|
zvjerki
|
21.10.2015. 14:30
Poštovani, molim Vas za savjet jer se nalazim u situaciji koju ne znam kako rješiti.
Djevojčica od 6 godina koja od svoje druge godine ide u vrtić s veseljem, adaptirala se bez problema i nikada do sada nije tražila da ne ide, odjednom je strahovito nesretna i tužna, te se ujutro borimo skoro sa suzama kada treba ići u vrtić.
Nalazi se u novonastaloj situaciji, vrtičke grupe su pomalo mješovite tako da je dio njezine "stare" grupe otišao u školu i ostatak je spojen s drugom grupom u kojoj je ista situacija. Naravno, i tete su druge, ali nije problem u tetama. Ona kaže da su tete super i nije se nimalo žalila na njih, čak kaže da su bolje od "starih":
Problem je u tome što su ju odbacile njene "stare" prijateljice (iz prvotne grupe) i ne daju joj da se igra s njima, a "nove" (ove iz grupe u koju su sada upali) se igraju između sebe i ona se ne može uklopiti među njih. Za sada se igra s jednim prijateljem, ali dolazi drugi koji im zapovijeda čega bi se oni trebali igrati.
Pokušala sam sa time da ponese svoje igračke (nošenje je dozvoljeno) koje će biti zanimljive i ostatku ekipe pa će se htjeti igrati s njom i ona može birati koga će pozvati u igru. Nije upalilo, sada više ne želi nositi igračke.
Pokušala sam sa time da "otkanta" onog dječaka koji uporno forsira neke svoje ideje njoj i njezinom prijatelju, to je donekle prošlo, ali ona je još uvijek izuzetno nesretna zbog toga što nije u društvu djevojčica (do te mjere da smo u fazi da odbija ići na obiteljsko putovanje za vikend jer je pozvana na rođendan od najbolje prijateljice iz "stare grupe" koja je već školarka - radije ostaje kod bake i dede koji će ju odvesti na rođendan, meni osobno ne smeta, ali pogodilo me to što su pale gorke suze u prvi moment kada sam ja rekla da ne može ići na rođendan jer smo na putu. Bila je toliko neutješna da smo se dogovorili suprug i ja s njom da ostane).
Nisam pametna na koji način da se postavim prema njoj, a isto tako nisam pametna na koji način da se obratim tetama (svjesna sam da one ne mogu učiniti puno - u onom kreativnom dijelu mogu spajati je s nekime, odnosno malo rastavljati te skupine i miješati ih, ali u onom dijelu slobodne igre mislim da su nemoćne).
Svaki savjet je dobrodošao, srce mi puca jer vidim da je tužna i nesretna, nedostaje joj društvo koje je voljela i najrađe bi sve vrijeme bila doma ili kod bake.
Hvala unaprijed.
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
23.10.2015. 22:00
Draga mama,
hvala Vam što ste iskreno iznijeli situaciju u kojoj se nalazite i time mi ukazali svoje povjerenje. Djelujete mi kao brižna mama kojoj je jako stalo da pomogne svojoj kćeri i da joj omogući sretan i ugodan boravak u vrtiću. Također, smatram da pokazujete i veliku snagu i hrabrost jer ne posustajete pred nevoljama koje su Vas snašle, što je za svaku pohvalu.
Iz ovoga što ste napisali imam dojam da Vas najviše brine tuga Vaše kćeri i to što ne znate kako joj pomoći. Ako sam Vas dobro shvatila, Vaša kći je nesretna zbog odnosa s vršnjacima u novoj vrtićkoj grupi te zbog toga odbija odlaske tamo. Čini mi se da joj i teško pada odvajanje i od prijateljica koje ju sada odbacuju. Kroz opise situacija koje ste nabrojali čini mi se da trenutno nema puno prijatelja u svojoj grupi i da joj je teško steći nove. Čini mi se kao da ste zbunjeni kojim smjerom krenuti i kako se ponašati u ovoj situaciji, a vjerujem da Vam sve to teško pada i da Vas čini nesretnom.
Za početak, htjela bih Vam reći da je Vaša kći u dobi kada joj vršnjački odnosi postaju sve bitniji i kada se počinje brinuti o tome je li prihvaćena u svojoj grupi. Upravo je taj interes za vršnjake znak njezinog pravilnog razvoja neovisnosti od roditelja. Napisali ste i da ima jednog prijatelja, ali da joj fali društvo djevojčica, što je također karakteristično za dob u kojoj se nalazi, jer većina djece tada preferira igranje s prijateljima istog spola. Stoga, njezine reakcije nisu neuobičajene i prirodno je da želi biti okružena svojim vršnjacima. Opisali ste jednu situaciju gdje je to posebno došlo do izražaja, kada je radije ostala doma da ide na rođendan od prijateljice, umjesto da ide s Vama na put. Vjerujem da Vama to nije bilo lako ni ugodno čuti, međutim činjenica da ste u dogovoru sa suprugom odlučili da to smije, pokazuje da razumijete i poštujete njezine potrebe što puno znači za njen daljnji rast i razvoj i jako mi je drago što ima roditelje koji su svjesni njezinih potreba.
Nadalje, željela bih Vam reći da je svako novo okruženje za djecu, baš kao i za odrasle, stresna situacija i da se oni u njoj različito snalaze i prilagođavaju. Kombinacija novih i starih prijatelja u grupi, nove tete, odlazak dijela starih prijatelja su sve nepoznate okolnosti za Vašu kćer i potreban joj je određeni period adaptacije. U tom periodu se ljudi s različitim tempom i na različite načine nose s onim što ih je snašlo i kroz to vrijeme stječu iskustvo i stvaraju sigurnost koja će im koristiti za buduće prilike. Upravo tako se i Vaša kći ponaša najbolje što može u ovom trenutku. Međutim, iako primjećujete poteškoće u njezinoj prilagodbi, to nije nešto na čemu se ne može raditi, već joj Vi kao roditelj možete pomoći da lakše stupa u odnose sa svojim vršnjacima. Već ste i sami napisali da ste joj pokušali pomoći na neke načine i zaista mi je drago to čuti. To samo dokazuje da ste jako uporni i da želite samo najbolje za nju. Iako ste napisali da je ona unatoč Vašim pokušajima i dalje nesretna, nemojte se obeshrabriti. Ponekad je potrebno više metoda i pokušaja da bi u nečem uspjeli, a ono što je bitno je da Vaša kćer vidi da se trudite i da Vam je stalo do nje. Time joj pokazujete da ste tu za nju i da ima Vašu ljubav i podršku, pogotovo u ovom razdoblju.
Kao što sam spomenula, postoje neke stvari koje Vi kao roditelj možete napraviti da pomognete Vašoj kćeri da ostvari kvalitetne socijalne interakcije i tako razvije socijalne vještine koje će joj pomoći da se uklopi u svoju grupu i da se i ubuduće uspješno nosi sa izazovima okoline. Tako bi bilo korisno da joj stvorite priliku za igranje s drugom djecom, kroz neka druženja u Vašem domu ili igralištu i igraonici. Moguće je da se djeca zbune u velikim grupama, pa ih možete pozvati samo nekoliko kako bi se Vaša kćer ugodnije osjećala. Pritom možete zajedno s njom isplanirati neke aktivnosti koje bi mogli raditi i na taj način joj povećati sigurnost. Prednost je i što ste Vi uz nju te možete iz neposredne blizine promatrati njezinu interakciju s vršnjacima te joj pružati podršku i usmjeravati ju. Npr. spomenuli ste da postoji dječak koji nameće koje će se igre igrati, pa biste ju u sličnim situacijama mogli podučiti kako da se izbori za sebe i kaže što ona želi.
Jedna od stvari koju također možete pokušati je i igrati uloge s njom, gdje Vi možete biti njena prijateljica iz grupe i onda zajedno odglumite neku potencijalnu situaciju iz vrtića. Na taj način kvalitetno provodite vrijeme s njom, a istodobno ju učite korisnim vještinama. To može biti i prilika da razgovarate o njenim osjećajima i da vidite što ju točno muči jer možda postoji neka konkretna situacija u vrtiću koja ju brine, a koju Vam nije spomenula. Ovu aktivnost možete iskoristiti na različiti načine, primjerice tako da zamijenite uloge i pokažete joj još neke moguće načine ponašanja i komuniciranja. Vašoj kćeri time dajete priliku da uči na temelju primjera, u sigurnom i podržavajućem okruženju.
Konačno, kao što ste i sami spomenuli, mislim da je bitno razgovarati s tetama u vrtiću o onome što Vas brine. S obzirom na količinu vremena koji provode s djecom, one često imaju dodatan uvid u situacije koje se događaju u grupi i možda Vam mogu reći neke stvari koje ne znate, a isto tako zajedno možete doći do nekih rješenja ili prijedloga za poboljšanje situacije. Vjerujem da i one žele da djeca u grupi budu sretna i da se međusobno slažu. Napisali ste da niste sigurni kako da im se obratite. Mislim da je najbolje da im pristupite na isti način kao što ste se obratili i meni – iz istinske majčinske brige, u kojoj ćete reći što Vas muči i na taj način zajedničkim snagama doći do korisnih rješenja.
Za kraj bih Vam još ponudila knjižicu naziva „Socijalne vještine djeteta“ u kojoj su detaljnije opisani načini na koje roditelji mogu pomoći djeci da razviju svoje socijalne vještine, te možda pronađete još nešto korisno za Vas, a što ja nisam spomenula. Brošuru možete pronaći na ovom linku: http://www.poliklinika-djeca.hr/w...loads/Socijalne-vjestine-djeteta.pdf
Također, ako imate bilo kakvih dodatnih pitanja možete nam se ponovno obratiti ovim putem, ali i putem telefonske linije Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800-0800.
Nadam se da ćete uspjeti pronaći nešto što odgovara Vama i Vašoj kćeri i da ćete zajedno prebroditi ovo razdoblje u kojem ste se našli. Za promjene treba strpljenja, jer one često idu korak po korak, a ja Vas potičem da u tom procesu i dalje nastavite biti brižni i puni podrške za Vašu kćer. Želim Vam puno budućih veselih jutarnjih odlazaka u vrtić.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
