|
irena
|
07.12.2008. 13:42
Majka sam 3,5g.djevojčice. Dijete je razvedenih roditelja. Primjetila sam da ponekad kad ne udovoljim njenom zahtjevu otrči u kut sobe, pokrije oči i plače. Ili, iz čistog mira baca stvari koje je malo čas htjela. Nikad je nisam kažnjavala i protivnik sam istog, sve riješavamo igrom i razgovorom. Ne znam kako je došla na ideju da "protestira u kutu", kad toga u nas nikad nije bilo. Da li je takvo ponašanje često u djece razvedenih roditelja?
P.S. dvije god. polazi vrtić, tete kažu da je super,dijete, veselo i vrijedno. Uredno posjećuje oca, on je brižan.Nijedno od nas nema drugog partnera. Razveli smo se kad je kćerka imala 1g.
Hvala!
|
|
Hana Hrpka, prof.
|
08.01.2009. 15:22
Poštovana,
Drago mi je vidjeti da promatrate ponašanje svog djeteta, uočavate promjene te tražite pomoć. Također mi je drago pročitati da unatoč razvodu dijete vidi i održava kontakt sa svoja oba roditelja. Naime, djetetu je vrlo bitno takve kontakte i odnose ostvarivati, jer mu je potrebna ljubav i podrška od oboje roditelja.
Postoje velike razlike u prilagođavanju djece na razvod-većina djece uspješno savlada tu promjenu, no dio djece doživljava emotivne poteškoće koje ih čak ponekad i prate u odrasloj dobi. Svako dijete kao i obiteljska situacija su jedinstveni i teško je predvidjeti djetetovu reakciju na razvod. Saznanje da će roditelji živjeti odvojeno gotovo uvijek u djeci izaziva osjećaj tuge i bespomoćnosti. Neka djeca plaču, neka se povuku u sebe. Potpuno je normalno da djeca budu više razdražljiva i plačljiva u tom razdoblju. Neka djeca koja osjećaju bespomoćnost i zbunjena su sa razvodom braka, mogu svoje osjećaje izražavati kroz bijes i prkos.
No, kako je od Vašeg razvoda braka prošlo dugo vremena, a dijete je u tom vremenu bilo malo(1. god), pretpostavljam da ovo sadašnje ponašanje nema veze sa razvodom.
Čini mi se da ovdje može biti riječ o testiranju Vaših granica koje je sasvim normalna pojava s obzirom na njenu dob. Testiranje granica roditelja često možemo primijetiti kod djece kada se bacaju na pod i plaču ukoliko ne dobiju ono što žele.
Pratite njeno ponašanje. Ukoliko ona svaki puta kada nešto ne dobije reagira na način da ode u kut i plače, postoji mogućnost da pokušava manipulirati sa Vama i testira Vaše granice.
Moguće da je takvo ponašanje vidjela od svojih vršnjaka u vrtiću, pa ga sada imitira.
Potrebno je da i dalje pratite njeno ponašanje, ukoliko primijetite da se isto ponašanje ponavlja duže vrijeme, ne bi bilo loše da potražite pomoć stručnjaka mentalnog zdravlja (psihologa).
U tom slučaju preporučujem Savjetovalište za roditelje i djecu u sklopu udruge Hrabri telefon koje se nalazi na adresi Bože i Nikole Bionde 32. Broj telefona je 01 6112 758.
Naravno, i dalje razgovarajte sa djetetom o tome što ju muči. Pokažite joj da ste uz nju, zagrlite ju, utješite, pitajte zbog čega je tužna. Iskreni razgovor i podrška roditelja djetetu zaista puno znači.
Hana Hrpka, prof.
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
25.08.2011. 17:50
Poštovana,
hvala Vam što ste ukazali svoje povjerenje i javili se ovim putem za savjet. Čini se da Vam nije lako s tri vrlo male djevojčice, ali prema onomu što ste napisali čini se da stvarno dajete sve od sebe.
Takvi "napadaji" vaše mlađe kćeri su dio normalnog razvoja ako nisu jako učestali i ako se dijete ne služi njima predugo. Mnogi stručnjaci se slažu s tim da dijete treba pustiti neka se isplače i samo prokomentirati "Ne sviđa mi se kako se ponašaš. Što trebaš? Ne razumijem te kada tako vičeš." i pustit dijete dok se ne smiri, a onda ga uzeti k sebi i tada u miru pitati "Što trebaš? Sada kada si se smirio/la možemo razgovarati". Nikako ne bi trebalo govoriti djetetu: „Glupa si, prestani, to što radiš ništa ne valja i sl.“ jer time vrijeđamo dijete, a ne korimo njegovo ponašanje. Iako takav obrazac ponašanja zvuči jednostavnije u teoriji nego što je slučaj u praksi, potrebno je puno strpljenja i ponavljanja kako bi takvo vaše ponašanje imalo učinka.
Također kada vidite da bi vaša kćer mogla početi plakati ukoliko joj nešto ne dozvolite, pokušajte joj na vrijeme skrenuti pažnju i zabaviti ju nečim drugim ili joj ponuditi alternativu s kojom bi se također zadovoljila (npr. Ako se želi igrati sa staklenom čašom ponudite joj istu samo plastičnu čašu).
Ukoliko je dijete bijesno i histerično udara ljude ili objekte oko sebe, možete ju, kao što ste to već i ranije radili, pokušati smiriti zagrljajem, ali je jako bitno da ju ne grlite samo zato što želite spriječiti njenu reakciju, jer će to izazvati još veći bijes; bitno je da ju grlite jer za nju osjećate empatiju.
Također je važno pitati se koji su uzroci takvog dječjeg ponašanja- je li riječ o umoru, gladi, iskušavanju granica ili možda ljubomori na nedavno rođenu mlađu sestru. Ljubomora na dolazak nove bebe je veoma uobičajena i najizraženija kod djece mlađe od 5 god. Stručnjaci kažu da roditelji mogu pomoći djetetu na nekoliko načina npr. zovite vašu kći da Vam pomogne oko bebe jer je ona “velika” (može dodati pelenu ili kremu i sl.) i pohvalite ju svaki put za tu malu pomoć; iako ste naveli da vam suprug zbog posla često odsutan, pokušajte koliko možete dijeliti obaveze s mužem kako biste oboje imali vremena i za starije kćeri; kad dođe do plača (ili slučajno i do udaraca) pokušajte verbalizirati osjećaje vaše kćeri koje prepoznate u tom trenutku npr. vjerojatno si ljuta što mama ne može sada s tobom se igrati i normalno je da budeš ljuta ali nema vikanja i udaraca” i probajte da se dogovorite kada ćete se igrati zajedno. U svakom slučaju trudite se da mu i dalje pokazujete da je i ona važna u porodici i odvojite vrijeme da budete ponekad sami sa njom. Uključite u taj proces i vašu najstariju kćer kako se i ona ne bi osjećala zanemareno.
Pokušajte biti dobar primjer. Rješavajte konflikte razgovorom i argumentima. Naravno, uvijek imajte na umu da »zato sto ja tako kažem« - nije argument. Recite joj objašnjenje na način na koji će vaša kćer to moći razumjeti s obzirom na svoju dob. Pohvalite dijete svaki put kada umjesto na agresivan način pokuša da vas u nešto uvjeri argumentima. Kada vidite da je nervozna, da se pokušava boriti sama sa sobom, da joj je zbog nečega teško-zagrlite ju.
Također možete probati komunicirati s djetetom na njegov način, da vas ono razumije tako što ćete ponavljati riječi koje vaša kćer koristi, koristeći kratke fraze sa dosta ponavljanja i reflektirajući djetetova osjećanja u tonu glasa i izrazu lica. Na primjer, u situaciji kada vaše dijete dobije napad bijesa u prodavaonici zato što mu niste kupili sladoled i počne plakati i vrištati "Hoću! Hoću! Hoću sladoled!". Ako pokušate, kao odgovoran i smiren roditelj da blagim i ljubaznim glasom odgovorite kćeri "Ne možeš dobiti sladoled sada jer još nisi jela, pokvarit ćeš ručak.", takav odgovor će sasvim sigurno samo pogoršati stvar. Ovo jest logičan i razuman odgovor roditelja koji voli svoje dijete, ali za dijete tog uzrasta je nešto što će ga samo razbjesniti. Dijete tada misli da mora ponavljati svoj stav sve glasnije i histeričnije kako biste ga čuli i razumjeli. Umjesto toga, ponovite riječi koje vaše dijete vrišti i to umirujućim tonom glasa: „Hoćeš sladoled. Hoćeš sladoled. Sladoled. Sada.“
Možda vam takav pristup djeluje čudno, ali ovakav odgovor je, u stvari, samo verzija već opravdane metode aktivnog slušanja koji odrasli koriste u svakodnevnoj komunikaciji. Cilj naravno, nije samo da ponavljate riječi, već da osobi s kojom razgovarate bude jasno da ste razumjeli na što se ona žali. Kada razgovarate sa odraslom osobom koja je uznemirena i bijesna njoj biste rekli: "Razumijem. Razumijem. Shvaćam te. Stvarno mi je žao. Žao mi je.“ Van konteksta ovakav odgovor zvuči nepovezano i besmisleno, a ipak osoba kojoj to govorite se može smiriti i prestati sa histerijom. Sasvim je slična i reakcija djece. Kada dijete dobije takav odgovor, često se smiruje i upitno gleda odraslu osobu koja ponavlja njegov problem. Kada to postignete i prođete napad bijesa, možete djetetu koje se smirilo objasniti razloge zašto ste mu rekli ne, da ga utješite i ponudite mu neko drugo rješenje, već ovisno o situaciji situacije. Tek smireno dijete će biti u stanju čuti vas i prihvatiti vaše objašnjenje.
Ukoliko imate dodatnih pitanja vezanih uz odgoj kćerkica možete se opet obratiti ovim putem ili nazvati besplatnu i anonimnu savjetodavnu liniju Hrabrog telefona na broj 0800 0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati ili im se obratiti putem chat-a na www.hrabritelefon.hr svakim radnim danom od 15 do 18 sati.
U želji da i dalje uživate s Vašim djevojčicama,
srdačan pozdrav!
Hana Hrpka, prof.
|
