|
barili
|
17.10.2012. 11:25
Poštovana dr,
Molila bih Vas za savet. Majka sam devetogodišnje devojčice i dečaka od 21 mesec. Problem sa kojim se suočavamo, suprug i ja, je kašnjenje u govoru kod sina. Čerka nije imala takvih problema, ali nije ni mnogo rano progovorila. Do drugog rođendana je imala popriličan fond reči, ali nije sve glasove pravilno izgovarala, pa smo je sa 3,5 godina vodili kod logopeda, veoma je dobro sarađivala i već sa četiri je govorila bolje od većine vršnjaka.
Sa sinom je potpuno drugačija situacija, pa smo po malo zatečeni. Rođen je iz uredne trudnoće,prirodnim putem, Apgar 9-10. Imao je blagu hipertoniju pa smo ga od drugog do petog meseca vodili kod fizijatra na važbe, dalji motorički razvoj je bio u redu. Praćeni smo u tom institutu i dalje, i sa deset meseci smo bili kod psihologa (takav je protokol), ona je bila veoma zadovoljna. Inače se on, po onim razvojnim mapama, koje su dostupne roditeljima, razvijao potpuno u skladu sa uzrastom, i motorika i gukanje, osim govora i tako je ostalo do danas.
On je veoma nemiran, brzo i rado trči, prohodao je sa 13 meseci, do tada je puzao vrlo uspešno. U parku je spretniji od većine vršnjaka, ali najviše voli da trči za tuđim loptama, igračkama, da skače u trambolini, da se penje, zaviruje, skače, jednom rečju ne drži ga mesto. Poslednjih mesec, dva, kada se istrči napolju, bolja mu je pažnja kod kuće, prelistava sam neke knjižice, ređa kocke, sam ili sa mnom (ili bakom koja ga čuva kada sam na poslu), igra se vozićem i sl. Nema mnogo strpljenja da mu ja pokazujem slike u knjigama i osim na par mesta i samo par stvari, ne zna da pokaže nacrtane predmete ni životinje na slikama. Rado gleda crtane primerene svom uzrastu, ali mu to ograničavamo na pojedine situacije, npr. kada treba da ga nahranimo ili odvučemo pažnju od nečeg.
Od reči koristi i zna značenje reči mama (tako se obraća samo meni kada sam prisutna, a kada nisam onda me ponekad doziva), ostalo se uglavnom svodi na kombinaciju govora tela, gesta i glasa. Od pre par dana ima neku kombinaciju glasova za određeni predmet, ali ne previše (tepi za štapiće i tet za keks). Komunikacija sa njim nije mnogo komplikovana, ali se ne zasniva na rečima. Kada nešto želi, to pokaže prstom ili dodje po mene i odvede me da mu nešto dodam. Vrlo retko upotrebi daj i pije. Ponekad izvršava naredbe, ali ne uvek, nisam sigurna da li neće ili ne razume, npr. daj ovaj keks baki nekad odnese a nekad samo baci i nastavi sa svojom aktivnošću. Takođe zna kada mu nudimo sok, kada mu kažemo da idemo napolje, on stoji kod vrata ili pokušava da se obuje, zna čemu pojedini predmeti služe (čaša, kašika, krpa, sapun, češalj itd), jasno prepoznaje kada krećem na posao (i jako negoduje). Pokušava da imitira glasove koje mu pokazujemo, odnosno onomatopeje, kao što su mu, mu, brrr, puf, duvanje, coktanje i sl, ali još ne povezuje glasove sa životinjama. Vrlo rado imitira naše radenje (brisanje, skupljenje, sređivanje, otvaranje nečega, zatvaranje i sl). Ume da se raduje novim stvarima, igrama, posetama. Ima normalan kontakt očima i odaziva se na svoje ime. Razume reč ne, ali je ne posluša uvek, zastane pa nastavi sa aktivnošću.
Veselo je dete, nasmejano, voli decu (ponekad i da gura, čupa, udara ali ga naravno u tome sprečavamo). Gledala sam neke sajtove koji opisuju rane znake autizma ali nisam ih u njegovom ponašanju našla, jedino što govor još uvek izostaje.
Trudim se da budem objektivna u proceni onoga što on zna i što razume, često roditelji kažu da njihovo dete sve razume a ja na igralištu vidim da se i njihovo dete ponaša poput mog deteta.
Od drugih problema koje smo imali nabrojala bih sledeće: sa deset meseci konstatovana je alergija na proteine kravljeg mleka, on je dojen do 14, 5 meseci a na testiranju sa 18 meseci alergije više nije bilo i on sada jede potpuno normalno,svu hranu; takođe je pedijatar sumnjao na usporen rast u prvoj godini (misli se na dužinu, težina je u redu), bili smo kod dečjeg endokrinologa, ali svi parametri pokazuju da jeste nešto niži, ali u granicama normale i samo je rečeno da će pratiti dete, on je sada negde između 5 i 10 percentila za visinu u 10 i 15 za težinu.
Naš pedijatar je procenio da nema potrebe za logopedom do drugog rođendana, i to opet mora neki institut, jer u Domovima zdravlje ne rade sa decom mlađom od tri god.
Kada je on imao 16 meseci imali smo vrlo ružno iskustvo sa logopedom, koga smo posetili na predlog fizijatra (protokol je takav da prate dete do 1,5 god, bez obzira što nema vežbe ni terapiju), u istoj ustanovi. On je u njenoj ordinaciji bio nemiran, sedeo je kod mene u krilu desetak minuta i onda se rastrčao, probao da otvara ormane, da uzima nekakve lopte koje je držala ispod kreveta, da se penje na stolice i sl. Posle kratke anamneze, rekla je da on ima fiksaciju (jer je hteo da se igra tim loptama), onda mi je pričala naširoko za svoju bratanicu koja je prohodola i progovorila sa deset meseci jer je mnogo nošena, mažena i pažena. Nisam znala šta više da kažem, pa sam rekla da mislim da se dobro snalazi u prostoru, npr. dobro poznaje park u koji odlazimo svakog dana i odmah sam trči na određena mesta, ili prepoznaje prodavnice pored kojih svakodnevno prolazimo pa želi da uđe, ona je na to rekla jedno pet -šest puta da joj se to ništa ne dopada ali nije želela da mi pojasni. Kasnije sam našla da to spada u znakove autizma. Zakazala nam je kompletnu obradu kada bude imao 20 meseci, ali mislim da je pristup potpuno neprofesionalan, pa nismo otišli.
Naravno, ja bih naviše volela da mi kažete da je sa njim sve u redu, ali jasno mi je da čak i sa pregledom deteta to nije uvek moguće, a kamoli iz ovog jednog posta. Meni treba savet, i možda neki komentar koliko je to udaljeno od nekih normi. Takođe me interesuje kako izgleda rad logopeda sa tako malom decom i šta bih ja mogla da radim sa njim kod kuće. Inače je dobre naravi, osim kod lekara, istraumiran boravkom u bolnici i kada smo išli na testiranja za alergiju i kod endokrinologa, bukvalno plače dok ne izađemo napolje.
Puno Vam hvala na vremenu i unapred zahvaljujemna savetu. Pozdrav!
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
26.10.2012. 18:20
Poštovana mama,
najprije bih Vam se željela zahvaliti na ukazanom povjerenju. Roditelji se često suočavaju s brojnim pitanjima i izazovima te na različite načine pokušavaju dobiti pomoć i drago mi je što ste odabrali upravo nas.
Biti roditelj često nije laka uloga jer osim svih lijepih stvari s kojima se susrećemo tijekom odrastanja naših najmlađih, često su tu i one manje ugodne stvari koje bismo rado željeli izbjeći. Čini mi se da ste se Vi našli u situaciji koja nije nimalo laka, zabrinuti ste te tražite pomoć koja bi i Vama i Vašem dječaku omogućila bezbrižnost i uživanje u radosnim danima njegova djetinjstva.
Naveli ste da osim dječaka imate i kćer od 9 godina. Dječak je rođen iz uredne trudnoće, prirodnim putem, a zbog blage hipotonije posjećivali ste fizijatra nakon čega je djetetov motorni razvoj tekao uredno. Kažete da je znatiželjan, uživa u igri u parku, igra se s Vama i sam, no ne prepoznaje i ne imenuje predmete i životinje. Dječak govori i zna značenje riječi mama, a u posljednje vrijeme također imenuje štapiće i keks, ali još uvijek ih ne izgovara artikulacijski točno. Zna uporabu predmeta, ispravno koristi geste, oponaša radnje i proizvodi onomatopeje. Navodite da je veselo i vedro dijete. Već ste bili kod logopeda, no niste zadovoljni njegovim pristupom.
Iz Vašeg upita vidim da ste zabrinuti za dječaka i da njegov razvoj i ponašanje uspoređujete s onim njegovih vršnjaka. Vidim da ste s dječakom od najranije dobi mnogo toga prošli i vjerujem da vam nije bilo nimalo lako s tako malim djetetom obilaziti razne stručnjake. Upravo to, kao i činjenica da pažljivo i s mnogo ljubavi pratite razvoj svoga dječaka i reagirate kada Vam se čini da nešto nije u redu te ste spremni potražiti pomoć u svakom trenutku, pokazuje koliko ste brižni i volite svoje dijete. Čini mi se da ste svom djetetu pravi oslonac i takvim postupcima mu omogućujete da shvati da se uvijek može osloniti na Vas. Također, vidim da se doista trudite oko svog dječaka, pokušavate provoditi vrijeme s njim, igrati se, čitati mu, želite da se osjeća zdravo, sretno i zadovoljno.
Vaš dječak se približava svom drugom rođendanu. Postoje određena očekivanja o tome kojim bi se tempom njegov govor trebao razvijati, a ona se temelje na načinu na koji se govor i jezik djeteta razvijaju kod najvećeg broja djece. No, treba imati na umu da je svako dijete individualno, razlikuje se od druge djece te se ove standardne vrijednosti ne mogu primjeniti na svu djecu.
Između prve i druge godine većina djece može pokazati imenovane predmete i slike svakodnevnih stvari, slijedi nizove povezanih ideja u kontekstu (Dođi ovamo, vrijeme je za spavanje), razumije govor o ljudima i događajima koji nisu prisutni (Baka dolazi na kavu), prepoznaje dijelove tijela i odjeću na slici, počinje razumijevati razliku između: u, na, gore, dolje, razumije zapovijedi složene od 2 pojma (Daj bebi vode). Što se tiče same ekspresije većina djece te dobi koristi jednu do dvije riječi u rečenici, služi se zamjenicama, govori o sebi imenom, koristi se gestom umjesto riječi u komunikaciji, traži od odraslih da mu imenuju predmete.
Naveli ste da ste imali ružno iskustvo s logopedom i moram reći da mi je stvarno žao zbog toga. Postoje slučajevi kada stručnjaci ne postupaju onako kako od njih očekujemo pa ne dobijemo dovoljno informacija, objašnjenja, savjeta, a naše dvojbe i pitanja možda ostanu neodgovoreni. Koliko sam shvatila, logopedica je provela dijagnostiku, ali nije Vam ništa objasnila, već Vas samo ponovno naručila na kontrolu na koju niste otišli. Vjerujem da je to iskustvo vjerojatno dovelo do Vašeg nezadovoljstva njenim radom, no ukoliko ste zabrinuti za razvoj govora svog djeteta, procjena i savjeti logopeda su djetetu potrebni. Ukoliko niste zadovoljni s radom dosadašnje logopedice, slobodno potražite drugo mišljenje, no u svakom slučaju mi se čini da bi bilo jako dobro ipak ponovno potražiti podršku logopeda.
Logoped ima vrlo važnu ulogu u djetetovom razvoju čak i dok je sasvim malo i ne govori. To je tzv. razdoblje predsimboličke komunikacije u kojem dijete komunicira gestama, vokalizacijom, pokretima tijela, facijalnom ekspresijom. Ova faza djetetova razvoja izuzetno je važna jer stvara temelje za daljnji razvoj govora i jezika. Logoped dijagnostičkim testovima isptuje dijete, promatra ga u okruženju s majkom, predmetima, promatra uvlači li druge ljude u svoje aktivnosti, donosi li i pokazuje predmete koji mu se sviđaju, obraća li pažnju na lice osobe s kojom se igra, razmjenjuje li poglede te gleda li u smjeru u kojem mu se nešto pokazuje. Usmjeravanjem na djetetova razvojna obilježja, logoped će odrediti je li potrebna intervencija ili ne i prema djetetovim potrebama će ju planirati. Taj rad usmjeren je prema djetetu i njegovoj prirodnoj okolini.
Roditeljima je dan često ispunjen brigama i obvezama, što može ostaviti malo vremena, snage i strpljenja za provođenje vremena s djetetom na aktivan i ispunjen način. No, kroz igru dijete uči o svijetu oko sebe i razvija svoje vještine i sposobnosti pa je jako dobro da podršku stručnjaka nadopunite i poticanjem razvoja govora kod kuće. Da bi to postigli, nisu nužne velike promjene u Vaše svakodnevnom ritmu. Trudite se i dalje biti opušteni sa svojim djetetom, da uživate s njim u svim malim stvarima koje zajedno radite, pružajte mu kao i dosada toplinu, nježnost i ljubav. Ono što je važno da što više razgovarate s njim, čitate, opisujete okolinu, slikovnice, potičete ga pitanjima i slično. Govorite djetetu kada ga kupate, hranite i odijevate. Govorite što radite, kuda ćete ići, što će se raditi kada dođete na to mjesto i koga i što ćete vidjeti. Potičite onomatopeje kao npr. izgovoriti "vau - vau" i pokazati sliku psa, "mijau" i pokazati sliku mačke. Također možete puno čitati i izabrati knjige koje su pune boja, sa što većim slikama, te koje nemaju tako puno detalja. Možete pitati dijete "Što je ovo?", te ga poticati da imenuje i pokazuje poznate stvari u knjizi. Također, djetetu bi trebalo nuditi pravilan model izgovora, npr. kada kaže tepi za štapiće, vi recite ispravno, ali ne morate inzistirati da ponovi točan oblik kako ne bi izgubilo motivaciju. Nastavite koristiti geste u komunkaciji, pokazujte predmete i osobe. Mogli biste i raditi na poticanju razumijevanja postavljajući jednostavna pitanja i govoreći jednostavne naredbe: „Gdje je šalica?, Gdje je oko/ruka/nos?, Donesi mi čašu!“. Uključite se u njegovu igru uz puno ponavljanja, jednostavnim jezikom i popraćeno gestama i onomatopejama komentirajte ono što dijete radi i na što je usmjereno (npr. dijete ima autić, a Vi komentirajte: „Auto. To je auto. Bi-Bi! Auto vozi.“ pa oblikujete njegovim ručicama gestu okretanja volana, „Daj auto.“ pa njegovom ručicom dodate sebi, „Daj!“ njegovom ručicom formirate gestu traženja (ispružen dlan okrenut prema gore) i stavite mu autić u ruku i sl). Situacije u kojima komentirate nešto na što je dijete usmjereno olakšavaju učenje novih riječi. Koristite i izraze lica, mijenjajte intonaciju svoga glasa kako bi privukli pažnju.
Vjerujem da ste sada dosta toga pročitali i da ćete nešto moći primjeniti, no posebno bih Vam naglasila, ako ste zabrinuti i dalje, slušajte sebe jer Vi ste osoba koja provodi najviše vremena sa svojim djetetom, prati ga i najbolje poznaje. Zato se nemojte obeshrabriti i prepustiti se mišljenju jednog stručnjaka, uvijek možete tražiti dalje. Važno je da se dijete, ali i roditelj osjećaju ugodno.
Nastavite i dalje pratiti odrastanje svog dječaka i uživajte u zajedničkim trenucima. Želim Vam puno uspjeha i sreće!
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
