|
Autor
|
Poruka
|
|
ksenija
|
30.12.2009. 11:32
Poštovanje!
Imam sina od 2godine i planirali smo ga s tri godine dati u vrtić.trenutno ga vodimo na čuvanje teti Steli,gdje mu je super,tamo me nekih tri mjeseca.od njegove prve godine imali smo dadilje kod kuće,ali nismo imali sreće jer smo uzimali mlade cure koje su se ubrzo zaposlile,pa smo se odlučili na starije i sigurnije dadilje.
rodit ću drugo dijete u 7mj,pa me zanima što preporučate u vezi s njegovim čuvanjem.brine me da će mu biti puno velikih promjena u životu,nova beba,novi vrtić i odvajanje od pelena,pa da lli bi bilo bolje za njegas psihološke strane, da ostane kod tete stele još jednu godinu dok se ne privikne na prinovu u obitelji i dok se ne regulira odlazak na wc bez ikakvog pritiska.HVALA VAM PUNO!
|
|
Hana Hrpka, prof.
|
19.01.2010. 10:52
Poštovana,
hvala Vam na obraćanju. Polazak u vrtić i rođenje brata ili sestre za malu su djecu doista vrlo značajna iskustva. Vrijeme u kojem dijete kreće u vrtić zasigurno jest odluka roditelja koji najbolje poznaju svoje dijete.
Ukoliko imate mogućnost ostaviti dijete u sigurnom i poznatom okružju još godinu dana, bilo s organizacijske, bilo s financijske strane, čini mi se kao dobar izbor, ponajprije jer neće djetetu dodatno otežati novonastalu situaciju oko rođenja brata ili sestre. Ako i Vi zbog tako organizirane skrbi budete mirniji, to je dodatan plus koji će doprinijeti svima.
Imajte na umu da će starije dijete dolaskom bebe u obitelj imati povećane potrebe za Vašom pažnjom, pa mu svakako i Vi i suprug nastojte posvećivati što je moguće više pažnje i vremena, a kako biste spriječili ljubomoru, dobro ga je uključiti u pomaganje oko bebe, kako bi se osjećao korisnim i važnim poput pravog starijeg brata. Naravno, i prije rođenja djeteta pričajte s njim o bebi i pripremite ga na njen dolazak.
Pratite njegove reakcije, o svemu iskreno pričajte s njim i često mu napominjite koliko ga volite i koliko Vam je važan. Vi ipak najbolje poznajete vlastito dijete, i vidjet ćete što mu odgovara i kako reagira.
Kako dijete otprilike nakon navršene treće godine počinje pokazivati interes za drugu djecu, ukoliko u blizini ima djece njegove dobi, možete mu organizirati zajedničku igru s njima kako bi vježbao svoje društvene vještine, no to mogu biti i rođaci, djeca Vaših prijatelja i sl., a u tu svrhu može poslužiti i povremeni odlazak u park, igraonicu itd.
Ako se ispostavi da sina ipak odlučite dati u vrtić, imajte strpljenja i razumijevanja za njega, i dajte mu dovoljno vremena da se privikne i smiri, jer mu zasigurno neće biti lako odlaziti od kuće i od Vas u novo okruženje, osobito kad zna da nova beba ostaje doma s Vama. Ipak, ljubavlju, razumijevanjem i pažnjom te odgovaranjem na njegove potrebe, sve se to dade nadoknaditi.
Ukoliko budete imali ikakvih dodatnih dvojbi ili pitanja, slobodno nam se obratite.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
|
Pharos
|
20.01.2011. 19:55
Poštovana!
moja curica ima 4 i pol godine. U vrtić je krenula sa pune tri godine. Prva godina u vrtiću je prošla iznenađujuće dobro, nakon relativno kratke prilagodbe prihvatila je dobro tete i djecu. Grupa je bila uglavnom sastavljena od predškolaca, njih 16, a ostalo, njih 6, su bila djeca njenog uzrasta. U pocetku sam bila zabrinuta jer razlika u djetetu od 6 i 3 godine je jeko velika, ali sve u svemu snašla se i čak mislim da je za nju to bilo korisno, dosta je naučila, a i mislim da joj je imponirala briga starije djece.
Ove školske godine njena grupa se raspada jer mnogi odlaze u školu i ona prelazi u drugu grupu. Tete je poznavala od prije jer se radi o područnom vrtiću u kojem su samo dvije grupe, djeca su uglavnom nova, samo dvoje djece je iz njene stare grupe, uzrast grupe je od 2,5 do 5 godina. Prva dva mjeseca nema nikakvih problema, a nakon toga počinje odbijati ići u vrtić. Negira da postoji nekakav vidljiv problem s djecom i tetama, sve joj je dobro samo ne voli više ići. Uglavnom spominje nekakve sitne razloge tipa teta ima boju kose koja joj se ne sviđa ili taj i taj dečko nije pristojan za stolom... Također u drugu grupu, od dvije spomenute, od ove godine ide i njena mlađa sestra, 2,5 godine. Situacija je sada takva da mlađa ujutro radosno trči teti u zagrljaj, a starija svako jutro plače. Čudno mi je i što tete kažu da se brzo smiri, a nekad kada popodne dođem po nju, kaže da zašto sam tako brzo došla  . Pokušala sam razgovorom, ispitivanjem, uvjeravanjima, obećanjima...ne pomaže. Njen plač prati me ostatak dana na poslu što nije baš lako svaki dan, imam osjećaj krivnje kao da sam je ostavila ne nekom lošem mjestu. Tete također kažu da ne vidie nekakav očit problem. Inače, nikada nije bila problematično dijete u bilo kom smislu, zdrava je, bistra i razumije puno za svoju dob. Kako joj olakšati, kako saznati uzrok?
Hvala na razumijevanju ako sam malo odužila!
Pozdrav!
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
25.01.2011. 17:51
Poštovana!
Za početak, hvala što ste se sa svojim upitom javili za pomoć.
Ako sam dobro shvatila, muči Vas što vaša kćer ima problema s odlaskom u vrtić, odnosno odbija ići i plače ujutro pri samom odlasku u vrtić. Naveli ste da se navedeni problem javlja od ove školske godine kada je došlo do promjene njene grupe, pri čemu je u grupi prije bila među najmlađima, a sada je među najstarijima. Svaka osoba pri promjeni sredine, bilo da se radi o promjeni stanovanja, posla, škole i sl., prolazi kroz određenu fazu prilagodbe na nove uvjete i okolnosti, što je sasvim normalan proces koji traje neko vrijeme i drugačiji je za svakog pojedinca pa tako i za vašu kćer. Vjerujem da Vam je teško gledati kćerkicu kako plače, ali prilagodba na nove ljude u grupi i promjene odnosa između njih je nešto što svatko u životu prolazi te je to sasvim normalan dio života, na koji će ona i u budućnosti često nailaziti. Netko te promjene prihvati lakše, a netko teže, bitno je da joj pokažete podršku. Pohvalna je i razumljiva Vaša briga za dobrobit Vaše kćeri te želja da joj olakšate u tom procesu, koje su samo znak da ste dobra i brižna majka koja želi pomoći svom djetetu. Moguće je da je uzrok njenom iznenadnom nezadovoljstvu činjenica da je sada među starijim članovima svoje grupe te ne dobiva više toliko pozornosti koju je inače dobivala od starije djece, koja su sad krenula u školu. Obično mlađa djeca dobivaju više pažnje te je sada na njoj red da tu brigu ukaže nekom mlađem djetetu i ona se na to mora postepeno i s vremenom naviknuti. Možda biste mogli s njom razgovarati na način da ju pitate kako se osjeća otkada su joj prijatelji otišli, je li stekla neke nove prijatelje, kako joj se sviđaju, koji je točno razlog njezinog plača. Pitajte nju postoji li neki način kako bi joj mogli olakšati odlazak u vrtić. Rekli ste da ste već razgovarali s njom, ali probajte na malo drugačiji način, možda i kroz igru kada je opuštena i bezbrižna u svojoj okolini.
Iskreno se nadam da Vam je odgovor bio od pomoći. Ukoliko imate dodatnih pitanja, slobodno se javite Hrabrom telefonu koji Vam je uvijek na raspolaganju putem mail-a ili besplatnog i anonimnog broja telefona 0800-0800 svakim radnim danom od 9 do 20, a možete se javiti i na chatu svakim danom od 15 do 18h na web stranici www.hrabritelefon.hr.
Želim Vam puno sreće!
Hana Hrpka, prof.
|
|
Dangel
|
06.02.2011. 04:15
Štovana!
Imam curicu koja će u travnju navršiti 3 godine. Od svog 1. rođendana, nakon što sam se vratila na posao, dijete je na čuvanju, godinu dana ju je čuvala cura koja je kasnije ostala u drugom stanju, pa ju je nakon toga preuzela njena mama, tako da je ostala u istoj kući, sa istim ljudima. U obitelji gdje ju čuvaju, svi iznimno vole djecu, sa njima smo se veoma povezali, tako da sam apsolutno mirna što se tiče skrbi oko nje. Zajedno sa mojom curicom, čuvaju i malecku od moje sestre koje će u travnju navršiti 2 godine, a imaju sada i društvo dečkića (od cure koja ih je ranije čuvala) koji sada ima 5 mjeseci.
Kako je običaj da dijete krene u vrtić sa 3 godine, nekako me svi sa strane pitaju da li će dijete na jesen krenuti u vrtić, a kako su upisi na proljeće, i mene je počelo " mučiti" to pitanje da li da ju ostavim još godinu dana (odnosno godinu i pol, do slijedeće jeseni) u obiteljskom okruženju ili da ju pošaljem u vrtić.
Malena je vrlo društvena, izrazito voli djecu, brzo se uklopi i u nepoznatim sredinama, vesela, otvorena. Međutim, koliko god bila vesela i društvena, toliko je s druge strane izrazito osjetljiva. Jedini način reakcije na neko negativno iskustvo je plač. Barem je do sada tako bilo, napretci se vide u mrvicama, ali su još nedovoljni. Plače zdušno, nije stvar u cmizdrenju, već doslovce srčanom plaču. Čak i kada bi se pokušala nešto obraniti (npr. kada joj netko uzme igračku ili joj ne da nešto) to bi činila tako da je najprije grizla pa kada sam to branila, onda je počela tući, pa sam i to branila, ali što god da napravi, uvijek završi plačem. Plače čak i kada npr. ona drugo dijete uštipne jer joj nešto uzima iz ruku.
Ja sam apsolutno za vrtić, no, kako je rođena u travnju, u školu će krenuti sa navršenih 7 godina, tako da, hipotetski, i ne krene ovu jesen u vrtić, u vrtiću će biti pune 3 godine.
Ne bih voljela biti hiperprotektivna mama, pa me muči, obzirom nisam objektivna, da li ju staviti u vrtić na jesen, pa se nadati da će možda u takvoj okolini očvrsnuti, ili je zaštititi još godinu dana, slušati svoje osjećaje i ostaviti je da uživa blagonaklonost tete koja ju čuva.
Napominjem da malena već duže vrijeme govori kako će ona ići u vrtić kada bude velika, i vrtić željno iščekuje, jer njezine sestrične sa kojima je jako povezana od jeseni idu u vrtić, iako naravno ne zna točno šta je vrtić.
Hvala unaprijed na odgovoru
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
10.02.2011. 12:20
Poštovana,
hvala vam što ste podijelili svoju nedoumicu s nama.
Moram priznati da me je vaše pažljivo razmatranje opcija iskreno obradovalo, i mislim da niste hiperprotektivna, već samo brižna majka koja želi najbolje za svoje dijete.
Vidim da vas zabrinjava odluka koju uskoro trebate donijeti. S jedne strane, djevojčica ima adekvatnu brigu u obitelji kojoj potpuno vjerujete i to vas sigurno umiruje. S druge strane, okolina vas podsjeća da je ona u dobi uobičajenoj za polazak u vrtić. Ono što želim istaknuti jest da je vrtić stvar izbora, dakle neka djeca ga uopće ne pohađaju, a unatoč tome su dorasla kasnijim školskim i životnim izazovima. Spomenuli ste da vi definitivno jeste za vrtić, što pozdravljam – djeca tamo dodatno razvijaju socijalne vještine i stječu određenu dozu samostalnosti. Stoga, vaše dijete može biti samo u prednosti, a tri godine (koliko bi u vrtiću provela ako ju upišete nagodinu), dovoljne su da bi pozitivne posljedice pohađanja vrtića došle do izražaja.
Najvažnije je da odlučite u skladu s vašim stavovima i na temelju poznavanja svoje djevojčice, a ne vodeći se nepisanim pravilima o vremenu polaska u vrtić. Svako dijete ima drugačije potrebe i vi ih kao majka možete najbolje prepoznati.
Ako osjećate da bi joj godilo da ostane na čuvanju u obitelji, nema razloga da tako ne ostane.
Također, ne možete pogriješiti niti ako ju upišete ove godine – druženje s vršnjacima i nadzor stručnog osoblja neće joj naštetiti. No, polazak u vrtić ne znači da bi ona automatski očvrsnula i postala manje osjetljiva. Vidim da vas brine njezin način reagiranja na negativne događaje i bitno je da joj pokušate pomoći oko toga bez obzira krenula sada u vrtić ili ne. Dosada ste zabranili neka ponašanja (grizenje, udaranje) koji su joj služili kao izraz negodovanja, no izgleda da je plakanje sada postalo sredstvo kojim pokušava djelovati na okolinu u smjeru koji joj odgovara. Pitam se na koji način ste spriječili prijašnje neprikladne reakcije? Možda biste mogli istu tehniku primijeniti i na plakanje. Pokušajte joj i na što jednostavniji način, primjeren dobi, objasniti da je u redu plakati kad te nešto boli, kad si tužan i sl. Dijete možete kratko utješiti kad počne plakati zbog odnosa s drugom djecom („borba“ za igračku), ali odmah intervenirajte ukazujući na drugačija rješenja problema (primjerice, da zamoli dijete koje joj je otelo igračku da joj ju vrati i sl.). Plakanje je česta reakcija djece, no ona nestaje čim djeca usvoje druge obrasce rješavanja problema. Kako bi što prije naučila nove načine, ne zaboravite ju redovito pohvaljivati kada neugodnu situaciju savlada na prikladan način.
Lijepo je da se malena veseli vrtiću, a možete i to upotrijebiti u svoju korist; kad joj govorite o vrtiću, spominjite kako tamo ima puno djece, koja dijele igračke i dogovaraju se o svemu i vježbajte s njom rješavanje eventualnih konflikata. Dogovorite i s obitelji koja ju čuva kako ćete se odnositi prema djetetu, da se ne dogodi da kod kuće vrijede jedna pravila, a na čuvanju druga.
Drago mi je da je djevojčica otvorena i da se dobro snalazi u novim sredinama; potičite i daljnja druženja sa sestričnama i drugim vršnjacima i nastavite s odgojem u smjeru društvenog i prijateljskog ponašanja.
Nadam se da u svemu imate podršku okoline i vjerujem da će, što god da odlučite, to biti najbolje za vašu djevojčicu.
Uvijek se možete konzultirati s roditeljima čija djeca već idu u vrtić i saznati kakva su njihova iskustva. Da biste se potpuno umirili, možete se obratiti stručnjacima iz vrtića u koji planirate upisati dijete.
Ako imate bilo kakvih dodatnih pitanja, slobodno nam se ponovno obratite ovim putem.
Također, možete se obratiti i Hrabrom telefonu putem chat-a Hrabrog telefona (radnim danom od 15 do 18h na stranici http://www.hrabritelefon.hr/hr/stranica/82/chat-v-3) ili preko besplatne i anonimne savjetodavne linije Hrabrog telefona na broj 0800-0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
|
Dangel
|
12.02.2011. 05:15
Zahvaljujem na odgovoru, dobila sam potvrdu u moju pretpostavku da bih ipak trebala slušati svoj instinkt, do sada se pokazao kao najtočniji izbor.
Što se tiče plakanja, ja već duže vrijeme pokušavam riješiti taj "problem" tako da, kada plače, nazovimo tako, bez razloga, tada joj smireno kažem da najprije prestane plakati. Kada prestane, tada joj ukažem kako riješiti na drugi način, npr. "lijepo zamoli prijateljicu (sestričnu i sl) da ti da igračku", i u pravilu to funkcionira. Uočila sam je već par puta da se sama sjetila "lijepo zamoliti" kada bi se počele naguravati oko iste igračke, što me veseli. No situacija je puno radi kojih plače, i to joj je već naučeni model reakcije na nešto negativno, tako da pomaci, iako se vide, ipak sporo uguravaju u naš dnevni raspored, pa pretpostavljam da do jeseni ne bi bila baš toliko jača nego je danas.
Vjerujem da će se s vremenom i godinama to sve sjesti na svoje mjesto, prema pričanjima mojih roditelja, i ja sam bila plačljiva kao dijete a s druge strane veseljak, upravo kao što je i moja djevojčica.
Hvala na vremenu i razumijevanju, lijep pozdrav
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
15.02.2011. 21:05
Poštovana,
drago mi je da Vam je odgovor pomogao u još jednom sagledavanju situacije.
Način na koji "rješavate" plakanje je za svaku pohvalu. Kako kažete,
pomaci se vide, a vjerujem da će s vremenom negativne reakcije biti
sasvim zamijenjene onim poželjnijim.
Vaša djevojčica je još malena, ali čini se da brzo uči i nema razloga
da uz vaše daljnje usmjeravanje i pohvale to potpuno ne prevlada.
Sretno i lijepi pozdrav!
Hana Hrpka, prof.
|
