27.11.2012. 20:40

Poštovana Mama,
hvala Vam što ste se obratili za pomoć i na ovaj način ukazali mi svoje povjerenje. Iz svega što ste napisali, vidim da ste dosta brižna majka koja čini puno toga kako bi njezina djeca bila bezbrižna i sretna. Čitajući Vaš upit čini mi se da se osjećate pomalo frustriranom jer, kako ste naveli, ne znate što više učiniti u situacijama koje ste opisali. Ponekada nam se čini da „ispucali“ sve mogućnosti, no to ne mora značiti da one zaista ne postoje. Želju i volju za promjenom ste samim Vašim upitom već iskazali i to je veliki korak kojega pohvaljujem.

Ponekada nas situacije u kojima se nađemo kao roditelji mogu iscrpiti i umoriti, ali s druge strane, mogu nam pružiti i neizmjerno zadovoljstvo i sreću. Lakše ili teže, sve se to „piše“ u naš roditeljski staž kojega se, kako mi se iz Vašega upita čini, Vi, draga mama, svojim trudom da pružite svojoj djeci pažnju i ljubav, trudite dobro odrađivati.
Ako sam Vas dobro shvatila, Vaš stariji sin od 2,4 godine nije sasvim prihvatio mlađeg brata koji sada ima 8 mjeseci i kako navodite, od njegova rođenja stariji sin ima ispade bijesa i katkada je agresivan prema mlađemu (grize ga, udara). Prvorođena djeca se doista nakon rođenja drugog djeteta katkada znaju osjećati kao da su detronizirana, maknuta s prvoga mjesta i svoje nezadovoljstvo mogu otvoreno pokazivati, primjerice agresijom. Zbog navedenoga bilo bi dobro objasniti im i pokazati da to nije istina, da mama ili tata mora posvećivati vrijeme i drugom djetetu ne zbog veće ljubavi prema mlađem djetetu nego zbog toga što mu je to zbog njegove dobi potrebno. Tu važnost nefavoriziranja jednoga djeteta ili opasnosti njegove usporedba s drugom braćom ili sestrama, ste, kako mi se čini iz Vašega upita, i sami prepoznali jer navodite različite načine posvećivanja vremena svojemu starijem sinčiću: igrate se nasamo s njim, odlazite u šetnju, mazite se, uspavljujete ga.

Vjerujem da vam nije lako gledati ga dok, kako ste napisali, vrišti, baca se na pod, udara brata. Epizode bijesa koje spominjete mogu ovisiti o tome koliko je dijete gladno ili umorno jer umor i glad povećavaju razdražljivost djeteta čineći ga manje spremnim na suradnju i dogovor. Također, i druge okolnosti mogu utjecati na ponašanje djece poput razine stresa kojem je dijete izloženo, a u ovome slučaju jedan od stresnih situacija za Vašega sinčića može biti rođenje mlađega brata jer njegovim rođenjem mijenjaju se dotadašnje rutine na koje je dijete naviknulo što kod njega može izazvati frustraciju. Važno je da dječje ponašanje kako god ono bilo ne shvatimo osobnim napadom pri čemu nam takvo gledanja na njega može olakšati nošenje s njim. Djeca znaju biti svojeglava, ljutiti se kada nije po njihovome i sva ta ponašanja mogu biti produktom njihove nezrelosti i razvojne faze kroz koju prolaze no ozbiljnija ponašanja poput agresije prema sebi ili drugima svakako treba dosljedno odučavati.. Ako u izljevima bijesa koje spominjete postoji mogućnost da Vaš sin ozljedi sebe ili druge oko sebe probajte ga zaustaviti, ali na što nježniji način. Iako djeca često iskazuju prvotni otpor kada ih primimo k sebi u naručje s ciljem da se primire, s vremenom ih naša blizina i disanje može zaista i umiriti. Važno je u toj situaciji da ostanemo mirni jer naša mirnoća i uravnoteženost disanja djeluje povoljno i na mirnoću djeteta. Ako do umirivanja nikako ne dolazi možete probati izignorirati sinovljevo iskazivanje bijesa pazeći da ne dođe do povreda bilo njega bilo mlađega sina. Važno je imati na umu da u takvom emocionalnom stanju (ljutnje i bijesa) dijete donekle gubi kontakt s okolinom pri čemu naša objašnjenja o tome da to nije primjeren način ponašanja ne dopiru do njega stoga bi s objašnjenjima trebalo pričekati dok se dijete „ispuca“ i smiri. Objašnjenja i razgovori su uvijek preporučljivi i to na način da djeci na njima razumljivome jeziku objasnimo što je dopušteno, a što ne te da im damo do znanja da se mogu osloniti na nas pa čak i kada smo ljuti jer ljutnja ne znači da ih ne volimo. Ne treba zaboraviti i na djetetove osjećaje jer njihovim „razotkrivanjem“ lakše možemo shvatiti i djetetovo ponašanje.

Dužnost roditelja jest naučiti dijete razlikovati prihvatljivoga od neprihvatljivoga ponašanja i ako se ponekada ta zadaća čini teškom i neizvedivom postoje načini da se ostvari. Ono što mi je jako drago pročitati u Vašemu upitu jest da ste odustali od tjelesnoga kažnjavanja sinčića jer, kako navodite, to nigdje ne vodi. Slažem se s Vama u potpunosti i pohvaljujem Vaše stajalište. Iako nam se to katkada može činiti kao najbrže rješenje koje je sada i odmah zaustavi neželjeno ponašanje djeteta to isto tjelesno kažnjavanje šalje djetetu poruku da je u redu udariti nekoga da bi se postigao određeni cilj. Možete pokušati razgovarati sa sinom na način da ga potaknete da zamisli „kako bi njemu bilo“ da se na određeni način ponašaju prema njemu (primjerice, da ga se udara ili grize). Stavljanje u kožu drugih često zna biti djelotvorno čak i u male djece. Važno je da Vaš sin za svako pozitivno ponašanje dobije nagradu (poput pohvale ili aktivnosti koju voli), ali jednako je tako važno da iza svakoga neželjenoga ponašanja uslijedi posljedica poput oduzimanja određenih privilegija (npr. gledanje crtića). Ono najbitnije jest dosljednost u odgoju. Dijete iz situacije u situaciju mora dobiti istu poruku, a to je da je prešlo granicu i da u tome slučaju slijedi posljedica. Djeca trebaju osjetiti da pogreške mogu i popravit i da ne mora doći do za njega nepovoljnih posljedica. U nastavku Vam šaljem link na kojemu možete pronaći brošure Hrabroga telefona koja Vam mogu biti od pomoći posebice brošura s temom “Disciplina i Vaše dijete” koja pruža informacije i praktične savjete o načinima pravilnog discipliniranja djece te brošura s temom „Kako biti dobar roditelj” koja sadrži savjete roditeljima o novim vještinama odgoja tj. novim načinima i idejama kako se može djelovati na ponašanje djeteta. Link je: http://www.hrabritelefon.hr/rodit...r-roditelj/brosure-hrabrog-telefona/. Postoji brojna literatura koja piše o tome kako unaprijediti roditeljske vještine, a jedna od njih je knjiga „Odgajam li dobro svoje dijete“ (Buljan Flander, G., Karlović, A.).

Jedan od načina povećanja povezanosti starijeg s mlađim sinom može biti uključivanje starijega sina u što više aktivnosti vezanih uz mlađeg što bi mu moglo pomoći da shvati koliko je mali braco nemoćan i da ovisi o svima vama, pa i o njemu, starijem bratu. Mogao bi Vam na primjer dodavati stvari kod previjanja. Ako dojite, možete mu dozvoliti da sjedi pored vas; možete za to vrijeme razgledati slikovnicu, slagati kockice ili jednostavno zajedno gledati crtić. Možete ga zamoliti da pokrije bebu. Probajte ne kritizirati ga ako malo grublje pristupi bebi, a umjesto toga pohvalite ga kada je nježan i brižan. Ohrabrite ga da Vam pomogne oko brige za bebu, ali ne morate inzistirati ako ne pokaje interes. Dozvolite mu ako se malo bučnije igra jer vrlo često stišavamo sve aktivnosti kada beba spava, a starije dijete bi se tada moglo osjetiti povrijeđeno i manje važno. Ponavljajte djetetu kako ga volite koliko je god puta potrebno, jer djeca to žele često čuti. Ako vas dijete zamoli da nešto napravite, a vi ne možete jer ste trenutno preokupirani brigom oko bebe, probajte ne „okriviti“ bebu za to. Umjesto toga, možete reći nešto u stilu „Trenutno su mi pune ruke posla, ali mogu se igrati s tobom za par minuta. Dođi i lezi kraj nas pa ćemo čitati priču“. Možete potaknuti dijete da razgovara s bebom i bebi pričajte o starijem bratu, pohvaliti starijega sina pred bebom (primjerice, ako slaže kockice možete reći bebi „Oh, vidi kako je brat sagradio fantastičnu kuću, taaaako je krasna i velika“, ili ako npr. crta: „Vidi kako braco lijepo crta, kad završi ovaj predivan crtež zalijepit ćemo ga na frižider da ga možemo stalno gledati“). Ovakav način razgovora potiče razvoj djetetovog samopouzdanja i ponosa, a ujedno djetetu pokazuje da je još uvijek voljeno i jednako važno kao i prije dolaska mlađega brata.

Vidim da ste u strahu da ne učinite nešto krivo u odgoju, a to samo pokazuje da ste jako brižna majka usmjerena na dobrobit svoje djece. Lijepo je što Vaša djeca imaju roditelja koji je tu za njih i trudi se dati im ono najbolje od sebe. Djeca uče od roditelja o ljubavi, dijeljenju, međusobnim odnosima, samokontroli i razumijevanju. Važno je da im kroz vlastita ponašanja osiguramo osjećaj sigurnosti, prihvaćenosti i voljenosti. Važno je imati i podršku oca djece i drugih osoba u okolini, a ako sam dobro razumjela, kažete da Vam muž pomaže što je uvelike pohvalno. Možda bi bilo dobro kada bi Vaš muž preuzeo što više obaveza oko mlađeg sina, kako bi Vi imali što više slobodnog vremena da se bavite starijim. Mala beba zahtijeva puno pažnje, međutim ovo je izuzetno osjetljiv period i za stariju djecu koja tada trebaju dodatnu pažnju roditelja. Naveli ste da se bojite da ste učinili pogrešku neposlavši starijega sina u vrtić jer nije naučio kako dijeliti igračke i prostor s drugima. Taj strah zaista ne mora postojati, štoviše, preporučuje se da djeca, ako si roditelji to mogu priuštiti, do treće godine ostaju kod kuće sa primarnim skrbnikom bila to mama, tata, djed ili baka. Na kraju se sve svodi na razumijevanje, ustrajnost, ljubav i usmjeravanje na „pravi put“, a navedene osobine, kako mi se čini iz Vašega upita i Vaših postupaka Vi, draga Mama, imate.

Proširenje obitelji je razdoblje prilagodbe za sve članove. Možda se osjećate „razapeti“ između mlađeg i starijeg sina, no to je normalno i prirodno. Ne treba zaboraviti dati vremena i sebi za prilagodbu. Roditelji izvršavajući svoju roditeljsku ulogu s predanošću kojom, kako mi se čini, Vi to radite katkada zaborave na sebe, svoje osjećaje i potrebe. Kako biste smanjili stres i lakše podnijeli trenutne teškoće roditeljstva, ne treba zaboraviti odvojiti vrijeme i za sebe, tijekom kojeg se možete baviti vlastitim hobijima, šetati se, družiti, vježbati ili činiti neke druge aktivnosti koje Vas vesele, smiruju i opuštaju. Na taj način, punim kapacitetom i prikupljenom energijom roditelji lakše podnose eventualne prepreke u svojem roditeljskom „stažu“ jer zadovoljan roditelj je dobar roditelj.

Dodatni izvor informacija i podrške moglo bi biti neko od savjetovališta u Vašem mjestu stanovanja. Ako ste iz Zagreba, u sklopu Dječje kuće Borovje postoji Savjetovalište za roditelje i djecu (Telefon: 01/6112 – 758. Adresa: Ulica Bože i Nikole Bionde 32) u kojemu se održava Škola za roditelje koja Vam može pružiti vrijedne savjete. Možete se obratiti udruzi roditelja „Korak po korak“ gdje stručnjaci održavaju različita predavanja i radionice za roditelje (više na stranici http://www.udrugaroditeljakpk.hr/). Ako niste iz Zagreba, slobodno se javite i pokušat ću Vas uputiti na savjetovališta, udruge ili poliklinike koje postoje u Vašoj blizini.
Za dodatnu podršku i upite možete se obratiti i Telefončiću – savjetodavnoj liniji namijenjenoj roditeljima i drugima koji brinu o djeci najmlađe dobi. Putem telefonskog broja 01/4850-555 ili e-maila info@telefoncic.hr omogućena Vam je svakodnevna dostupnost stručne podrške i informacija iz područja ranoga razvoja djece i suvremenoga roditeljstva. Linija je otvorena od 7 do 22 sata.

Još jednom Vam se zahvaljujem na povjerenju koje ste mi ukazali. Ukoliko budete imali dodatnih pitanja ili su Vam potrebne određene informacije i podrška možete se ponovno javiti ovim putem, putem besplatne i anonimne savjetodavne linije Hrabrog telefona na broj 0800 0800 svakim radnim danom od 9.00 do 20.00h ili pak e-mail-om na savjet@hrabritelefon.hr. Usluga koju Hrabri telefon nudi je i chat, svakim radnim danom od 15.00 do 18.00h na www.hrabritelefon.hr/chat. Za kraj bih nadodala da su djeca velika čuda u malim tijelima i da nas svakim danom iznenađuju, katkada i na ne tako ugodan način, no da zauzvrat uvijek iznova mogu pružiti puno ispunjenja, sreće i zadovoljstva što Vi, kao brižna i pažljiva mama, i zaslužujete.

Želim Vam puno ustrajnosti i uspjeha u razrješavanju situacije zbog koje ste se javili.

Srdačan pozdrav,

Hana Hrpka, prof.

30.11.2012. 16:25

Poštovana Mama,

zahvaljujem se na Vašem ponovnome javljanju i na dodatnim informacijama vezanim za Vaš odnos sa sinovima, posebno starijim.

Kažete da se bojite da se stariji sinčić ne osjeća zapostavljenim zbog Vaše brige oko najmlađega člana Vaše obitelji. Iz onoga što ste mi napisali, vidim da se uvelike trudite da do toga ne dođe i vjerujem da on to osjeća, usprkos njegovim izljevima ljutnje i bijesa, koje ste mi opisali u prvome javljanju. Pohvaljujem Vaše bavljenje i igranje s njim kada mlađi sin spava, Vaše iskazivanje ljubavi i podrške te pohvale koje mu upućujete. Važno je da se dijete osjeća prihvaćenim takav kakav je i da se osjeća voljenim, što, prema onome što se mi opisali, vjerujem da je. Posebno mi je drago nastojanje da se svi zajedno igrate, i mlađi sin i stariji i Vi, da zajednički uživate u roditeljsko – bratskom odnosu koji se stvarno može smatrati blagoslovom i koji osim katkada težih trenutaka ima i nebrojeno puno onih lijepih koji nam pružaju ispunjenje i zadovoljstvo.

Htjela bih se i ovoga puta dotaknuti važnosti razgovora s djetetom o njegovim osjećajima. Bilo bi dobro razgovarati s djetetom kako se on osjeća kada se mama igra s malim bracom, kako se osjeća za vrijeme izljeva svoje ljutnje. Često u osjećajima možemo pronaći uzroke određenih ponašanja i na taj način ih možemo preusmjeriti u poželjnome smjeru. Naveli ste da se sinčić baca jedino kada Vam je u naručju jer se, kako ste i sami primijetili, vjerojatno osjeća zaštićenim i bez bojazni da će se ozlijediti što je pozitivno jer u njegovim očima Mama znači sigurnost, Mama je tu i kada je on ljut. Koliko sam shvatila, Vaš je muž uključen u odgoj koliko mu to obaveze dopuštaju pošto dosta često radi na terenu. Možda bi mogli pokušati razgovarati sa sinom kako se on osjeća kada tate nema i što zapravo za njega znači kada tata nije kod kuće. Vjerujem da bi i Vaš suprug htio provoditi više vremena kući, uživajući u svojoj djeci i obitelji te bi se i sinčići sigurno složili s tim. Zbog toga bi možda bilo dobro sa starijim sinom razgovarati o tome, spomenuti da tata mora raditi i da ga zato katkada nema, ali da to nikako ne znači da ga tata manje voli ili da ga manje zanima. Ljubav je odličan pokretač prema boljem ponašanju, i što više ljubavi iz više izvora (mama, tata, djed, baka, brat, sestra...) i više su nego djelotvorni.

Draga, mama, još Vam jednom hvala na ponovnome javljanju i iskazanome povjerenju. Želim Vam puno entuzijazma i strpljenja i naposljetku uživanja u svojim dječačićima.

Srdačno Vas pozdravljam,
Hana Hrpka, prof.