|
Merjem94
|
18.12.2021. 11:45
Poštovanje,
Moj šestogodišnji sin unazad 7 dana ima probleme sa spavanjem.
Naime, on i njegova četverogodišnja sestra idu na spavanje u 21h. Međutim ,prije par dana nam se požalio da je sanjao strašan san ,kako ga ganja zombi iz toaleta. I onda navečer pred spavanje plače i ne želi u krevet. Ispočetka sam mislila da možda i glumi,samo da odgodi odlazak na spavanje, kao što npr pola sata pere zube pred spavanje,ali on se u međuvremenu počeo buditi u sred noći i dozivati me ili dolaziti kod muža i mene u sobu. Sinoć se probudio oko 5h i onda nije mogao da zaspi sigurno bar 40min. On kaže: "Mama ja sam pospan,ali ne mogu da spavam". Pa sam iz tog shvatila da to vjerovatno nije nikakva gluma,već da se zaista plaši i nešto se dešava.
Osim toga dešava se nekada da se pomokri u krevet. A to mi se dešava i sa kćerkom. Iako su oboje pelene ostavili s godinu i pol dana.
Zbog čega se ovo može dešavati? Da li mi kao roditelji negdje možda griješimo?
Djeca nam ne koriste telefone, a crtiće na TV-u gledaju ograničeno. Konkretno u zadnje vrijeme pogledaju obično samo "Heidi" pred spavanje, a to nije nikakav nasilan crtani.
On je inače vrlo bistro dijete, sve mu se može objasniti. Voli da čita knjige, naučio je da čita sa 4 godine bez ikakve prisile,onako sam od sebe. Sam uzima enciklopedije ,dječije knjige i čita.
Da li je moguće da je ovo ipak manipulacija ? Ili negdje griješimo u odgoju? Ili šta je u pitanju?
Nadam se da ćete mi moći odgovoriti.
Unaprijed se zahvaljujem.
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
22.12.2021. 23:20
Draga mama,
ponekada je teško s drugima podijeliti vlastite brige i misli koje nam prolaze glavom, stoga želim pohvaliti Vašu hrabrost i spremnost na traženje pomoći za sebe i svoju djecu. U nastavku ovog odgovora ponudit ću Vam nekoliko mogućnosti za koje se nadam da će Vam koristiti.
Ako sam Vas dobro razumjela, javljate se zbog strašnih snova s kojima se susreće Vaš šestogodišnji sin u posljednje vrijeme. Kažete kako sanja da ga zombi proganja iz toaleta te pred spavanje plače i ne želi u krevet, a tijekom noći se budi i dolazi Vama i suprugu u sobu. Spomenuli ste kako se Vaš sin ponekada i pomokri u krevet, a to se događa i s Vašom kćeri koja ima četiri godine.
Važno mi je da znate kako su određeni strahovi vezani za razvojne faze djeteta te predstavljaju uobičajeni i sastavni dio odrastanja djeteta. Razvojni strahovi imaju ulogu u pripremi djeteta na njegov život u budućnosti, a nastaju suočavanjem djeteta s vanjskim svijetom i izazovima koje donosi odrastanje. Dječji strahovi u šestoj godini postaju stvarniji nego u ranijim godinama budući da djeca u toj dobi počinju shvaćati značenje određenih događaja. S obzirom na to, u ovoj su dobi uobičajeni strahovi od nesreća, tjelesnih ozljeda, mraka, bolesti te strahovi od nadrealnih bića i pojava poput vampira, duhova, vještica i zombija. Do pojave ovih strahova dolazi zbog dječjeg maštanja, gledanja različitih televizijskih sadržaja ili videoigara te slušanja različitih priča zbog kojih im može biti teško razlikovati vlastitu maštu od stvarnosti.
Većina razvojnih strahova spontano nestane kako dijete prelazi iz jedne razvojne faze u drugu, stoga je važno dijete ohrabrivati i poticati da samostalno savladava razvojne strahove, uz podršku i razumijevanje njegovih roditelja. Situacije, objekti i osobe koji su izvori djetetovog straha često roditeljima mogu izgledati neobično ili besmisleno, pa u nastojanju da pomognu vlastitom djetetu ponekad pokušavaju objasniti kako nema razloga za strah ili, primjerice, dijete izlažu objektu straha tempom i načinom koji djetetu nisu prihvatljivi. Roditelji u ovakvim situacijama nerijetko izgube strpljenje, a mogu se i usmjeriti na usporedbu s drugom djecom što kod djeteta može rezultirati osjećajem srama, neshvaćenosti te potiskivanja osjećaja straha kako bi ispunilo očekivanja roditelja. Također postoje i roditelji koji, u želji da ga zaštite, djetetu ne dopuštaju izlaganje situaciji koja može izazvati strah. Pitam se pronalazite li se Vi u nekoj od navedenih situacija.
Važno je znati kako oba načina suočavanja s dječjim strahovima direktno ne rješavaju brigu koja je za dijete stvarna, ozbiljna i uznemirujuća. Zato Vas potičem da pratite svog sina i polako ga suočavate sa strahom od zombija. Suočavanje je važno izvesti na način i u vrijeme koje odgovara djetetu, a ono će se s vremenom postupno prilagođavati na osobe i pojave kojih se plaši, postajat će hrabrije i samopouzdanije. Na primjer, možete sa svojim sinom gledati filmove ili crtiće, ili pak čitati knjige u kojima su glavni likovi zombiji, a koje imaju pozitivan završetak. Ako takve filmove ili knjige ne nalazite, sličnu priču možete i sami osmisliti. Na taj način će Vaše dijete dobiti povratnu poruku kako se strah može ublažiti i savladati, a možda će i sam dobiti ideju kako se može suočiti sa svojim strahom. Ako ste i Vi imali određene strahove kada ste bili dijete, može biti od koristi podijeliti isto s njim i objasniti mu kako ste se Vi nosili s tim strahom. Razvijte zajedničku strategiju izlaganja strahu koja će biti postupna i odgovarati potrebama Vašeg djeteta, na primjer za početak će spavati sam u svojoj sobi s upaljenim svjetlom i otvorenim vratima, sljedeći korak može biti zatvaranje vrata, nakon toga gašenje svjetla, spavanje s najdražom igračkom koja će ga čuvati od zombija i slično. Kada dijete uspješno savlada svaki korak izlaganja, što znači da se u toj situaciji više ne osjeća uznemireno, možete ga izložiti sljedećem, za njega težem koraku. Svaki mali pomak je iznimno važno pohvaliti, pružiti djetetu zagrljaj i toplu riječ jer će ga ovi znaci pažnje ispuniti osjećajem zadovoljstva i ponosa te ohrabriti da se i dalje uspješno suočava sa svojim strahom. Jedan trik za umirivanje djeteta prije spavanja koji mnogi roditelji znaju primijeniti je i korištenje tzv. „Anti-čudovišnog“ spreja. Taj sprej može biti običan osvježivač zraka ili voda u sprej bočici koju možete urediti tako da ima etiketu na kojoj je jasno naznačeno da odbija čudovišta. Tako pred spavanje možete zajedno pošpricati sobu i „otjerati“ čudovišta kojih se Vaš sin plaši. Pitam se kako Vam se čine ovi koraci, imate li dojam da biste mogli slično izvesti i sa svojim sinom.
Vezano za noćno mokrenje, ono nije neuobičajeno za dob u kojoj se nalaze Vaša djeca. Pitam se od kada traje i koliko često se noćno mokrenje događa. Također, prethodi li noćnom mokrenju nekakav, za dijete, stresan i uznemirujuć događaj ili promjena. Djeca ponekad na stresni događaj mogu reagirati regresijom, odnosno ponavljanjem određenih ponašanja koja su razvojno „prerasli“. Jedno od tih ponašanja je i noćno mokrenje. Međutim, mnoga djeca koja i dalje doživljavaju noćno mokrenje mogu nositi sa sobom osjećaj krivnje, srama i niskog samopoštovanja. Roditelji nerijetko mogu biti netolerantni prema noćnom mokrenju i primjenjivati metode kažnjavanja za isto, što dodatno pojačava neugodne osjećaje i osjećaj nekompetentnosti kod djeteta. Pitam se kako se nosite s noćnim mokrenjem Vaše djece te kako na njega reagirate. Isto tako, pitam se jeste li djecu vodili na specijalistički pregled kod pedijatra vezano za ovu teškoću. Ako niste, potičem Vas da učinite isto kako bi se uvidjelo postoji li kakva organska teškoća koja može biti uzrok noćnog mokrenja.
Iz Vašeg upita čini mi se kako prolazite kroz izazovno razdoblje i želim da znate kako poteškoće s kojima se trenutno nosite kao roditelj nisu neobične. Dojma sam da ste hrabra i brižna majka koja je odlučila potražiti pomoć i zaštititi svoju djecu i na tome Vas želim pohvaliti. U slučaju da Vam se jave neka nova pitanja ili ćete htjeti podijeliti još neke misli i brige, možete se ponovo javiti ovim putem, ali i putem linije za mame i tate Hrabrog telefona na 0800 0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati te putem e-maila na savjet@hrabritelefon.hr.
Želim Vam puno sreće u daljnjim koracima.
Srdačno,
Hana Hrpka, prof.
|
