Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 432 | Broj poruka: 1417

anonymous

Hana Hrpka, prof. psih.

Hrabri telefon
Zagreb, Draškovićeva 72


Obrazovanje


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

Ella2

03.02.2013. 12:25

Poštovani,
iako moje pitanje nije izravno povezano uz psihologiju, željela sam se obratiti profesionalnoj osobi.
Naime, ja imam tek 14 godina i preda mnom stoji izbor daljnjeg obrazovanja. Oduvijek me se činio zanimljivim posao kojim se bave psihoterapeuti, no koliko god pretraživala internet i ostale izvore nije mi jasno kako se dolazi do tog zanimanja.
Je li izbor srednje škole presudan u tome, tj. imaju li prednost prirodoslovno-matematičke, jezične ili neke druge gimnazije ili možda medicinske škole?
Nakon SŠ, je li bolje upisati studij medicine i specijalizirati psihijatriju ili studij psihologije?
Ako se ne varam, nakon toga dolazi neka vrsta usavršavanja i tek tada se osoba može baviti zanimanjem psihoterapeuta? Taj dio mi je najmanje jasan. Gdje, kako, pod kojim uvjetima i koliko traje to usavršavanje?
Također, mislite li da je bolje studirati i/ili raditi taj posao ovdje, u Hrvatskoj, ili negdje u inozemstvu?
Unaprijed se zahvaljujem.

Hana Hrpka, prof. psih.

08.02.2013. 16:15

Draga Ella2,

prvo bih ti se htjela zahvaliti što si se javila sa svojim upitom. Drago mi je čuti da već u tako ranoj dobi postoji interes za zanimanja psihoterapeuta. Kažeš kako je pred tobom je velik korak u daljnjem obrazovanju i općenito odrastanju - izbor srednje škole. Mogli bismo reći kako je to naša prva odluka kojom malo ozbiljnije skrećemo život u nekom smjeru. Stoga je tvoja zainteresiranost za svaku pohvalu, a tvoj upit i promišljanja odraz jedne zrele i inteligentne mlade djevojke.

S ciljem smanjivanja tvojih nedoumica u nastavku ću ti pokušati nešto više reći o zanimanjima poput psihologa, psihijatra i psihoterapeuta. Psihijatar i psiholog su pomagačka zanimanja (u koja spadaju i zanimanje rehabilitatora, pedagoga, socijalnoga radnika, socijalnoga pedagoga i drugih) koja se, svaki na svoj određen način, bave čovjekovim psihičkim zdravljem i psihičkim „blagostanjem“ općenito. Često je javlja pitanje po čemu se razlikuju ta dva zanimanja.

Psihijatar je liječnik koji je nakon završenog medicinskog fakulteta (što traje 6 godina) specijalizirao psihijatriju (što traje najčešće 4 godine). Kako je on po svojoj struci liječnik, uglavnom je usmjeren na ljude s psihičkim bolestima, kojima pomaže na način izbora najprikladnije terapije lijekovima (ako je potrebno), ali i psihoterapije (ako je psihoterapeut).

Općenito, psiholozi istražuju ponašanje čovjeka i pomaže mu na različite načine da se riješi teškoća na koje nailazi, ali ti različiti načini ne uključuje lijekove jer kako psiholog nije po struci liječnik, on nije u mogućnosti prepisivati lijekove. Da bi osoba postala psihologom treba završiti studij psihologije koji traje 5 godina, a kada se završi studij psihologije postaje se opći psiholog. Osim općeg psihologa, postoje i primjerice dječji psiholog, klinički, organizacijski psiholog, a za neke od njih su potrebne i dodatne edukacije. Da bi postala na primjer klinički psiholog, osim studija psihologije, potrebno je završiti kliničku specijalizaciju, koja postoji na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te traje dvije godine.

Kako si najveći interes iskazala za psihoterapiju u nastavku ću je pokušat što detaljnije „dočarati“. Psihoterapija je proces liječenja psihičkih smetnji i poremećaja psihološkim metodama. Koje su to metode ovisi za koji terapijski pravac si se školovala. Psihoterapijska naobrazba, odnosno certifikat (potvrda) da si školovani psihoterapeut je nadogradnja na tvoje već postojeće zanimanje. Već je spomenuto da postoje različite vrste psihoterapije. Neke od njih su kognitivno-bihevioralna terapija, gestalt, psihoanalitička terapija, interpersonalna, integrativna i slično. Za većinu se moguće školovati u Hrvatskoj. U okviru svake uči se stjecanje posebnih vještina koje psihoterapeuta čine sposobnim za rad s određenim problemom. Trajanje školovanja za psihoterapeuta ovisi o vrsti psihoterapije, ali većina ih traje nekoliko godina. Također, obično se psihoterapeut usmjeri na skupinu s kojom radi; bračna terapija, rad s adolescentima, rad s ovisnicima, itd. Odgovori na pitanja poput: S kojim teškoćama bi ti kao stručnjak voljela raditi? Na koji način? Koja je vrsta psihoterapije odgovara meni?, postepeno se otkrivaju tijekom školovanja ako ono ide u tom pomagačkom smjeru.

Voljela bih ti skinuti teret vezan za odabir srednje škole, ako ga imaš naravno. Izbor srednje škole nije presudan. Važan je jer si možeš olakšati upis na fakultet, ali ga ne možeš onemogućiti. Za gotovo sva zanimanja koja sam nabrojila bilo koja gimnazija se čini kao najprikladniji izbor, no ono što je najvažnije jest trud i zalaganje koje uložiš u obrazovanje i koje u najvećoj mjeri određuje tvoj obrazovnih uspjeh i duljinu obrazovanja.

Pitanje odlaska u inozemstvo je dilema mnogih mladih ljudi s obzirom na našu društvenu situaciju. Kako ćeš odrastati, sazrijevat će tvoji interesi, rađat će se novi, a neke ćeš i napustiti. O njima naposljetku, uz mogućnosti, ovisi i takva odluka tako da ti na to pitanje ne bih davala konačan odgovor.

Vjerojatno ćeš puno puta čuti kako pomagačko zanimanje nije jednostavno i može biti jako emocionalno iscrpljujuće. To je istina, no, zadovoljstvo koje proizlazi iz rada i upoznavanja ljudi je nemjerljivo. Na kraju, želim te potaknuti da i dalje istražuješ ono što te zanima. Na taj način ćeš otkrivati ispunjava li te to područje i pobuđuje li još veću radoznalost. To su, po mom mišljenju, neke odrednice koje bi nas trebale voditi u izboru našeg zanimanja.

Na samome kraju, hvala ti još jednom na tvojem upitu i želim ti puno sreće u tvojem daljnjem školovanju i životu.

Srdačan pozdrav,

Hana Hrpka, prof.