08.08.2022. 22:25

Draga mama,

zahvaljujem Vam što ste se javili i podijelili svoju brigu. Iz Vašeg upita sam dobila dojam da ste brižna majka i pohvaljujem Vas što pomno pratite ponašanje Vašeg sina i što mu nastojite pomoći u savladavanja poteškoća na koje nailazi u odrastanju.

Opisujete da Vaš petogodišnji sin pokazuje poteškoće u socijalnoj interakciji s ostalom djecom. Kao potencijalne razloge tomu navodite intenzivne grčeve koje je imao kao jednogodišnjak koji je krenuo u vrtić te je zbog toga proveo oko dva mjeseca umirivan u Vašem naručju. Isto tako, navodite pandemiju kao otežavajuću okolnost za druženje s vršnjacima.
Pitam se što točno mislite kada govorite o problemu komunikacije s vršnjacima i izbjegavanju kontakta s njima. Ako sam dobro razumjela, ne postoji problem u komunikaciji s članovima obitelji, no zanima me je li to slučaj samo kada se radi o nepoznatoj djeci ili i o onoj koju poznaje i s kojom je imao ugodno iskustvo zajedničke igre. Neka djeca bolje funkcioniraju u interakciji samo s jednom osobom, dok druga u interakciji s više njih istovremeno. Pitam se kako Vaše dijete reagira u interakciji jedan na jedan s drugim vršnjakom i kako reagira u interakciji sa skupinom vršnjaka. Mnogi se roditelji pitaju kako nakon pandemijskih mjera ponovno uspostaviti kontakt svoga djeteta s vršnjacima. Ako ste tijekom pandemije imali malo kontakata, važno je da se vratite tempom i intenzitetom koji odgovara Vama i Vašem djetetu. Puno socijalnih interakcija na koje nije naviklo, djetetu može predstavljati stresnu situaciju jer se ono tada nalazi u situaciji koja je za njega nova i izlazi iz okvira uobičajenih. Pitam se pokazuje li Vaše dijete inače strah od novi i nepoznatih situacija ili samo u kontaktu s vršnjacima. Djeca u socijalne kontakte stupaju najčešće kroz igru stoga je važno da povratak socijalnim druženjima bude postepen, u početku ili s manje ljudi ili kraćeg trajanja. Spomenuli ste neke od igara i aktivnosti u kojima Vaše dijete uživa (igranje s vlakovima, autićima, kockicama, skrivača, slaganje puzzli, vožnja bicikla, more, plivanje), a koje mogu poslužiti pri uspostavi kontakta. Pitam se kako Vam to zvuči. Zanima me i postoji li neko dijete s kojim se Vaš dječak druži, s kojim mu je ugodno i s kojim se ne ustručava stupiti u kontakt. Navodite da Vaš dječak kaže da se srami interakcije, pa bih voljela znati jeste li pokušali razgovarati s njim o tome čega se konkretno boji ili srami u interakciji s drugima. Voljela bih znati u kojim ste situacijama primijetili da Vaš dječak izbjegava interakciju s vršnjacima. Primjerice, mjesta kao što je igraonica mogu biti glasna i uznemirujuća za dijete koje je naviklo boraviti u mirnom okruženju ili neka djeca jednostavno više voli boraviti na mirnijim mjestima. Djeca od rane dobi mogu pokazivati na kakvim mjestima i s kojom dozom interakcija se osjećaju ugodno.
Djeca se međusobno razlikuju u izraženosti potrebe za socijalnim kontaktom, dok su jedna društvenija i manje vole biti sama, druga uživaju u samostalnoj igri. Neka djeca opreznije ulaze u socijalne interakcije, što ne mora nužno značiti da se radi o razvojnom odstupanju. Jedna s lakoćom uspostavljaju kontakt s vršnjacima, druga slabije ili zbog nedovoljno iskustva u pokretanju takvih interakcija ili su jednostavno povučenija i sramežljivija. Drago mi je pročitati da se uspješno druži s vršnjacima kada Vi potičete njegovo uključivanje u igru te bih Vas potaknula da činite to i dalje. U tim situacijama ga možete upitati na koje načine bi on prišao vršnjacima i predložiti mu svoje rečenice ili prijedloge za igru. Možete ga i pripremiti na neke nove situacije tako da odglumite scenarije koji bi se mogli dogoditi, što mu može dati osjećaj predvidivosti. Naravno, pritom je važno voditi računa o tome da ga ne nagovarate ili izlažete situacijama za koje još nije spreman.

Pohvalila bih Vas što ste uočili važnost odlaska stručnjacima i uključili svoje dijete u tretman kod logopeda i psihologa. Drago mi je pročitati da primjećujete napredak u izgovoru i da uz Vašu pomoć on ipak uživa u druženju s vršnjacima. Vjerujem da informacija o mogućim razvojnim teškoćama djeteta može izazvati određenu zabrinutost, zbog toga mi je važno istaknuti kako već činite važne korake kako biste poticali razvoj Vašeg djeteta i na vrijeme prepoznali moguće teškoće. Zanima Vas možemo li u slučaju Vašeg dječaka govoriti o nekom od oblika poremećaja iz spektra autizma. Na ovaj način je teško donositi takve zaključke, ali posjećujući stručnjake nalazite se na pravom mjestu gdje možete dobiti odgovore koje Vas zanimaju, stoga bih Vas voljela potaknuti da pričekate nalaz kliničkog psihologa i dalje slušate savjete stručnjaka.
Voljela bih pohvaliti trud i vrijeme koje ulažete u svoje dijete i ohrabriti Vas da samo tako nastavite. Roditeljska uloga zaista je ispunjujuća, no sa sobom donosi i teške trenutke pa me zanima imate li u svojoj okolini podršku. Voljela bih Vas potaknuti da pronađete vrijeme za sebe jer na taj način brinete o sebi, ali i o svojim kapacitetima za nošenje s roditeljskim brigama.

Voljela bih čuti što Vi mislite o ovome što sam napisala i pozivam Vas da nam se ponovno javite ovim putem ili nazovete našu besplatnu savjetodavnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800 na kojoj s educiranim savjetovateljima možete razgovarati o ovoj ili o drugim roditeljskim temama koje Vas brinu. Linija je otvorena svakim radnim danom od 9 do 20 sati.

Lijep pozdrav,
Hana Hrpka, prof.

12.08.2022. 23:20

Draga mama,

hvala Vam na ponovnom javljanju i dodatnim pojašnjenjima. Veseli me vidjeti trud i interes koji ulažete da biste Vašem djetetu mogli biti podrška i pomoć u situacijama koje mu izazivaju sram i nelagodu. Edukacija i traženje pomoći su vrlo važni prvi koraci na koje se ponekad nije lako odlučiti, jer sa sobom nose dozu neizvjesnosti i straha, stoga želim pohvaliti Vašu ustrajnost i hrabrost.

Iz Vašeg upita saznala sam da Vaše dijete u vrtiću izbjegava zajedničke aktivnosti poput pjevanja pjesmica, no u interakciji s tetama to nestaje. Pitam se kako se ponaša u ostalim aktivnostima s drugom djecom – prilazi li im, obraća li im se, inicira li komunikaciju i igru i slično te postoji li u vrtiću netko od djece s kime se ipak druži. Spomenuli ste i da je psiholog u vrtiću uočio određeno odstupanje u socijalnim odnosima. Pitam se jeste li Vi razgovarali sa psihologom iz vrtića i, ako jeste, što Vam je rekao i savjetovao.

Važno je da ostvarite suradnju sa stručnim suradnicima vrtića i odgajateljima jer upravo oni svakodnevno promatraju ponašanje Vašeg djeteta te biste zajedničkim razgovorom mogli doći do novih spoznaja ili ideja. Također, naveli ste da teškoće nema i kontaktu s odgajateljima, što mi se čini kao olakotna okolnost te bi odgajatelj u ovom slučaju mogao biti poveznica koja bi mogla olakšati interakciju s drugom djecom. Drugim riječima, možda bi odgajatelj svojim prisustvom mogao pomoći da se Vaš sin osjeća ugodno u interakciji s drugom djecom, a kad se Vaš sin opusti, odgajatelj bi se mogao udaljiti i pustiti djecu da se zajedno igraju i druže. Spomenuli ste da ste uočili pozitivnu promjenu uključivanjem u igru na dječjem igralištu. Drago mi je čuti da se trudite osigurati prilike za socijalne interakcije, što je izrazito važno. Pitam se kako te interakcije izgledaju i na koji ste način podrška Vašem sinu u istima. Dječja igrališta su odlično mjesto za razvijanje socioemocionalnih vještina, no mogu izazvati i nesigurnost zbog većeg broja djece različitog uzrasta, ali i odraslih. Predlažem da s Vašim sinom pokušate dogovoriti kakvu podršku od Vas očekuje ili želi tako da mu ponudite nekoliko mogućnosti, ali i pitate njega za ideje i želje, u slučaju da ih ima. Primjerice, je li mu potrebna pomoć oko započinjanje interakcije, ili samo Vaša prisutnost kako bi se osjećao sigurnije ili nešto treće. Na taj način će mu te situacije biti predvidljivije i znat će što od Vas može očekivati. Također, potičem Vas da za poticanje socijalnih vještina iskoristite mjesta na kojima se Vaše dijete osjeća i više i manje sigurno, imajući na umu da je važno krenuti od mjesta koja su mu poznata. Primjerice, ako imate susjedu koju poznaje, vježba može biti odnijeti joj cvijet ili kolačić. Primjer manje sigurne okoline bila bi trgovina ili kafić gdje ga možete potaknuti da sam naruči kakao ili pita prodavačicu gdje se nalazi puding. Napomenula bih i da je dječje igralište prilika da i Vi upoznate roditelje druge djece koji bi mogli postati izvor podrške. Želim i pohvaliti trud oko poticanja fine motorike i potičem Vas da i dalje u tome nastavite i ustrajete. Također, naveli ste i neka specifičnija pitanja vezana za funkcioniranje u vrtiću i školi u vezi kojih Vas potičem da se obratite psihologu u vrtiću i pričekate nalaz kliničkog psihologa. Kako biste točno znali što je dalje najbolje poduzeti, važno je pričekati stručno mišljenje kako bi se utvrdilo postoji li odstupanje te ćete nakon toga dobiti i konkretne smjernice koje će biti specifične baš za Vaše dijete i Vašu situaciju. Jednako tako, kako bi se utvrdila prisutnost odstupanja ili potencijalne posljedice na ponašanje, ponekad je potrebno da prođe određeno vrijeme u kojem stručnjak sustavno prati ponašanje djeteta. Vjerujem da Vam u ovom trenu nije lako imati strpljenja i mirno čekati jer sam uočila koliko Vam je stalo do toga da što prije počnete nešto poduzimati kako biste osigurali najbolje uvjete za razvoj Vašeg djeteta, no sve što ste već napravili ukazuje mi na to koliko ste brižna majka koja daje sve od sebe.

Pitam se kako Vam se čini sve što sam napisala i imate li još nekih briga ili nedoumica. Potičem Vas da nam se ponovno javite ovim putem ili nazovete našu besplatnu savjetodavnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broju 0800 0800, otvorenu svakim radnim danom od 9 do 20 sati.

Lijep pozdrav,
Hana Hrpka, prof.

19.08.2022. 21:30

Draga mama,

hvala na ponovnom javljanju i iskazanom povjerenju.

Ako sam dobro shvatila iz ovog i prethodnih upita, zamjećujete da Vaš sin u svakodnevnim interakcijama s odraslima i uobičajenim obiteljskim aktivnostima nema poteškoća i da je problem koji opisujete ograničen na uključivanje u igru i zbližavanje s vršnjacima. Čujem da Vas najviše brine je li to odraz razvojnog poremećaja i kako mu u skladu s time možete najbolje pomoći.

Razumljivo je da kao brižna mama tragate za informacijama, podrškom i da u tom procesu razmatrate sve opcije. Tu bih još jednom podsjetila na važnost nastavka suradnje sa stručnjacima i sa djelatnicima u vrtiću jer tim putem možete dobiti najbolji uvid i odgovor na rtu brigu. Iako ponekad specifičnosti u ponašanju mogu ukazivati na razvojni poremećaj, često djeca pokažu znakove smetnji u nekoj specifičnoj vještini i situacijama, a koji mogu biti privremeni i koje svladavaju s vremenom uz podršku odraslih. To je svakako nešto što je jedino moguće procijeniti uživo kroz sustavan rad stručnjaka s djetetom, a neovisno o tome je li prisutan poremećaj ili ne, najbolje je podršku usmjeriti upravo na ono s čime dijete ima poteškoće. S te strane mi se čini da ste učinili već mnogo važnih koraka i da činite mnogo time što mu kontinuirano pružate roditeljsku podršku. Također bih voljela podsjetiti da među djecom postoje individualne razlike u potrebi za druženjem i preferencijom za okolinom i uvjetima u kojima ulaze u interakciju s vršnjacima te one ne moraju značiti prisutnost poremećaja, čak i ako odstupaju od uobičajenog ponašanja njegovih vršnjaka. Pitam se što u tom smislu primjećujete kod njega te izražava li on određeno nezadovoljstvo i kako on sam vidi svoje interakcije s vršnjacima? Zanima me pokazuje li strah od interakcije s vršnjacima ili naprosto ne pokazuje interes za nju?

Lijepo mi je čuti kako prepoznajete i potičete dijete da se bavi onim aktivnostima za koje iskazuje interes, poput spomenutih aktivnosti u knjižnici. Pitam se jeste li primijetili da u okruženju knjižnice ili u kontekstu sličnih strukturiranih aktivnosti koje ga zanimaju ujedno drugačije funkcionira u interakciji s vršnjacima. Pada mi na pamet da bi mu moglo biti lakše zbližiti se s vršnjacima kroz aktivnosti koje su mu uzbudljivije i unutar kojih s vršnjacima može dijeliti taj entuzijazam. Možda mu to može pomoći da se kasnije lakše uključi i u neka spontana druženja, a zanima me i što mislite o tome da mu date ideje i dogovorite s njim kako se može sam pokušati uključiti u igru s nekim djetetom s kojim mu je to ugodno.

U Vašem ste upitu spomenuli kako ste se često selili, zbog čega su se češće izmjenjivale odgajateljice u vrtiću s kojima je Vaš sin bio u kontaktu.
S obzirom na to da su djeci potrebne struktura i rutina koje im daju sigurnost i predvidljivost, takve promjene i stresori u okolini mogu imati efekta, pri čemu će one na neku djecu utjecati više, a na neku manje. Zbog toga ste ispravno primijetili da ove promjene mogu biti povezane sa suzdržanošću Vašeg sina u interakcijama te je prirodno da mu je potrebno vrijeme da se prilagodi novoj okolini i novoj odgajateljici u vrtiću.

Kroz sve upite koje ste nam pisali sam stekla dojam da je Vaš sin osjećajno, pametno i drago dijete, a pri tome ima roditelje koji mu pružaju ljubav, sigurnost i odgovorno se brinu za njegov daljnji razvoj. Vjerujem da Vas neka njegova ponašanja za koja primjećujete da su drugačija u odnosu na vršnjake, mogu zabrinuti, no želim još jednom ponoviti kako drugačije preferencije djeteta ne moraju nužno značiti da se radi o problematičnom odstupanju. Važno je pratiti potrebe djeteta i voditi računa kakav je oblik interakcije s vršnjacima njemu ugodan. S druge strane, razumljivo je da kao roditelj osjećate odgovornost da sina izlažete interakcijama s drugima, između ostalog i vršnjacima te ponekad može biti izazovno pronaći ravnotežu između količine i oblika interakcije koji mu je potreban i koji mu je istovremeno ugodan i prihvatljiv. U tome Vam saveznici mogu biti upravo odgajatelji i psiholog u vrtiću Vašeg djeteta pa Vas svakako potičem da im se obratite za preporuku na koji način i koliko izlagati dječaka ovakvim situacijama.

Voljela bih čuti kako Vam sve ovo zvuči. Ako biste voljeli prokomentirati nešto u vezi ovog odgovora ili imate dodatnih pitanja ili nedoumica, možete ponovno pisati putem ovog foruma ili se javiti na ranije spomenuti kontakt savjetodavne linije Hrabrog telefona za mame i tate.

Lijep pozdrav,
Hana Hrpka, prof.