|
colinica
|
09.12.2013. 00:00
Veliki vam pozdrav !!!
Nasa curica sada ima 4 godine i 2. mj. Naime od samog rodjenja je veoma aktivna i znatizeljna, a to traje i danas dan.sve je zanima a sve je to kratkog vijeka .nakon izvjesnog vremena sve joj dosadi. ona je jedinica.pa uglavnom sve i dobije. Išla je u vrtić do unazad mj.dana. ,ali zbog preseljenja u drugu opcinu morali smo je ispisati ,ali na proljece je namjeravamo opet upisati.
evo par primjera njenih reakcija Naime njen problem su nepoznati ljudi. Veoma ih se srami. Kada za nju nekog nepoznatog sretnemo na ulici ona bi se sakrila iza mene ili supruga. Prije par dana su nam dosle moje radne kolegice doma ,a koje ona nije poznavala. ona je otisla u svoju sobu igrajuci se tamo. nije ih htjela pozdraviti niti je htjela doci kod nas gdje smo mi sjedile.samo ako bi ona nesto trebala zvala bi da joj to donesem. tek nakon ta dva sata ona je dosla do nas sjela s nama,ali i tada se jos malo sramila ali je s njima pocela pricati !!!
Posto su joj bake i djed u drugoj drzavi mi se s njima cujemo preko skajpa ona ih nekada uopce ne zeli ni pozdraviti niti bilo sto god pitati,a nekada je sasvim drugacija reakcija...Mi kada joj prigovorimo na to njeno ponasanje , ona odmah pocne plakati.
Ili prije par dana nam je dosla susjeda, ona je odmah otisla u svoju sobu, susjeda joj je donjela cokoladu ona ju je nije htjela ni uzeti. tek nakon izvjesnog perioda ona je dosla. s pitanjem a sto je ona dosla kod nas :/...ja sam joj istog trenutka rekla da to nije ljepo govoriti,da je veoma ruzno ! ona je samo otisla onda u svoju sobu !!!
molim vas recite da li je imalo normalno ovako se sramiti ? !Ja mislim da je ona veoma i razmazena ! ? Da li tu ima nasljednog faktora, jer sam i ja kao mala veoma sramezljivo dijete bila !!!
Sto se tice djece ona obozava djecu,obozava provodti vrijeme u parku,u igraonicama bez problema ostaje s tetama koje je pricuvaju..U vrticu nikada nije bilo problema.rekli su da je veoma komunikativna i poslusna. obozava da joj se cita. Veoma je pametna.
Da li je ovo samo faza, koja ce proci,da li se trebamo brinuti ? ! Što trebamo napraviti , da li mi kao roditelji mozemo napraviti ?
pozdrav !!!
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
12.12.2013. 18:15
Draga Mama,
prvo bih Vam željela zahvaliti što ste se obratili na ovaj forum i što ste mi ukazali svoje povjerenje. U roditeljstvu se često susrećemo s pitanjem činimo li dobro i je li s razvojem našeg djeteta sve u redu, što je sasvim razumljivo. U takvim situacijama korisno je potražiti mišljenje stručnjaka. Drago mi je što ste Vi to učinili i nadam se da će ovaj odgovor donekle ukloniti Vaše nedoumice. Čitajući Vaš upit stekla sam dojam da ste vrlo brižna majka i da s velikom pažnjom promatrate razvoj i ponašanje svog djeteta. Takve su osobine zaista vrlo pohvalne i mogu se pozitivno odraziti na budućnost Vaše kćeri i zbog toga mi je drago.
Iz sadržaja Vašeg upita stekla sam dojam da je Vaša curica znatiželjno i inteligentno dijete koje uživa u društvu vršnjaka te da Vi s velikom pažnjom odgovarate na njezine želje i potrebe. No, ako sam dobro shvatila iz napisanoga, muči Vas njena sramežljivost u društvu nepoznatih osoba. Prije svega bih željela reći kako istraživanja u psihologiji pokazuju kako mnoga djeca u djetinjstvu imaju razdoblje sramežljivosti koje uključuje i situacije upoznavanje dotad nepoznatih osoba. Osim što su neka djeca sramežljivija od drugih, postoje razlike u sramežljivosti s obzirom na dob. Tako Vaše dijete možda trenutno prolazi kroz „sramežljivije“ razdoblje u odnosu na prijašnju ili buduću dob. Literatura kaže kako je vrhunac dječje sramežljivosti u periodu između druge i četvrte godine. Dakle, sramežljivost nije neuobičajena u dječjoj dobi. Sva su djeca individue za sebe i neka od njih su više ili manje sramežljiva i ne treba zaboraviti da je to u redu. Važno je da se ono dobro osjeća u „svojoj koži“. Što se tiče nasljeđivanja ove osobine, istraživanja pokazuju kako određeni utjecaj zasigurno imaju i geni, ali i mnogi drugi okolinski faktori mogu utjecati na razvijanje sramežljivosti, faktori koje je katkada teško prepoznati i kontrolirati. Vi kao roditelj zaista imate veliku ulogu u ´oblikovanju´ ponašanja Vaše djevojčice, posebice sada kada ste uz nju; možete razgovarati s njom, poticati razvoj pozitivne slike o samoj sebi i pružiti joj podršku za uspostavljanjem kontakata s drugim ljudima.
Prema onome što ste napisali ne čini mi se da je ponašanje Vaše djevojčice zabrinjavajuće sa gledišta razvojne ili emocionalne problematike. Prema onome što ste napisali čini mi se da Vašoj kćeri treba samo malo više vremena da se prilagodi situaciji. Opisali ste situacije posjeta Vaših kolegica s posla i susjede u kojima je Vaša djevojčica najprije izbjegavala kontakt, no onda se nakon nekog vremena ´oslobodila´. Djeca se običnu najopuštenije i najsigurnije osjećaju u društvu bliskih, dobro poznatih ljudi. Neki se lakše, a neki malo teže opuštaju u nepoznatom društvu. Slično je i s odraslima, tako da bih rekla kako ponašanje Vaše djevojčice ne odskače previše od ponašanja njenih vršnjaka. Mislim da je u takvim situacijama važno pratiti njezin tempo i osluškivati što joj je ugodno, a što ne. Možda su joj situacije u kojoj njoj nepoznati ljudi dolaze u njenu kuću i njezin prostor zbunjujuće te je moguće da je takvo njeno reagiranje (povlačenje u sobu, naknadni dolazak, možda ignoriranje) jedna od faza prilagodbe na novu situaciju.
Ne znam jeste li dosad pokušali unaprijed razgovarati s malenom o dolasku gostiju. Možda bi bilo dobro da joj pokušate objasniti kako i zašto nam dolaze gosti, da joj pričate o ljudskoj potrebi za društvom, o Vašoj potrebi da popijete kavu s prijateljicama te da u tome svemu nema ništa prijetećeg za nju. Mogli biste joj predložiti kako se ponašati u takvim situacijama pa da pokušate to vježbati pomoću igranja uloga. Primjerice, zamislite situaciju u kojoj dolaze Vaše kolegice pa postavite njene lutke da ih „glume“. Tada možete pokazati kćeri što ih može pitati, kako da joj u njihovom društvu bude ugodno. S druge strane, važno je biti oprezan i izbjegavati trenutke gdje sramežljivo dijete „forsiramo“ na određena ponašanja. Dobro je zato dati im prostora da sami odluče, ovisno o tome kako se osjećaju, hoće li se i koliko družiti s nepoznatim odraslima. Ukoliko joj je draže otići u sobu možda joj možete otvoreno reći da je to njezin izbor i njezino pravo, da će mama ostati s prijateljicom, a da je ona dobrodošla, da Vam se može pridružiti kad god poželi i da će Vam biti drago da bude dio tog druženja. Na taj način potičete interakcije s odraslima te će joj s vremenom to možda biti lakše i prirodnije. Važno ju je pohvaliti za svaku radnju u kojoj sama preuzme inicijativu, dođe u prostoriju u kojoj je društvo odraslih ili Vam se priključi u razgovoru. To možete učiniti kada gosti odu, kada ćete biti sami, kako ne bi imala osjećaj da se posebna pažnja pridaje upravo tome kako se ponaša u blizini odraslih nepoznatih ljudi.
Drago mi je pročitati da se Vaša kći jako dobro snalazi među vršnjacima i da uživa u njihovom društvu. Mislim da i to govori o njenom zdravom razvoju. Naveli ste kako više ne ide u vrtić. Voljela bih Vam svratiti pažnju da je prestanak odlaženja u vrtić za Vašu malenu promjena u svakodnevici te da je moguće da se još nije navikla na provođenje više vremena kod kuće, osobito ako je voljela ići u vrtić. Mislim da bi zato bilo dobro koristiti druge mogućnosti kako bi vrijeme što više provodila sa svojim vršnjacima, poput druženja s djecom obiteljskih prijatelja, igraonice koje ste i sami spomenuli i slično. Igra i društvo vršnjaka vrlo su bitni elementi psihosocijalnog razvoja djece.
Spominjete i kako se ponaša nedosljedno u situacijama kada pričate s bakom i djedom preko Interneta. Čini mi se da ste zbunjeni njezinim reakcijama koje su različite od situacije do situacije pa ponekad želi razgovarati s njima, a ponekad ne želi. Čini mi se da Vama takvi trenuci nisu ugodni, no voljela bih Vas ohrabriti, reći Vam da se djeca često ponašaju u trenutku onako kako se trenutno osjećaju, tako da takvo njeno ponašanje ne mora značiti da ne voli baku i djeda ili da ih ne želi. Naveli ste kako joj u tim situacijama prigovorite pa se malena rasplače. Roditelji ponekad možda reagiraju na način koji djecu zaista može povrijediti i njihove riječi im mogu zvučati grubo ako im se jasno ne objasni što mislimo, a mogu pomisliti i da ih roditelji u tom trenutku ne vole. Stoga mislim da bi bolje bilo djetetu na miran način objasniti kako se Vi osjećate u situacijama kada ona ne želi razgovarati s bakom i djedom i zašto je Vama taj razgovor važan. Također, bilo bi dobro pitati malenu kako se osjeća kada treba razgovarati s bakom i djedom, možda je taj dan umorna ili nije raspoložena za razgovor. Voljela bih Vas potaknuti da razgovarate s malenom kako biste bolje mogli razumjeti što radi i kako se pritom osjeća. Važno je i dati joj do znanja da možda ponekad ne odobravate neko njeno ponašanje, no da to ne znači da ju ne volite. Više o tome kako razgovarati s djecom o osjećajima i poticati ih da ih što više iskazuju možete pročitati u brošuri Hrabrog telefona ´I riječi mogu boljeti´: http://www.hrabritelefon.hr/admin...-icons/rijeci_mogu_boljeti_MOBMS.pdf
Iz napisanoga iščitavam da Vas brine pitanje odgajate li dobro svoje dijete, odnosno jeste li možda suviše popustljiv roditelj. Za bolji uvid u ponašanje Vaše djevojčice voljela bih znati na što točno mislite kada kažete kako je „razmažena“ i da „uglavnom dobije sve što želi“? Vjerujem da Vam to može stvarati određene brige po pitanju njenih odnosa s drugima i života u budućnosti i dobro je da ste sami uočili ponašanja koja bi eventualno mogla to pokazivati. Granice su vrlo bitan segment odgoja svakog djeteta. Dijete bi od najranijih dana u obitelji trebalo učiti što se smije, a što ne, te u kojim situacijama će biti pohvaljen i nagrađen. Disciplina je izazov za mnoge roditelje i zahtijeva određen trud i strpljenje. Upravo zato Hrabri telefon je izdao brošuru sa savjetima o tome kako uspješno razviti disciplinu koja je od velike važnosti u odgoju svakog djeteta. Možete ju pronaći na sljedećem ´linku´: http://www.hrabritelefon.hr/admin...pe-icons/brosura_disciplina.indd.pdf. Također, na stranici www.hrabri-telefon.hr u rubrici ´Roditelji´ možete pronaći dodatne tekstove koji bi Vam mogli pomoći u unaprjeđenju odnosa s kćerkicom.
Podršku i informacije za sva pitanja s kojima se susrećemo u roditeljstvu možete potražiti i na Telefončiću – savjetodavnoj liniji namijenjenoj roditeljima i drugima koji brinu o djeci predškolske dobi. Putem telefonskog broja 01/4850-555 omogućena Vam je svakodnevna dostupnost stručne podrške i informacija iz područja ranoga razvoja djece i suvremenoga roditeljstva. Linija je otvorena od 7 do 22 sata, a njezinim stručnjacima se možete obratiti i putem e-maila info@telefoncic.hr.
Željela bih Vam ponuditi i opciju besplatne i anonimne savjetodavne linije Hrabroga telefona koja je otvorena svakim radnim danom od 9 do 20 sati na broju 0800 0800 na kojoj s educiranim volonterima možete porazgovarati o odgoju Vaše djevojčice. Također, Hrabri telefon ima i chat na www.hrabritelefon.hr, svakim radnim danom od 15 do 18 sati na koji se također možete javiti. Možete se obratiti i na e-mail savjeth@hrabritelefon.hr.
Na samom kraju pozivam Vas da se slobodno ponovno obratite s dodatnim pitanjima ili nedoumicama. Roditeljstvo nije lak posao, a smatram kako im ga olakšati može dostupnost informacija o tome gdje i kako potražiti pomoć i savjet. Prirodno je da ne znamo reagirati u svim situacijama koje nas se događaju te je stoga još pohvalnije što ste se obratili za savjet. Razveseli me kada pročitam upite roditelja poput Vas, iz kojih se da iščitati da iskreno brinu za svoje dijete te da razmišljaju o njegovoj budućnosti. Draga mama, samo tako dalje!
Želim Vam puno strpljenja i nasmijanih dana u druženju s Vašom djevojčicom i zdrav razvoj!
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
