite najbolje što možete da njezino odrastanje bude što ugodnije.

Srdačan pozdrav,

Hana Hrpka, prof.