zik
|
17.02.2013. 16:50
Postovana,
molim Vas za pomoc jer vise ne znam sto napraviti.
Naime,imam sina od 4,5 godine, srednje dijete (kceri 6,5 god i 15mj). Njegovo ponasanje me sve vise zabrinjava jer se bojim da nije rijec samo o zaigranosti, nego sam se pocela pitati da li je rijec i o hiperaktivnosti. Od malena je to dijete koje nikad nema mira,od trenutka kad se probudi pa do spavanja non-stop prica,trci,skace,vice... Nema mira ni kad jede,uvijek se vrpolji i na brzinu pojede samo da moze ici. Cak nema koncentracije da gleda crtic,uvijek uz to crta,vozi autice, 100 stvari radi odjednom. Slikovnice voli listati,ali nema strpljenja da mu citam. Pokusavam imati neko vrijeme koje bih posvetila samo njemu,ali ne da mi da se s njim igram,crtam. I inace izbjegava drustvo,voli biti sam. Ponekad zaboravi na vrijeme otici u wc pa se pokaka i u gace, zadnjih 5mj grize nokte. A i odlazak s njim nekud je postao pravo opterecenje. Kad dodjemo k nekome u goste,sve dira,otvara kuhinjske ormarice, a u gradu trci i bjezi od mene. Koliko god mu pokusavala objasniti opasnosti na cesti,on gleda okolo,smije se i uopce me ne dozivljava. Ponekad imam osjecaj da se borim s dvogodisnjim djetetom.
Molim Vas,recite mi da li bih se trebala zabrinuti i poduzeti nesto? Ocajna sam,frustrirana i malodusna. Uhvati me kriza da se pitam da li sam dobra majka i da li ja nesto krivo radim.
Unaprijed zahvaljujem na odgovoru i ispricavam se na poduljem objasnjenju.
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
25.02.2013. 17:40
Draga Mama,
najprije Vam se želim zahvaliti što ste mi se obratili za pomoć i time ukazali svoje povjerenje. Iz upita vidim da ste brižna majka usmjerena na dobrobit svoje djece te da, u situacijama u kojima niste sigurni kako se trebate postaviti, tražite nove informacije i savjete što ukazuje na to koliko je visoka Vaša motivacija za ostvarivanjem primjerenoga razvoja Vašega djeteta i koliko osluškujete njegove razvojne promjene, ali i potrebe. Želim Vas pohvaliti za Vaš trud i nastojanje da razumijete uzroke navedenog ponašanja Vašeg djeteta. Također želim pohvaliti, Vašu angažiranost oko dječaka. Opširno objašnjenje koje ste dali je dobrodošlo jer mi omogućuje kvalitetniji odgovor.
Iz napisanog vidim da ste pomalo zbunjeni i zabrinuti te naglašavam da je sasvim normalno da se tako osjećate. Naveli ste i da se određena ponašanja Vašeg sina mogu povezati s hiperaktivnošću što može, ali i ne mora biti uzrok navedenih ponašanja Vašega sinčića. Na pitanje o prisutnosti hiperaktivnosti najbolji odgovor može dati stručnjak koji će u direktnome radu s djetetom dobiti cjelovitiji uvid u njegovo ponašanje. Niste naveli ide li maleni u vrtić, no, ako ide, možda bi upravo tamo mogli dobiti odgovor na pitanje i to kod stručnjaka poput psihologa ako isti postoji u vrtiću. Ako ne postoji, možete u razgovoru s dječjim pedijatrom zatražiti uputnicu za dječjega psihologa koji djeluje u Vašem mjestu stanovanja. Također, postoje različite ustanove u kojima djeluju stručnjaci koji su specijalizirani za „prepoznavanje“ hiperaktivnosti pa Vas pozivam da se javite s informacijom otkuda ste kako bih Vas mogla uputiti na iste.
Ako ste iz Zagreba ili u mogućnosti putovati preporučila bih Vam odlazak u Polikliniku za zaštitu djece grada Zagreba koju možete posjetiti sa sinom iako niste iz Zagreba. Za to Vam je potrebna uputnica liječnika opće prakse. Adresa Poliklinike je Đorđićeva 26, Zagreb, a broj telefona na koji možete dogovoriti termin je 01/34-575-18. U Poliklinici je oformljen tim stručnjaka koji se bave različitim aspektima roditeljstva, različitim aspektima dječjega razvoja i koji Vam mogu pružiti dodatne smjernice, upute, savjete.
U svojemu ste upitu opisali nekoliko situacije uslijed kojih ste se zabrinuli i zapitali je li Vaš sinčić hiperaktivan. Kao što i sami već sigurno znate, svako dijete je drugačije i jedinstveno, neki su društveniji, neki povučeniji, neki živahniji, neki mirniji. Ako je dječak živahan, pun energije, znatiželjan, pričljiv ili u stalnom pokretu to još uvijek ne mora upućivati na ADHD sindrom (hiperaktivnost ili/i poremećaj pažnje), tj. da je hiperaktivan u kliničkom smislu. Da bi ADHD bio dijagnosticiran, simptomi moraju biti prisutni tijekom duljeg vremenskog perioda i u različitim životnim okruženjima djeteta. Oni značajno utječu na djetetovo normalno funkcioniranje kod kuće ili u društvu. Na stranici Hrabrog telefona imate brošuru „Hiperaktivno dijete“ koja Vam može odgovoriti na neka pitanja ili eventualne nedoumice vezane za hiperaktivnost djeteta http://www.poliklinika-djeca.hr/publikacije/hiperaktivno-dijete/. Kao što sam navela, siguran odgovor na pitanje o ADHD-u može dati jedino stručnjak za mentalno zdravlje (dječji psiholog, psihijatar, defektolog) jer ovim putem ne mogu dobiti informacije koje može dobiti stručnjak u direktnome radu s djetetom i na taj način što specifičnije zaključiti o čemu se radi.
Vjerujem da ste i sami dosada postali svjesni da je uloga roditelja zahtjevna i vjerujem da ste ponekad uznemireni i frustrirani. U tim trenucima pokušajte uzeti trenutak za sebe, duboko udahnuti i tek onda dalje reagirati. Važno je da imate uvid u vlastite osjećaje u tim situacijama kako oni ne bi utjecali na naše ponašanje i donošenja odluka. Iz upita mogu pretpostaviti da sa starijom djevojčicom niste imali sličan odnos, s nekom je djecom teže, a s nekom lakše, jer smo svi različiti i jedinstveni. Za neke je potrebno puno „treniranja vlastitih živaca“, ali vjerujem da pokazani entuzijazam neće posustati. Vaša uloga kao roditelja je iznimno važna i Vi tu ulogu, kako mi se čini, zaista dobro ostvarujete.
Mogu samo pretpostaviti koliko ste zaokupljeni ponašanjem sinčića, ali i brigom oko svojih djevojčica. Ponekad Vam svi zahtjevi koji se stavljaju pred Vas mogu prouzročiti tjeskobu ili stres. Važno je da u svakom trenutku brinete i za sebe i svoje zdravlje. Kako bi dječica bila zadovoljna, važno je da i Vi budete sretni i opušteni jer zadovoljan i sretan roditelj je dobar roditelj. Ne znam u kakvom ste odnosu sa suprugom i pružate li si podršku, jer je međusobna podrška od velikog značaja. Izvori podrške mogu biti i rodbina ili prijatelji, ne znam koliko možete računati na njihovu pomoć, ali bilo bi dobro kada biste bili u mogućnosti izdvojiti malo vremena za sebe i odmor. Poželjno je da radite stvari koje Vas vesele kao što su druženja s prijateljicama, čitanje itd.
Kako mi se čini da jako puno truda ulažete u svoju dječicu preporučila bih Vam literaturu koja Vam može biti korisna ne samo u odgoju Vašega sinčića nego i u odgoju svih troje mališana. Možete pročitati knjige „Vaše kompetentno dijete“ Jaspera Julla te „Odgajam li dobro svoje dijete?“ Gordane Buljan Flander i Ane Karlović. Preporučila bih Vam i knjigu „Kada nas dijete zabrinjava- uobičajena razdoblja djetinjstva ili ozbiljni problemi?“ autora Rite i Johna Sommers – Flanagan u izdanju Ostvarenja d. o. o..
Podršku i informacije za sva pitanja s kojima se susrećemo u roditeljstvu možete potražiti i na još jednom mjestu, a to je Telefončić – savjetodavna linija namijenjena roditeljima i drugima koji brinu o najmlađoj djeci. Putem telefonskog broja 01/4850-555 omogućena Vam je svakodnevna dostupnost stručne podrške i informacija iz područja ranoga razvoja djece i suvremenoga roditeljstva. Linija je otvorena od 7 do 22 sata, a njezinim stručnjacima se možete obratiti i putem e-mailainfo@telefoncic.hr.
Ukoliko osjetite potrebu za razgovorom ili budete imali još pitanja i nedoumica, možete se ponovno obratiti ovim putem. Uz to, možete se obratiti na besplatnu i anonimnu Savjetodavnu liniju Hrabroga telefona na broj 0800 0800 koja radi svakim radnim danom od 9-20 sati. Osim toga, na web adresi www.hrabritelefon.hr/chat možete slati pitanja putem chata od 15-18 sati, a javiti se možete i putem e-maila savjet@hrabritelefon.hr.
Na kraju, još jednom zahvaljujem na Vašem javljanju u nadi da sam barem djelomično otklonila Vaše nedoumice. Iznimno cijenim Vašu brižnost i volju te Vam želim puno strpljenja i ustrajnosti u ovom velikom zadatku.
Želim Vam puno uspjeha i sreće u daljnjem odgoju Vaše djece te vjerujem da ćete uz obraćanje stručnjaku uskoro razriješiti sve nedoumice vezane za Vašeg sinčića.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|