|
Mama.M
|
19.10.2022. 22:50
Poštovani,
Molila bih Vas za pomoć!
Imam 3.5 mjeseca starog sinčića, po rođenju je hranjen kombinirano dojka i bočica, zatim je postepeno odbijao dojku,vec je koristio samo za uspavljivanje, a zatim i spavanje.
Trazio je da cijelo vrijeme bude u ustima, to je bio naporan period jer sam uz to morala još i izdajati, a kao novorođenče provodio je najveci dio vremena spavajući,naravno.
Uslijedila je viroza i tada je odbio skroz dojku,tada je vec imao 2 mj.Uspavljivao se u krevetu privijem uz mene.Nakon kratkog perioda
trazio je uspavljivanje iskljucivo na rukama i to je trajalo jako kratko.
Sada se uspavljiva sam sa dekicom u rukama i eventualno preko glave.
Kada ga pokušam uspavati ili maziti , a d aje u položaju dojenja,krene plakati...
Drugima se glasno smije i priča, sa mnom jako oskudno.
Dosta se igram s njime,pričam ,nosam , pazim da preduhitrim glad , pospanost ,kako ne bi plakao.
Sve kućanske obaveze su postranio,iskljucivo sam njemu posvecena , ali kao da ne uspjevam u povezivanju i to me jako rastuzuje.
Osjećam kao da mu nisam potrebna ja a i ničija blizina.
Da li je to normalno za ovako malu bebu i što mogu napraviti da to promjenim?
Unaprijed zahvaljujem na odgovoru
Zabrinuta mama
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
24.10.2022. 22:25
Draga mama,
želim Vam zahvaliti na iskazanom povjerenju i što ste se odlučili javiti i podijeliti svoje brige.
Naveli ste da je kod Vašeg 3,5 mjesečnog sina došlo do promjene u načinu hranjenja, ali i načinu na koji želi biti uspavljivan. Osim toga, iako svu svoju pažnju posvećujete njemu, osjećate se kao da ne ostvarujete povezanost i da mu niste potrebni. Vjerujem da Vam nije lako osjećati se tako, unatoč svom trudu i naporu koji ulažete. U odgovoru ću proći teme vezane za potrebe djeteta te stvaranje odnosa i privrženosti. Potrudit ću se povezati to s Vašom situacijom, nadajući se da ćete u odgovoru pronaći smjernice koje će Vam koristiti i pomoći ublažiti brige.
Dojenče je u potpunosti ovisno o brizi svojih roditelja, a rođenje djeteta zahtjeva prilagodbu na svakodnevicu koja postaje znatno drugačija nego što je bila prije njegovog rođenja. Novonastali uvjeti često su vrlo stresni roditeljima koji svu svoju pažnju i brigu usmjeravaju prema djetetu i njegovim potrebama. U tim situacijama, roditelji se ponekad mogu pitati rade li sve što treba i zadovoljavaju li potrebe djeteta na prikladan način. S obzirom na to da se djeca najbrže razvijaju u prvih nekoliko godina života, može biti teško uspostaviti rutinu vezanu za zadovoljenje bilo koje od potreba. Osim toga, ponekad se rutine i mijenjaju. To znači da jednom uspostavljena rutina nakon nekog vremena možda više neće funkcionirati jednako dobro kao prije. Ovo zahtjeva stalnu prilagodljivost i traženje što najbolje odgovara djetetovim potrebama. Neke od osnovnih potreba dojenčeta su hrana, san, ljubav, toplina i briga. Majke se ponekad brinu kada dijete odbija dojku, pogotovo ako ispočetka nije bilo odbijanja. Vrlo je očekivano pitati se kako to da je došlo do promjene, međutim za dijete je najbitnije da roditelj prepoznaje njegovu potrebu i pravovremeno na nju reagira. U upitu ste naveli da pazite da preduhitrite glad i umor, što mi daje informacije da prepoznajete potrebe djeteta i odgovarate na njih na vrijeme. Također, roditelji se mogu osjećati bespomoćno i frustrirano kada način uspavljivanja koji je dobro funkcionirao neko vrijeme više ne djeluje. Kao i s hranjenjem, ne postoji jedan način koji je najbolji za svako dijete, već je najbolje ono što djetetu u tom trenutku pomaže da se uspava. To može biti različito kod različite djece, ali se isto tako može mijenjati kod djeteta kroz vrijeme.
Stvaranje odnosa s djetetom je proces koji traje kroz prvu godinu djetetovog života. Ono ne ovisi samo o ponašanju roditelja već i o karakteristikama djeteta. Djeca se razlikuju u mnogočemu, pa se tako mogu razlikovati i u tome koliko traže blizinu roditelja. Nekoj djeci može biti potrebna stalna prisutnost i pažnja roditelja kako bi se umirili ili uspavali, dok drugoj djeci manja količina roditeljske bliskosti može biti dovoljna da bi se osjećali sigurno i voljeno. Roditelj konzistentnim reagiranjem na djetetove potrebe, i njihovim zadovoljenjem, s djetetom stvara odnos koji nazivamo privrženost. Privrženost je trajna emocionalna veza između djeteta i osobe koja se o njemu brine. Tijekom stvaranja privrženosti postoje faze u kojima dijete na različite načine reagira na osobu s kojom stvara privrženost. Tako djeca do otprilike 6-8 mjeseci uglavnom ne pokazuju negodovanje u prisutnosti drugih ljudi, već mogu sasvim dobro reagirati na interakciju s drugim ljudima, pogotovo ako su oni poznati, a roditelj u blizini (iako se to može razlikovati od djeteta do djeteta). S obzirom na to da stvaranje privrženosti traje, a dijete snažnu privrženost roditelju iskazuje tek nakon što je ona jasno uspostavljena, otprilike nakon djetetovih osam mjeseci, ponekad može biti teško osjećati se povezanim s djetetom u prvim mjesecima njegovog života. Stoga se roditelji mogu osjećati obeshrabreno i tužno, jer naizgled uložena pažnja i briga oko djeteta ne rezultira djetetovim pokazivanjem preferencije za osobe koje se za njega brinu. Međutim vrlo je važno imati na umu da sva pažnja, briga, toplina i ljubav koja je djetetu pridavana od rođenja pa nadalje polako omogućuje stvaranje snažne emocionalne veze. Nakon što je privrženost jasno uspostavljena, djeca više traže osobu kojoj su privrženi, kako bi se osjećali sigurno i dobili utjehu kada im je potrebna.
Dolazak djeteta u obitelj zahtijeva prilagodbu, ne samo na to da je fokus sada na djetetu, već i da se svakodnevica mijenja i prilagođava djetetovim potrebama. Prepoznavanje djetetovih potreba i pronalaženje onoga što djetetu najbolje odgovara ponekad može biti zahtjevno, pogotovo kada se to često i brzo mijenja. Ono što znamo je da je svaka prilagodba, pa tako i prilagodba na život s djetetom, lakša uz podršku. Pitam se imate li u blizini nekog bližnjeg s kim možete podijeliti svoje misli, brige i osjećaje kako biste dobili pomoć i podršku koju zaslužujete. Podršku možete zatražiti i od stručnjaka poput psihologa, ako osjetite da Vam je ona potrebna.
Za kraj Vam još jednom zahvaljujem na javljanju. Voljela bih čuti što mislite o napisanom te imate li još kakvih pitanja. Osim ovim putem, možete se javiti na savjetodavnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati ili nam pisati na mail savjet@hrabritelefon.hr.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
|
Mama.M
|
11.11.2022. 21:50
Draga prof.Hrpka,
Hvala Vam na odgovoru i rječima utjehe.
Iz Vasih rječi ukratko sam zakljucila da je još rano za iskazivanje i osjećanje privrzenosti, kao i da količina potrebne pažnje ovisi i o djetetu.
Pitam se kako tako mala beba moze toliko odskakati od vecine, da li je to normalno?
Moja okolina nema bas razumjevanja za moja razmišljanja, kazu da imam savrseno djete i da pretjerivam.
Uistinu je lako bebu od 4 mj staviti u krevet i izaci, jer uopce i ne primjeciva da si tu, tj.sam se uspavljiva, ako je to stvarno normalno, pa nitko sretniji od mene.
Nisam Vam se javila kako bi to promjenila, vec samo da razlucim jel to ok i da li ja mozda grješim u necemu.
Jako sam umorna od izdajanja ,koje mi dnevno oduzima 5-6 sati, moze li biti da sam mozda od umora emocionalno nedostupna ,pa se to sve tako iskristaliziralo?
S izdajanjem lagano prestajem, jer mi se cini da na ovakav nacin više škodi.
Hvala
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
21.11.2022. 22:45
Draga mama,
hvala Vam na ponovnom javljanju i dijeljenju dodatnih informacija o tome kroz što prolazite i s čime se nosite. Također bih voljela zahvaliti na strpljenju koje ste pokazali čekajući odgovor.
Iz Vašeg upita dobivam dojam kako Vas i dalje brinu određena pitanja vezana za primjerenost razvoja Vašeg sina. Budući da se pitate je li prirodno da dijete odskače od većine, čini mi se da biste u svojoj okolini mogli imati primjere beba koje su različitog temperamenta ili ritma od Vašeg sina. Roditelji često znaju uspoređivati razvoj svog djeteta s djecom iz okoline, te zbog toga nerijetko razviju sumnju da s razvojem njihovog djeteta nešto nije u redu. Želim Vam reći kako su takva roditeljska razmišljanja u potpunosti prirodna i da se većina roditelja barem jednom u tijeku razvoja djeteta pita slična pitanja.
Žao mi je čuti da u svojoj okolini ne nailazite na podršku koja Vam je potrebna te Vam se možda čini da drugi iz Vaše okoline takvim komentarima umanjuju Vaše osjećaje. Voljela bih da znate da su Vaše brige važne i da je bitno da imate prostor za njihovo dijeljenje. Budući da spominjete pitanja radite li nešto krivo i je li Vaše dijete pravilnog razvoja, kao i iscrpljenost voljela bih Vas potaknuti da potražite podršku i vrijeme za sebe. Kada brinete o sebi i svojim kapacitetima, osnažujete svoje kapacitete za nošenje sa zadacima i svakodnevnicom koju uloga roditelja stavlja pred Vas.
Znajte da u tome niste i ne trebate biti sami, ako budete imali dodatnih pitanja vezana za razvoj i dobrobit djeteta ili Vašu roditeljsku ulogu, možete nam ponovno pisati ovim putem, nazvati na savjetodavnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800 ili nam pisati na savjet@hrabritelefon.hr.
Lijep pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
