Lenaneva
|
15.09.2016. 12:40
Postovani!
Moja djevojcica je krenula u vrtic,a nikada se prije nije odvajala ni od mene niti tate.
Lijepa je,pametna i napredna djevojcica medjutim prilagodba na vrtic se zabrinjavajuce manifestira.
Naime svako jutro kada se spremamo sa vrtic ide joj na povracanje ali kod kuce ne povraca i cim udjemo u vrtic povrati po stepenistu vrtica,malo negoduje zbog rastanka,ali naposlijetku ode medju djecu i dobra je cijeli dan,ne place,jede i vise ne povraca. Slijedece jutro opet povrati u vrticu i tako svaki dan.
Sto ciniti i kako ublaziti stres i napetost zbog kojeg povraca.
Zdrava je potpuno i povracanje je iskljucivo psihicke prirode.
Lijepo Vas molim za odgovor.
L.p.
Zabrinuta mama Ines
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
19.09.2016. 22:30
Draga mama Ines,
najprije bih Vam željela zahvaliti što ste mi se obratili za pomoć i time iskazali svoje povjerenje. Drago mi je što pratite razvoj svoje djevojčice te što ste odlučili potražiti pomoć pri susretu s poteškoćama. Upravo promišljanja i traženje novih rješenja unapređuju roditeljske vještine i kompetencije.
Ako sam dobro razumjela, otkako je Vaša kći krenula u vrtić susreli ste se s poteškoćom povraćanja koju povezujete s otežanom prilagodbom na novu situaciju, iako navodite kako djevojčica ostatak dana u vrtiću provede bez ikakvih simptoma. Čitajući Vaš upit, dobila sam dojam da ste brižna majka i da Vas ovakva situacija zabrinjava te da svojoj kćeri prilagodbu na vrtić želite olakšati i učiniti bezbolnijom. Odlazak u vrtić predstavlja veliku promjenu za dijete iz razloga što ono odlazi iz poznate i zaštićene okoline koju ima doma u novu i nepoznatu sredinu. Navikavanje na novu okolinu i drugačiju dnevnu rutinu izazovno je te djetetu, ali i roditeljima, može djelovati zastrašujuće, stoga su podrška i strpljenje roditelja nešto što djeci može olakšati prve mjesece novog razdoblja u životu. U razvojnom razdoblju u kojem se trenutno nalazi Vaša djevojčica, uobičajeno je da se djeca boje odvojenosti od roditelja, a intenzitet i način pokazivanja tog straha različit je od djeteta do djeteta. Tako je i prilagodba na vrtić individualna, odnosno svako dijete reagira drugačije te proces prilagodbe ne traje jednako kod svakog djeteta. Mogu se javiti različite neugodne emocije poput tuge, osjećaja napuštenosti ili bijesa zbog odlaska roditelja, zatim tjelesni simptomi poput povraćanja ili bolova te promjene u ponašanju djeteta poput udaranja, vrištanja ili odbijanja hrane. Reakcije, poput povraćanja, koje traju dva do tri tjedna uobičajene su i znaju se javljati kao odgovor na odlazak u vrtić. Međutim, ako potraju dulje od dva mjeseca, svakako predlažem da porazgovarate s odgajateljima i stručnim timom vrtića. Pitam se jeste li do sada s tetama razgovarali o poteškoćama pri samom dolasku u vrtić kako bi Vam i one mogle pomoći s određenim savjetom u trenutnoj situaciji. Iako ne mogu sa sigurnošću tvrditi što djevojčici izaziva takve smetnje, pokazatelj da je moguće da se radi o prolaznoj fazi jest uključivanje djece u aktivnosti u vrtiću bez teškoća nakon odlaska roditelja, što ste i Vi naveli kao slučaj.
Međutim, i u ovom periodu možete na različite načine olakšati prilagodbu. Ponekad roditelji nehotice prenose vlastite strahove i tjeskobu vezane za odlazak djece u vrtić i prepuštanje na brigu djelatnicima vrtića. Djeca tada dobivaju poruku da je vrtić nesigurno mjesto, što može produljiti vrijeme prilagodbe i prihvaćanja vrtića kao sigurnog mjesta. Možete se zapitati je li to kod Vas slučaj te kako se Vi osjećate što se svakodnevno odvajate od Vaše djevojčice i da, ukoliko je tako, razmislite što bi Vam moglo povećati osjećaj povjerenja prema vrtiću.
U smanjenju nesigurnosti, djeci je bitno osigurati rutinu i predvidljivost. Osim podrške i razumijevanja zbog nove okolnosti, rutinu i predvidljivost postižete na način da u vrtić dolazite u isto vrijeme svaki dan, da osigurate ukoliko je to moguće da ju na samom početku prilagodbe dovodi ista osoba kao i da oproštaj od djeteta ne traje predugo te da izađete iz vrtića bez zadržavanja jednom kada se oprostite. Na taj način, djevojčici odlazak u vrtić postaje predvidljiv te se može početi navikavati na novu strukturu. Također, djeci može značiti da sa sobom imaju neku dragu igračku, predmet, narukvicu ili nešto slično, što im može povećati osjećaj sigurnosti jer „imaju dio doma sa sobom“. Budući da djeca nemaju pojam o vremenu kao odrasli, teško im je procijeniti kada bi Vas ponovno mogli vidjeti, stoga bi bilo dobro izražavati se na način na koji Vas može razumjeti te joj može biti umirujuće čuti da ćete se vratiti po nju poslije ručka ili kad padne mrak. Važno je držati se dogovora s djetetom te se u ovim prvim tjednima usmjeriti na točnost dolazaka radi što većeg osiguravanja predvidljivosti.. Bitno je djetetu dati do znanja da u vrtiću može računati na tete i da će joj one pomoći u slučaju da joj nešto zatreba. Pokazujući da Vi imate povjerenja u tete, pomažete i Vašoj djevojčici da stekne povjerenje u njih.
Nadam se da će Vam ove informacije biti korisne te ako ćete imati dodatnih pitanja ili nedoumica, uvijek nam se možete ponovno javiti ovim putem ili na e-mail savjet@hrabritelefon.hr. Isto tako, možete se javiti i na besplatnu i anonimnu savjetodavnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati.
Na samom kraju bih Vam još jednom htjela zahvaliti na javljanju i pohvaliti Vas za brigu koju iskazujete prema svojoj djevojčici. Želim Vam puno strpljenja u prilagodbi na vrtić, ali isto tako i mnogo veselja sa svojom kćerkicom!
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|