|
80sandra
|
25.10.2023. 10:10
Poštovani,
roditelj sam dečkića od dvije godine i tri tjedna. Dečko urednog rasta i razvoja. S govorom je započeo prije prve godine tako da sada priča , gotovo, skoro sve. Dijete , za sada, još, ne ide u jaslice/vrtić, krenuti će uskoro. Čuva ga član obitelji. Fizički je aktivan kroz dan, igra se na sve moguće načine, van kuće i u kući. Od rođenja vrlo dobro do odlično spava. Dojeno je dijete i dojio je do u nazad dva tjedna. Prvi tjedan nije dojio kroz dan a sada već tjedan i pol nikako ne doji. Iz moje perspektive to prolazi vrlo ležerno, nije bilo nekih velikih opiranja i moljenja da dobije cicu no ipak ima promjena koje zamjećujemo. Inače bi zaspao, dok sam ja doma, uz cicu i zaspao bi za cca 10 minuta . Sada se uspavljivanje produljilo na pola sata do sat gdje je on počeo potraživati da ga se : vozi u kolicima, pa da sjedi mami/tati u krilu, da sjedi na trosjede, da "ide spavati na trosjed" . Najmanje želi otići na spavanje baš u spavaću sobu. Pruža dosta veliki otpor, što vokalni što fizički - odupire se, lamata nogama.
Njegov ritam je ovakav : buđenje oko 07:00, dnevno spavanje između 11 i 12 gdje odspava oko dva sata. Do sada je na noćno spavanje išao na nekih sedam sati od kako se probudio iz popodnevnog odmora a od kako ne cica - ispada da se to produljuje na osam sati pa je rijetko koja večer da on zaspi prije 21:30/22:00
I tu slijedi moje pitanje......
Što struka kaže, iz iskustva. Da li ga "siliti" da ide spavati u neko razumnije doba, iako ne pokazuje neke velike znakove umora, ili da ga ostavimo tako kako je, pa ga malo vozamo, malo nunamo - dok sam ne "klocne" i ne zaspi.......
Hvala.
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
28.10.2023. 23:10
Draga mama Sandra,
hvala Vam što ste mi se obratili s povjerenjem i otvoreno podijelili svoje brige. Prije svega bih željela pohvaliti roditeljsku angažiranost i brižnost koje prepoznajem čitajući Vaš upit.
Na početku bih htjela provjeriti jesam li dobro shvatila Vašu situaciju. Navodite da imate sina starog 2 godine i 3 mjeseca, koji nije imao značajna odstupanja u svom razvoju, a unazad dva tjedna se i bez osobitih teškoća odvikao od dojenja. No, ono što uviđate je kako se od tada značajno produljilo vrijeme uspavljivanja te da se snažno opire odlasku u krevet i tada pojačano traži pažnju ili ima želju za drugim aktivnostima. Ako dobro razumijem, ne primjećujete da usnivanje u kasnijim satima utječe na neki aspekt njegovog funkcioniranja, poput razine energije tijekom dana, no brinete se i pitate bi li dječak trebao ići na spavanje ranije nego što je to sada slučaj.
Mogu zamisliti da Vas promjene koje opisujete zabrinjavaju ili možda zbunjuju i frustriraju, osobito nakon što ste naučili da dijete od rođenja spava uredno. Teškoće u rutini i uspostavljanju obrasca spavanja kod djece jesu očekivana s obzirom na dinamičan fizički i psihički razvoj u toj dobi, a problemi se najčešće zamjećuju upravo u nekim prijelaznim razdobljima obilježenim manjim ili većim, ali značajnim, promjenama u svakodnevici. Kako vidim, prepoznajete da je do odstupanja kod djeteta došlo upravo nakon takve jedne važne promjene, a to je prestanak dojenja. Kako bih stekla potpuniju sliku, voljela bih čuti i više o tome kako je izgledao sam proces odvikavanja, jeste li ga inicirali Vi ili je dijete samo izgubilo interes i slično. Neovisno o tome, treba uzeti u obzir da potpuna prilagodba ponekad traje više od nekoliko tjedana i reakcije djeteta mogu biti različite u periodu prilagodbe. Isto tako, pitam se je li paralelno s prestankom dojenja bilo još nekih događanja u njegovom životu i Vašoj obitelji, a koje potencijalno možete povezati s promjenom u njegovu ponašanju.
Dojenje, kako vjerujem sami već znate, aktivnost je koja ima veliku ulogu u povezivanju i gradnji odnosa majke i djeteta. To su trenuci u kojima ste bili izrazito bliski i usmjereni jedno na drugo, a dijete je neizbježno osjetilo velik osjećaj topline i sigurnosti. U konačnici, to je dvije godine bio bitan način na koji ste provodili zajedničko vrijeme, a dojenje je onda samo po sebi doprinosilo i lakšem uspavljivanju. Ako isključujete mogućnost da se dijete susreće s nekim drugim teškoćama, razmišljam kako se u suštini radi o tome da mu je potreban novi način koji bi nadoknadio ili zadovoljio potrebe za bliskošću, povezivanjem i maženjem, a koje je za njega do sada predstavljalo dojenje, iako mu samo dojenje kao oblik hranjenja ne nedostaje. Čini mi se mogućim da traženje da ga vozite u kolicima ili sjedenje u krilu može biti jedan od načina na koji dijelom nadoknađuje pažnju koju je dobivao i koja ga je umirivala prije spavanja, a za koju je možda sada potrebno naći alternativu. Pitam se kako Vam to zvuči.
Tome bih dodala da se Vaš sin nalazi u dobi u kojoj izraženo dolazi do testiranja granica, što prirodno dolazi sa sve većom potrebom djeteta za samostalnošću i upoznavanjem samog sebe i svijeta oko sebe. Jedno od mjesta gdje se roditelji susreću s izazovom postavljanja granica jest upravo rutina spavanja koju s djetetom nije uvijek lako uspostaviti, a nužna je za njegovu dobrobit. Dojma sam kako je u Vašem slučaju možda došlo do trenutka kada taj dio svakodnevice trebate prilagoditi i djetetu pomoći u uspostavljanju novog obrasca spavanja. Isto tako, nije rijetko da se roditelji jave opisujući sličnu situaciju koju ste i sami naveli, a to je kada dijete pokušava odgoditi odlazak na spavanje različitim prijedlozima što biste mogli raditi. Pitam se kako ste do sada reagirali na takve djetetove prijedloge ili na verbalno i neverbalno opiranje odlasku u krevet, te se pitam kako dijete odgovara na te Vaše pokušaje i je li se nešto od toga pokazalo uspješnim.
Obično su preporuke da se najmanje sat vremena prije spavanja dijete ne izlaže ekranima, jakom svjetlu, kao i da mu se ne nude uzbuđujuće i stimulativne aktivnosti, nego da to bude nešto umirujuće poput čitanja slikovnica, razgovora, tuširanja i drugih tipičnih koraka prije spavanja. Pri tome je važno da se roditelji dosljedno drže postavljenih okvira o tome kako izgleda odlazak na spavanje i da, po potrebi, s djetetom ponavljaju zbog čega je bitno dovoljno spavati ili zbog čega je bitno da spava u svom krevetiću, na razini na kojoj ono to može razumjeti. Pomaganje djetetu da uspostavi rutinu spavanja ujedno mu pomaže u dugoročnom razvoju samoregulacije i samoumirivanja, što nažalost ne garantira da se u nekim idućim etapama razvoja neće javiti teškoće sa spavanjem ili drugim potrebama, ali je ipak vjerojatnije da će ih dijete lakše svladati. Voljela bih čuti kako je, osim dojenja, do sada izgledala priprema za spavanje Vašeg sina i imate li neke ideje oko toga kako biste mu pomogli ponovno ju strukturirati u novim okolnostima. Također bih voljela naglasiti da je u redu da i vama roditeljima i djetetu možda bude potrebno neko vrijeme da uvidite što funkcionira za vas i što je njemu potrebno da se osjeća sigurno i ugodno kada ide spavati. S obzirom na to da spominjete kako najmanje želi otići spavati u spavaću sobu, isto tako mi pada na pamet da bi možda s njim bilo dobro provjeriti je li nešto ružno sanjao i javljaju li mu se neki noćni strahovi zbog kojih mu je dodatno teško zaspati.
Naposljetku, čini mi se kako najviše brige izražavate oko samog vremena odlaska na spavanje. Zapravo na to ne postoji točan i jednoznačan odgovor s obzirom na to da se djeca mogu međusobno uvelike razlikovati u svojim potrebama za spavanje. Kako ste rekli da je prije na spavanje odlazio značajno ranije, moguće da usnivanje oko 21:30-22:00 sati jest posljedica otpora prema spavanju kojeg smo se dotaknuli, pa bi se vrijeme spavanja moglo spontano pomicati kako se budu mijenjale navike spavanja. Za dob od 1. do 3. godine se očekuje da djeca spavaju otprilike 11 do 14 sati dnevno, a najvažnije je pratiti odražavaju li se navike spavanja nepovoljno na djetetovo funkcioniranje i ima li dovoljno energije tijekom dana. Pri pomicanju vremena odlaska na spavanje na ranije doba svakako bih preporučila da radite postepenu promjenu. Na primjer, nekoliko dana pomaknite odlazak na spavanje za 15 minuta, pa kada se na to dijete navikne, pomaknite vrijeme za još 15 minuta, i tako dalje. Također, vrijeme je dobro prilagoditi tome kada se mora probuditi te vrijeme buđenja isto tako određuje koliko rano će dijete navečer osjećati umor.
Pitam se kako Vam zvuči sve što sam napisala i imate li još neka pitanja i brige o kojima razmišljate. Voljela bih Vas još jednom pohvaliti za roditeljsku brižnost i za to kako angažirano pratite razvoj svoga djeteta. Drago mi je čuti da je Vaš sin veseo i razigran te da se uspješno nosite s izazovima roditeljstva, a isto tako vjerujem da ćete zajedničkim snagama proći i kroz ove promjene.
U slučaju da imate još bilo kakve nedoumice, možete ih ponovno podijeliti istim putem. Isto tako, možete se javiti na besplatnu savjetodavnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate, na broj 0800 0800, koja je otvorena radnim danom od 9 do 20 sati.
Želim Vam puno sreće i lijepih trenutaka dalje u roditeljstvu!
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
|
80sandra
|
30.10.2023. 11:40
Poštovana profesorice,
hvala na iscrpnom odgovoru.
Dijete unutar 24 sata spava nekih 12 do 13 sati, ovisno kako koji dan. Energije mu ne nedostaje, barem to nismo primijetili.
Prije, kada je dojio, odlazak na spavanje je izgledao tako da sam mu rekla, kada sam uvidjela da je vrijeme, " okej, to je to, idemo u sobu spavati" , uzela ga u ruke, on bi izljubio tatu i otišli smo. Dobio je cicu i spavao unutar 15 - 20 minuta. Da, bilo je slučajeva kada bi prestao s cicanjem, digao se , sišao s kreveta i veselo vikao " nema spavanja "
Nas ne brine činjenica da on ode spavati u 21:30 već na najviše zabrinjava taj dio uspavljivanja. djeluje nam kao da se on podosta muči s time, da mu je to naporno. Došli smo sada do toga da skače po trosjedu po nama i sve što mu se drugo predloži ne želi. Kada već bude vidno izmoren onda pristane da ga se uspava, recimo, u kolicima. Usne brzo tada i od prestanka dojenja 98% noći spava bez buđenja, ako se i probudio koji puta - zaspao je uz ili nošenje ili vožnju u kolicima za maksimalno 15 minuta.
Nismo nikada do sada čitali prije spavanja, nije pokazivao interes za to. Pokušala sam neku večer, nije bio zainteresiran.
I da, pitali ste me pa da još jednom potvrdim, prestanak dojenja je prošao, i prolazi zaista sasvim uredno. Očekivala sam velike vike, deranja, čupanja moje majice ili već štogod - toga ničeg nema.
No, tu je taj otpor za neki drugi vid uspavljivanja.
Ništa, pokušati ćemo još sa tim čitanjem, možda nekim pričama.
Nikako da ga dobijemo da ide u krevet gdje se spava pa da se tamo pokušava zaspati.
Hvala vam puno još jednom.
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
04.11.2023. 19:00
Draga mama Sandra,
hvala Vam na odgovoru i dijeljenju dodatnih informacija o Vašoj obiteljskoj situaciji.
Iz svega što ste napisali, dobila sam dojam da se Vaše dijete uredno razvija te da ne primjećujete druge promjene u njegovom ponašanju osim one s uspavljivanjem. Čini mi se da Vas to najviše zabrinjava te vjerujem da se zbog svega navedenog možete osjećati tužno, iscrpljeno i bespomoćno. Kažete da ste probali različite pristupe, međutim imate dojam da još uvijek niste pronašli onaj koji će najbolje odgovoriti na potrebe Vas i Vašeg djeteta.
Kao što sam ranije spomenula, razvojna dob Vašeg sina karakterizirana je različitim promjenama, pa tako i testiranjem granica roditelja. Iz onoga što ste mi opasali, dobila sam dojam da Vaš sin ponašanjima kao što su odbijanje spavanja, skakanje po trosjedu ili odlazak iz kreveta testira Vaše postavljenje granice. Htjela bih da znate kako je to sastavni i uobičajeni dio dječjeg razvoja što mi pokazuje da se Vaš sin osjeća sigurno i podržano unutar svoje obitelji. Također, htjela bih Vam reći kako je uobičajeni razvojni zadatak svakog djeteta da testira i propituje granice svojih roditelja, dok je odgovornost roditelja da aktivno postavlja granice te bude ustrajan i dosljedan. Konkretno, voljela bih Vas potaknuti da uz puno strpljenja i dalje nastavite biti uporni u održavanju postavljene rutine spavanja. U situacijama kada dijete odbija otići u krevet, ustaje se ili odlazi iz kreveta, ohrabrujem Vas da ga na nježan, ali odlučan način vratite u krevet i mirnim glasom kažete kako je sada vrijeme za spavanje te da Vam je važno da spava u svom krevetu. Uobičajeno je da u takvim situacijama djeca počnu plakati, negodovati ili reagirati ljutnjom te mi je važno naglasiti kako je upravo u takvim situacijama važno ostati dosljedan. Vjerujem da Vam kao majci može biti izazovno i teško oduprijeti se djetetovim neugodnim emocijama i negodovanjem, što je sasvim prirodno. Često mi roditelji znaju reći kako upravo u tim situacijama, zbog vlastite nelagode i potrebe da olakšaju djetetu, posustanu i udovolje djetetu. U takvim situacijama možete imenovati djetetovu emociju, pokušati ga umiri, ali važno je da ostanete pri određenom pravilu. Na primjer, možete reći: “Vidim da si sada ljut i da bi se volio igrati, ali meni je važno da ostaneš u krevetu i da odemo na spavanje. Ujutro kada se probudiš, možemo se zajedno opet igrati”. Htjela bih Vas ohrabriti da budete strpljivi, ali i ustrajni u vraćanju djeteta u krevet i postavljanju granica. Također, u svemu Vam može pomoći i uspostavljanje rutine koju ste već uveli, zbog čega bih Vas još jednom voljela pohvaliti. Pitam se kako Vam ovo zvuči i javljaju li Vam se neke brige ili pitanja.
Znajte da sam tu za Vas i da mi se ponovno možete obratiti ako osjetite potrebu za time. Također, možete nazvati i besplatnu i anonimnu savjetodavnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate. Linija je otvorena radnim danom od 9 do 20 sati na broju 0800 0800.
Želim Vam puno snage, strpljenja i ustrajnosti u daljnjim koracima!
Hana Hrpka, prof.
|
