|
Laura6
|
03.11.2023. 13:20
Majka sam 7godisnje djevojčice.
Ove jeseni je krenula u školu.
Nije svladala glasovnu analizu ni sintezu, govor joj je agramatican, vokabular siromasan. Izrazito je aktivno i zaigrano dijete.
Djevojčica je posvojena kad je imala 4 i pol godine, izuzeta je iz svoje bioloske obitelji sa 6 mj i smještena u udomiteljsku obitelj.
Ona je tamo te 4 godine provela u jednoj prostoriji gledajuci crtiće bez druženja sa vršnjacima kao i odlazaka na neka događaja, izlete pa čak i trgovinu.
Kontakt je imala samo sa tom zenom i jednim malim djecakom od 1 i pol godine koji je isto bio udomljen.
Kad je došla kod nas nije znala boje,recenice nerazumljive i ne dulje od 2-3 rijeci, za mnoge pojmove nije znala što znače.
Prošla je testiranje kod psihologa gdje je psiholog uočio manjak općeg znanja i fine motorike no nije mogao reći je li u pitanju neka poteškoća ili je posljedica zapuštenosti.
Odmah smo je odveli i logopedu, no vježbe smo čekali oko godinu dana tako da sada pohadja logopeda oko godinu dana.
Djevojčica je napredovala u tih 2 i pol godine, govor se popravio, socijalizirala se iako je i dalje dosta zivahna i govorno ispod razine svojih vršnjaka.
Tete u vrtiću su bile odusevljene njenim napretkom, isticali je kao inteligentnu i društvenu djevojcicu.
I na testiranju za školu nitko nije uočio neke veće problema osim izostanka analize i sinteze te su me ismijali kad sam im ukazala na moje sumnje i trazila odgodu skole.
Školu je lijepo prihvatila, no učenje je deveti krug pakla.
Jako teško nešto zapamti, mnoge stvari ostanu i nezapamćene.
Ispiti koje piše su losi, često stoji i opaske u dnevniku na neprimjereno ponašanje.
Učiteljica ne vidi neke veće probleme nego to pripisuje nekoj prilagodbi.
Ono što je najgore u svemu tome je da smo se mi kao obitelj raspali otkako je počela skola.
Ona nezeli/nemoze zapamtiti, odbija učiti, bude bezobrazna i bahata.
Isto tako i kod kuće ništa neće napraviti od prve iako joj ja objasnim zašto nešto treba napraviti.
Tako da je kod nas "navlačenje" svaki dan oko pranja zubi, spremanja svojih stvari, odjeće itd...
Muz i ja se sve više i više svadjamo, često i pred njom što izrazito loše utječe na nju.
U pravilu počela nas je kopirati i ona se sada svadja i viče.
Kad su me u radionici za posvojitelje pitali u kakvu osobu želim da mi izraste dijete ja sam rekla u sretnu osobu.
I stvarno želim da bude sretna, no isto tako smatram da mora imati usvoje radne navike i da joj sad skola mora biti prioritet.
Molim savjet jer neznam kako dalje...
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
07.11.2023. 20:15
Draga mama,
prvo bih Vam željela zahvaliti na javljanju i povjerenju koje ste mi iskazali. Čitajući Vaš upit uviđam da ste pažljiva i brižna mama koja misli na dobrobit svoje kćeri i tome kako joj olakšati razvoj, zbog čega bih Vas voljela pohvaliti.
Čitajući upit shvaćam kako Vaša kći trenutno pohađa prvi razred. Nakon početnih izazova s govorom, socijalizacijom i školom, imate dojam da je Vaša kći napredovala u posljednje dvije godine, ali ne u onoj mjeri koju biste očekivali za njenu razvojnu dob. Unatoč logopedskoj terapiji, suočavate se s teškoćama u školi i kod kuće, što dovodi do napetosti u Vašoj obitelji. Također, navodite da se u udomiteljskoj obitelji nije socijalizirala, što mi je žao pročitati. Shvaćate važnost njezine sreće, ali istovremeno smatrate da mora razviti radne navike i posvetiti se školi. Stoga Vas zanima kako postupiti i kome se obratiti za pomoć.
Prije svega, voljela bih Vas pohvaliti na trudu i ustrajnosti u tome da Vašoj kćeri omogućite sve kako bi njezino odrastanje i snalaženje u novoj okolini bilo što lakše. Koliko shvaćam, Vaša kći odlazi logopedu već godinu dana. Naveli ste mi i kako se odgajateljice u vrtiću primijetile veliki napredak. Pitam se kako je sada? Postoji li neki napredak u zadnjih godinu dana i jeste li o tome razgovarali sa logopedinjom? Također, navodite da je testiranje koje se obavlja prije upisa u prvi razred prošlo bez uočenih odstupanja, no ipak, kada je školska godina krenula primijetili ste, kako kažete, da Vaša kćer zaostaje za svojim vršnjacima. Pitam se jeste li o tome razgovarali sa školskim pedagogom/psihologom i zatražili njihovo mišljenje? Htjela bih da znate kako u ovome ne trebate biti sami, zbog čega bih Vas voljela potaknuti da se oslonite na podršku i pomoć stručnjaka iz Vaše okoline.
Čitajući Vaš upit uviđam da ste zabrinuti za razvoj Vaše kćeri i njezinu uspješnost u praćenju školskog programa. Stručni suradnici u školama educirani su upravo za ovakve situacije. Ohrabrujem Vas da razgovarate i podijelite pitanja i brige s školskim psihologom i logopedom kako biste razjasnili uzrok njenih poteškoća., kao i dobili smjernice za daljnje postupanje. Možda je potrebno dodatno testiranje ili savjetovanje drugih stručnjaka. Uvijek možete potražiti i savjete stručnjaka koji ne rade u školi. Uz to, razgovor i suradnja sa učiteljem/učiteljicom ključna je u ovakvim situacijama. Učiteljica s Vašim djetetom provodi većinu vremena u školi i može imati neku drugu perspektivu ovisno o tome što se događa na nastavi. Predložila bih Vam da pokušate s njom opet razgovarati i iznijeti što sve primjećujete i što Vas zabrinjava. Možete razmotriti zajedno što je potrebno Vašoj kćeri – da li je to neka dodatna podrška ili individualni pristup učenju. Pitam se kako Vam to zvuči.
U ovakvim situacijama obiteljska podrška od iznimne je važnosti i za Vas i za Vašu kćer. Prirodno je da u ovakvim situacijama može rasti napetost i izazvati neke konflikte. Bitno je osvijestiti na koji način se nesuglasice i konflikti rješavaju. Pokušajte raditi kao tim, podijelite sa suprugom što Vas zabrinjava i poslušajte što on ima za reći te zajedno odredite plan. Pokušajte rješavati nesuglasice mirno i suosjećajno. Možete razmotriti i mogućnost obiteljskog savjetovanja kako biste pronašli nove načine za međusobnu komunikaciju i podršku.
Nadalje, opisujete mi da kći, iako je dobro prihvatila školu, najveći problem trenutno predstavljaju učenje i „neposluh“ kada nešto treba odraditi kod kuće. Pitam se kako inače reagirate kada Vas kći ne posluša?
Važno je raditi na motivaciji i kod Vaše kćeri probuditi želju za učenjem. Najbolje poznajte svoje dijete pa možda možete pronaći način kako je zainteresirati za školu. Također, važno je imati neku rutinu koje će se svi ukućani pridržavati. Tako je važno zajednički odrediti dolazak iz škole, kratki odmor, vrijeme za učenje i slobodno vrijeme koje provodite zajedno. Zajedno s Vašim suprugom jasno odlučite koja su ponašanja prihvatljiva, a koja nisu i držite se postavljenih pravila. Kako bi pravila imala utjecaja, uz njih je potrebno odrediti i posljedice do kojih će dovesti određeno ponašanje. Razmislite koje posljedice to mogu biti za Vašu kćer. To može biti ograničavanje vremena u bavljenju aktivnostima koje djevojčica voli, poput kraćeg vremena za gledanje crtića. Još važnije, poželjno je dijete nagraditi nakon poželjnog ponašanja ili uspješnog održavanja dogovora ili plana. Na taj ju način uključujete i dajete joj prostora da promijeni svoje ponašanje, a dugoročno ju učite preuzimanju odgovornosti za vlastita ponašanja. Bitno je da budete jasni u razgovoru s djevojčicom, da joj objasnite što očekujete od nje i zbog čega dolazi do posljedica. Na taj način možete postaviti granice bez pretjerane strogoće.
Konačno, važno je da u postavljanju granica i obiteljskih pravila budete dosljedni, ali i strpljivi. Sjetite se da je svako dijete jedinstveno i ima svoj tempo razvoja, a razumijevanje, toplina, podrška i ljubav mogu imati snažan utjecaj na njezin emocionalni razvoj. Potrebno je vrijeme, podrška i strpljenje kako bi se prevladale poteškoće, a ustrajnost i ljubav koju pružate mogu imati dugoročni pozitivan utjecaj na Vašu djevojčicu. Pitam se kako Vam to zvuči.
Voljela bih čuti što mislite o ovome što sam napisala. Ako imate još nekih nedoumica oko ove ili bilo koje druge teme roditeljstva možete opet pisati ovim putem ili nazvati anonimnu i besplatnu savjetodavnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate, otvorenu radnim danom od 9 do 20 sati na broju 0800 0800.
Želim Vam svu sreću u daljnjem odgoju i trenucima s Vašom kćeri.
Lijep pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
|
Laura6
|
08.11.2023. 19:05
Hvala Vam na iscrpnom odgovoru.
Pokušati ću odgovoriti na postavljena pitanja.
Sa učiteljicom smo obavili razgovor prije otprilike 2-3 tjedna i učiteljica je rekla da ona ne primjećuje da Laura u icemu odstupa od druge djece što se tiče savladavanja gradiva.
To je sada sve u nekih 90-80 posto rijesenosti ispita.
U školi nemamo logopeda i psihologa, Lauru vodimo kod logopeda preko HZZO-a i logopedica je potvrdila moje sumnje da postoje neke teskoce.
Upravo tu spornu analizu i sintezu koju toliko dugo uči, a još ju nije savladala do kraja.
Također teško pamti imena, koji dan prethodi kojem danu, općenito pojmovi o vremenu su joj dosta problematicni.
Ono što moram istaknuti da ima jako dobru prostornu orijentaciju, razlikuje lijevo i desno. Kod psihologa smo bili jucer na testiranju, nalaz će biti gotov kroz 2 tjedna.
Psiholog mi je samo rekao da ima loše radno pamćenje i sad ja neznam ima li to veze sa smanjenim IQ-om ili je zasebni problem?
Ono što smo svi primijetili i logoped, psiholog i ja da je ona uistinu motivirana djevojčica i stvarno se trudi.
Zbog toga me još više žalosti što rezultati izostanu.
I sama sam morala vise uciti od svojih vrsnjaka da bi bila odličan učenik i završila fakulteta.
No moj IQ je bio prosječan i neznam koliko dijete ukoliko ima ispodprosjecni IQ može napredovati čak i uz veliku volju i trud?
Ono što mogu reći sigurno za njeno ponašanje da je to samo odraz ponašanja mog supruga i mene. Vikati i proturječnih je naučila od nas tako da se moramo mijenjati. No Laura je temperamentna osoba kao izmedju ostalog moj suprug i ja. Suprug je daleko nestrpljiviji od mene pa ja radim zadaće s njom i probam učiniti učenje zabavnim kroz npr. odlazak u šumu i ucenje o jeseni, geometrijska tijela smo učili tražeći po kući predmete koji lice na određeno tijelo.
Problem je što ja radim svaki dan izuzev nedjelje, smjenski posao i nemam mnogo vremena na raspolaganju.
Ona je nevjerojatno mazna djevojčica, izravna, topla, otvorena, vesela, izrazito kreativna i spretna djevojčica.
Želim da joj samo nebo bude granica, da raste i razvija se. Da bude SRETNA osoba.
Neki dan je došla iz škole i rekla kako se nevoli u školi javljati kad učiteljica prozove jer loše priča pa joj se druga djeca smiju.
Još uvijek nije svladala glas Lj, L djelomično i mnoge dugačke rijeci nemoze izgovoriti...
Znam da je nemogu zaštiti od neuspjeha, znam da nekad mora i pasti isto tako znam da moram u svemu ovome ostati hladne glave i staložena.
Sve ja to znam, no nekada je to uistinu teško..
Hvala Vam puno.
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
14.11.2023. 12:50
Draga mama Laura,
prvo bih Vam željela zahvaliti na iskazanom povjerenju. Vaš odgovor mi ostavlja dojam da svu svoju snagu usmjeravate prema pomoći Vašoj kćeri i tome kako joj što više olakšati i osigurati razvoj u osobu u kakvu biste voljeli da odraste.
U svojem odgovoru opisujete situacije u kojima mijenjate neke obrasce ponašanja i uviđam koliko se Vi i suprug trudite Vašoj kćeri biti dobar primjer. Želim Vas još jednom pohvaliti na predanosti i ustrajnosti koju opisujete te Vas potaknuti da tako i nastavite.
Navodite kako Vaša kćer treba nastaviti raditi s logopedom, što podržavam. Uviđam da ste zabrinuti oko kvocjenta inteligencija (IQ) Vaše kćeri, u kontekstu mogućnosti napredovanja. Koliko shvaćam, nalaz psihologa još čekate pa bih Vam voljela reći da nakon rezultata testiranja kod psihologa možete dobiti jasniju sliku o potrebama i izazovima s kojima se Vaša kći nosi. Potičem Vas da brige koje imate oko toga podijelite sa psihologom budući da će on nakon obrade imati najbolji uvid u mogućnosti i potrebe Vaše djevojčice.
Opisali ste mi načine na koje učite s Vašom kćeri. Vaše inicijative poput učenja kroz igru i kreativnih metoda mogu biti izuzetno korisne za Vašu kćer. Na taj način njezina motiviranost koju opisujetemože još više doći do izražaja i na taj način može lakše savladati nove prepreke.
S obzirom na Vašu brigu i predanost, vjerujem da ćete zajedno s logopedom, psihologom i učiteljicom pronaći najbolji put kako podržati napredak Vašeg djeteta. Vašoj kćeri potrebna je podrška kako doma tako i u školi, stoga Vas potičem da i dalje nastavite surađivati sa psihologom, učiteljicom i logopedom. Održavanje pozitivnog i toplog odnosa s Vašom kćeri ključno je za njezin razvoj.Važno je zapamtiti da svako dijete ima svoj tempo razvoja, i podrška koju pružate od iznimne je važnosti.
Čitajući Vaš upit uviđam kako ste ustrajni u tome da svoju kćer što bolje pripremite za budućnost i kako Vam ona predstavlja glavni fokus. Drago mi je čuti da Vaša kći ima tako brižnu i poticajnu okolinu. Ipak, važno mi je naglasiti da i Vama jednako tako treba podrška. Ponekad se roditelji prirodno toliko fokusiraju na brigu oko djece i sebe ostave po strani. Stoga Vas potičem da, osim na Vašu kćer, obratite pažnju i na sebe. Slušajte sebe i trudite se osjetiti kada Vam je nešto potrebno, a onda i potražiti podršku. Brigom o sebi brinete i o Vašoj djevojčici budući da na taj način jačate svoje kapacitete za nošenje s roditeljskom ulogom.
Još Vas jednom podsjećam da, ako želite razgovarati o ovoj temi ili nekoj drugoj vezanoj za dječju dobrobit, možete nazvati savjetodavnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800 svakog radnog dana od 9 do 20 sati ili nam ponovno pisati ovim putem.
Puno sreće i veselih zajedničkih trenutaka Vam želim.
Lijep pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
