|
Autor
|
Poruka
|
|
Ivance 2773
|
08.11.2016. 18:10
Poštovani, imam sina od 4 godine koji je do svoje treće godine jako malo pričao. Osim na engl. Bio je puno izložen crtićima i mobitelu na kojemu sve zna. Nije imao problema, apgar 10/10, vodili smo ga na uzv mozga do godinu dana jer je bio velik i natečen pri porodu, svi su rezultati bili ok. Da ja nisam inzistirala pedijatae nas ne bi slao na daljnju obradu. Bili smo kod psihologa s 3, 3 god i gospođa je rekla da je u granicama normale i da ako ne propriča za godinu dana idemo logopedu. Nisam željela toliko čekati i odvela sam ga privatno jednoj gospođi s kojom nije surađivao, ali me ona uplašila pa smo otišli u Suvag u Osijek. Tu mi jeizuzetno srdačna i draga gospođa s kojom je dijete odmah "kliknulo" rekla da fali kontakta očima i da se ni na što ne koncentrira dovoljno te me uputila što da radim s malim i da dolazimo svaka tri mj na kontrole. Mi smo došli nakon dva mjeseca (u međuvremenu je napunio 4 godine i krenuo u vrtić što se pokazalo kao pun pogodak) i gospođa je oduševljena rezultatima. Sjedio je s njom (4 god i 1 mj.) skoro cijelu terapiju te je vidno zafrkavao namjerno stavljajući oblike u krive kalupe. Rekla sam joj da ćemo ga svakako voditi privatno logopedu između njenih terapija, a ona je rekla da nema potrebe i da samo nastavimo raditi s njime kod kuće. E sada, ono što me zanima: Može li moje dijete krenuti normalno u školu kada za to dođe vrijeme? Hoće li zaostajati za drugom djecom ili to nije tako strašan nedostatak sada? On sada kaže što želi, sluša naredbe, komunicira, ali nikada me ne pita zašo ovo, zašto ono. Znam da mi ne možete dati odgovor ovako preko net-a i da je nezahvalno takve dijagnoze davati, ali mene samo zanima, s obzirom na Vaše iskustvo, postoji li mogućnost da on sustigne svoje vršnjake? Jeste li imali do sada slučaj da je djete koje je s 4 godine kasnilo u govoru stiglo svoje vršnjake? Da, na prvom nalazu piše kašnjenje u ekspresivnom razvoju govora. I čula sam od drugih roditelja da im djecu šalju psihologu i defektologu, nama ih nitko nije ni spomenuo? Što to znači? Ispričavam se na iscrpljujućem pitanju i unaprijed Vam hvala!
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
15.11.2016. 15:35
Draga mama,
hvala Vam na povjerenju koje ste mi ukazali detaljno opisujući vašu brigu, trud i prekrasan napredak. U Vašoj priči vidim mnogo upornosti, predanosti, nježnosti i brige za Vašeg sina te odlučnost da napravite sve što možete kako biste pomogli sinu u savladavanju nekih prepreka.
Već ste mi na samom početku spomenuli kako je dječak bio izložen crtićima i mobitelu. Dijete preko medija može vrlo brzo naučiti dosta riječi stranog jezika, može se samo dugo zabavljati i time možemo pomisliti kako je to vrlo zgodno i praktično. Uz to, danas je djeci teže onemogućiti pristup kompjuterima, tabletima i pametnim telefonima. Međutim, stručnjaci ističu kako neograničeno gledanje crtića i igranje igrica, pogotovo kod vrlo male djece može usporiti razvoj govora, motorike ili integracije nekih djetetovih osjetilnih sustava. Tu se onda preporuča kontrolirana upotreba navedenih uređaja, kako bi roditelji mogli pratiti sadržaj koji dijete gleda i objašnjavati što se na crtiću događa. Time dijete više nije pasivni promatrač, nego sadržaj može povezati u smislene cjeline i iz njega kvalitetnije učiti. Tu se sa djetetom i povezujemo, sudjelujemo u što više njegovih aktivnosti, te potičemo razvoj govora i verbaliziranje određenih pojava.
U svom upitu opisali ste mi cijeli put koji ste prošli s djetetovim teškoćama govora, stručnjake koje ste posjetili u želji da mu pomognete te napretke koje ste ostvarili. Dobila sam dojam da ste u stručnjaku s kojim surađujete u Osijeku pronašli povjerenje, sigurnost i utjehu te da ste zadovoljni kako dječak napreduje. Trenutno Vas brine daljnji napredak Vašeg sina, a onda i prilagodba na školsko okruženje. Ono što mi je važno podijeliti s Vama jest da je svako dijete individualno pa tako i njihov razvoj i mogućnosti. Vjerujem kako ste do sada poduzeli sve potrebne i važne korake te ste svom dječaku omogućili stručnu pomoć. Pitam se jeste li razgovarali s logopedom u Osijeku te podijelili s njom svoje brige i dileme o dilemama s kojima ste se meni obratili. Vjerujem kako bi Vam ona mogla dati konkretnije odgovore s obzirom da je upućena u djetetovu situaciju. Prije pete godine života mozak se intenzivno razvija i možemo na njega utjecati dodatnom stimulacijom i individualiziranim radom na čemu prema svemu navedenom već radite s Vašim dječakom. Vjerujem kako će daljnji rad još više pomoći Vašem dječaku, olakšati mu razvojne zadatke i Vama umanjiti brigu. Uz takav trud, vjerujem da neće zaostajati za drugom djecom i da će stručnjaci odobriti njegov redovan polazak u školu. Savjetovala bih Vam da i dalje idete na kontrole, pratite ga i aktivno sudjelujete u njegovom razvoju. Također, vidim kako mu je vrtić u kratkom vremenskom periodu mnogo pomogao te i sami kažete kako je to bio pun pogodak. To mi govori kako mu odgovara interakcija i kako bez problema uspijeva prilagoditi se u novim okolnostima. Pozitivno je i što je ultrazvučni pregled mozga pokazao da je sve u redu, što nas navodi na zaključak da problem nije urođen te se na njega da lakše utjecati.
Isto tako, voljela bih da uzmete u obzir da Vaš dječak sada ima tek četiri godine te da do njegovog polaska u školu ima još puno vremena, razvojnih zadataka koje tek treba savladati te vjerujem da ćete s vremenom, i uz pomoć stručnih osoba biti spremni za pripremu na školsko razdoblje. Do tada, pratite razvoj svog dječaka kao i do sada te ga podržavajte i potičite u svim novim izazovima.
Također, spomenuli ste mi kako su Vam roditelji s kojima ste razgovarali rekli kako su posjećivali psihologa i defektologa te se pitate što to znači. Ako sam dobro razumjela, Vaš dječak je bio kod psihologa koji je prema onome što ste mi napisali vjerojatno procijenio djetetov stupanj kognitivnog funkcioniranja kako bi eliminirao postojanje teškoća nastalih zbog slabijih sposobnosti. S obzirom da mi niste naveli da se dijete zbog poteškoća u govoru počelo drugačije ponašati, povlačiti u sebe, iskazivati neprimjerene reakcije, vjerujem kako je psiholog procijenio i da dijete funkcionira primjereno dobi te da je potreban rad stručnjaka defektologa- logopeda, odnosno stručnjaka koji radi s djecom s govorno-jezičnim poteškoćama.
Na samom kraju, voljela bih Vas podsjetiti i da je važno da u cijelom ovom razdoblju brinete i o sebi, uzmete predah, odvojite neko vrijeme i za sebe kako bi sa svojim dječakom podijelili što više lijepih i bezbrižnih zajedničkih trenutaka. Nadam se da sam Vam uspjela odgovoriti na pitanja te da će Vam napisane informacije koristiti. Ako imate još bilo kakva pitanja, slobodno mi se javite ponovno ovim putem ili nas nazovite na našu besplatnu i anonimnu savjetodavnu liniju za mame i tate na broj 0800 0800 koja je otvorena svakim radnim danom od 9 do 20 sati.
Lijepi pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
|
Ivance 2773
|
16.12.2016. 11:25
Poštovana, hvala Vam na prethodnom odgovoru. Na savjet jedne logopedinje krenuli smo na neurofeedback. Dijete dobro reagira, čini mi se da svakim danom sve višepriča. Ne znam ima li to konkretno veze sa nfb-om. Terapeutkinja mi je dala onako poprilično dobre prognoze. Kaže da bi radila s njim 20 + 20 vježbi. Prvo za pažnju, zatim za razumijevanje, zatim za govor. Zanima me imate li iskustva s time i jeste li se susretali s djecom koja imaju poteškoće u razvoju govora, a da su išla na nfb? Unaprijed Vam hvala!
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
19.12.2016. 22:50
Poštovana mama,
zahvaljujem Vam na ponovnom javljanju. Stječem dojam da ste jedna brižna mama, koja budno prati promjene u ponašanju svog djeteta kako bi mogla pravovremeno reagirati, odnosno pružiti djetetu adekvatnu podršku i pomoć. Također vidim da surađujete s različitim stručnjacima te da tražite druga mišljenja, što je pohvalno.
U prošlom ste mi upitu napisali kako je stručnjakinja iz Suvaga izrazila zadovoljstvo djetetovim napretkom te preporučila da nastavite s djetetom raditi kod kuće. Ako sam dobro shvatila, odlučili ste se savjetovati s jednom logopedinjom koja je smatrala da bi uz pomoć metode neurofeedbacka dijete moglo brže napredovati u razvoju govora te ste ipak odlučili da Vaše dijete krene na terapiju neurofeedbackom. I Vi i terapeutkinja zasada ste zadovoljni promjenama koje vidite kod Vašeg djeteta, odnosno primjećujete kako dijete više priča. Ipak, pitate se ima li navedena promjena veze s korištenom metodom.
Čest je slučaj da djeca koja kasnije progovore, dođu u razdoblje u kojem dolazi do naglog napretka u korištenju govora kao komunikacijskog sredstva. Postoji mogućnost da je to slučaj i kod Vašeg djeteta, odnosno da je ono spontano počelo više govoriti. S obzirom na nedostatak informacija te nemogućnost procjene djetetovih sposobnosti ovim putem, ne mogu Vam sa sigurnošću reći u kojoj se mjeri promjena u ponašanju može pripisati razvoju Vašeg djeteta, a u kojoj terapijskom učinku. Iz Vašeg prethodnog upita, stekla sam dojam da su stručnjaci koje ste kontaktirali prepoznali da Vaše dijete ima određenih teškoća s pažnjom i koncentracijom. Prema mojim saznanjima, neurofeedback je u Hrvatskoj relativno nova terapija koja se, između ostalog, primjenjuje kod teškoća s pažnjom i koncentracijom. Kao što je svaki djetetov razvoj jedinstven i različit, tako je i brzina i efikasnost terapije kod svake osobe drugačija. Svakako je pohvalno što ste odlučiti posavjetovati se s različitim stručnjacima kako biste se raspitali o efikasnosti navedene terapije. Ipak, čini mi se da je najvažnije pratiti promjene u djetetovom ponašanju te savjetovati se s terapeutom o očekivanoj brzini i korisnosti terapije.
Vjerujem da ponekad odgoj djeteta koje zahtjeva dodatno praćenje u ranoj dobi može biti izazovan. Također, vjerujem da Vam to predstavlja izvor zabrinutosti te da se možete osjećati izgubljeno između različitih stručnih mišljenja. Sasvim sigurno u nekim aspektima Vaše će dijete biti u okvirima očekivanog razvoja, dok će u nekim aspektima napredovati brže, a u nekima sporije. Iz Vaših upita vidim da se trudite svojem djetetu osigurati pravovremenu pomoć te pružate ljubav, podršku i brigu. Vjerujem kako će uz takvu pažnju te pomoć stručne osobe Vaše dijete s vremenom ostvarivati sve bolje rezultate te prebroditi navedene teškoće. U svemu tome, ne zaboravite uživati u lijepim i bezbrižnim trenucima te malim i velikim pomacima.
Ako ćete imati još bilo kakvih pitanja ili ćete poželjeti s nekim podijeliti svoje brige, možete nazvati liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800, svakim radnim danom od 9 do 20 sati. Također mi se možete ponovno obratiti ovim putem.
Nadam se da će terapija neurofeedbackom biti uspješna te da je ispred Vas puno radosnih trenutaka s Vašim djetetom.
Lijep pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
|
Ivance 2773
|
08.09.2017. 10:10
Poštovana, u zimskom periodu smo išli na 40 tretmana neurofeedbacka i to nam je puno pomoglo. kao i daljnji rad s logopedom. Sada ima 5 godina, ide u vrtić, jako je druželjubiv. Još uvijek ne prepričava što se događa u vrtiću, daje samo šture odgovore i to kada mu se da. Ali vjerujem da će sve biti k, a i logoped me uvjerava u to. E sada, kada smo tek krenuli na logopedsku terapiju, logoped mi je usput rekao ne mazite ga toliko. I zaista, mi njega strašno puno mazimo. On je takvo dijete koje se obožava maziti i traži strašno puno pažnje. Još uvijek spava s nama u krevetu i ne ide spavati bez češkanja, cmakanja i slično. Također, kada mu se mazi, zna glumiti macu, mijauče i trlja se o nogu, kao da ga mazimo. Je li moguće da ga previše fizički mazimo? Može li to imati veze s njegovim kašnjenjem u govoru? Unaprijed Vam hvala!
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
11.09.2017. 17:55
Draga mama,
hvala Vam na ponovnom javljanju. Drago mi je što ste pronašli pomoć koja odgovara Vašem sinu i što vidite pomake u terapiji. Dodatno, drago mi je vidjeti da se u slučaju nedoumica odlučujete javiti stručnjacima kako biste mogli prikupiti dodatne informacije i adekvatno reagirati.
U ovom upitu ste mi, osim opisa napretka u terapiji, napisali i kako Vam je logoped kojeg posjećujete savjetovao da svog sina ne mazite u onoj mjeri u kojoj to sada radite. Iz toga mi se čini da uzimate u obzir mišljenja stručnjaka i da promišljate o njima. Nadalje, napisali ste da se Vaš sin voli maziti te da ga Vi rado češkate i ljubite. Izrazili ste i brigu u vezi toga, odnosno pitate se je li to previše maženja i može li biti povezano s kašnjenjem u govoru.
Za početak, drago mi je čuti kako kao roditelj prepoznajete potrebe djeteta, u ovom slučaju potrebu za bliskošću i toplinom te kako ih rado ispunjavate. Vjerujem da je i Vama ugodno maziti se i igrati s djetetom. Smatram kako je važno djeci davati puno pažnje i ljubavi kako bi se osjećali sigurno i kako bi znali da će roditelji uvijek biti uz njih. To možemo raditi kroz mnogo načina, a fizički kontakt je jedan on njih. Fizički kontakt je obično najučestaliji u najranijoj dobi, a s vremenom i sazrijevanjem djeteta se smanjuje. No, budući da je svako dijete različito, ne postoji i jedinstven odgovor na pitanje kada je maženja previše i u kojoj dobi bi se trebalo smanjiti. Općenito, do smanjenja često dolazi kada dijete pronađe nove izvore dobivanja pažnje i umirivanja. S obzirom na Vašu zabrinutost, pitam se jeste li pokušali uvesti neke druge načine zadovoljavanja djetetove potrebe za bliskošću prilikom uspavljivanja. Primjerice, ponekad možete sinu ponuditi neki drugi oblik opuštajuće rutine prije spavanja, poput igranja s igračkama, čitanja priča, pjevanja ili slušanja glazbe. Na taj način možete vidjeti hoće li ih prihvatiti i je li spreman na druge aktivnosti i načine provođenja zajedničkog vremena. Također, potičem Vas da razgovarate s logopedom i pitate ga da Vam pojasni razloge koji su u osnovi njegovog savjeta da manje mazite dijete. Možda je primijetio nešto na što sami ne obraćate pažnju, a moglo bi Vam koristiti i dati dodatne informacije kako biste bili sigurni u to što radite.
Osim toga, napisali ste da Vaš sin i dalje spava s Vama u krevetu. Pretpostavljam da mu je ugodno spavati s Vama kada zna da ste mu blizu, a da ste i Vi tada mirniji jer znate da je na sigurnom. Uobičajeno je da mala djeca spavaju s roditeljima u istom krevetu, a da nakon nekog vremena počne proces prilagodbe na vlastiti krevet, kada roditelji ili dijete izraze tu želju. To se nekada može dogoditi i s dvije godine, ovisno o spremnosti djeteta, a nekada i roditelji mogu inicirati spavanje u odvojenim krevetima. Taj se postupak može raditi postupno, tako da dijete u početku može spavati u vlastitom krevetu u sobi roditelja kako bi mu bili bliže u slučaju noćnog buđenja. Osim toga, djetetu se može dati i omiljena igračka za spavanje kako bi ga dodatno umirila. Nadalje, vrlo je važno da se prije svega s djetetom razgovara o strahovima odvojenog spavanja te da mu se objasni što može učiniti u slučaju buđenja i da su roditelji i dalje uz njega i da ga vole. Često se događa i da roditelji nisu spremni na odvojeno spavanje i da imaju nedoumica. U svakom slučaju, ako razmišljate o tome, važno da je s partnerom sagledate moguće pozitivne i negativne ishode i donesete zajedničku odluku.
Roditelji često brinu hoće li svojim odlukama i postupcima ugroziti dijete u nekom od aspekata njegovog razvoja. Vidim iz Vaših upita da pomno i brižno razmišljate o tome kako Vaši postupci mogu utjecati na dijete. Mogu pretpostaviti da ste s brojnih strana obasuti informacijama. Želim Vas potaknuti na to da svaku od tih informacija saslušate, razmislite o njoj i o tome koliko Vam se ona čini logičnom i vidite li u njoj potencijal za napredak u odgoju, odnosu s djetetom i dobrobiti djeteta općenito. U slučaju dodatnih pitanja ili nedoumica, možete nazvati anonimnu i besplatnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800. Linija je otvorena svaki radni dan u razdoblju od 9 do 20 sati. Osim toga, možete se ponovno javiti ovim putem. Nadam se da će Vam ovaj odgovor koristiti i da ćete nastaviti opušteno provoditi kvalitetno vrijeme sa sinom.
Lijep pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
