|
gama
|
07.09.2014. 20:40
Imamo osmogodišnjaka koji je inače veselo i društveno, u školi je sve u redu. Ima mlađu sestru koju jako voli i čuva. Problem je taj da kad ga prijatelji pozovu na rođendan ne želi ići (samo ako smo mi, ja ili tata , s njime. Odustao je i od sportske aktivnosti. Boji se da nećemo doči po njega. Do prije godine dana na sve je išao bez problema i to veselo. Nikada nismo ni sekunde zakasnili po njega nego bismo i 10 min prije došli. Kad treba negdje ići počne plakati i kaže da se boji bez nas, da je to daleko gdje mora ići ( mi ga odvezemo). Kako da mu pomognemo da se riješi tog straha. Unaprijed se zahvaljujem .
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
12.09.2014. 12:00
Draga mama,
prvo bih Vam se zahvalila što ste se odlučili obratiti mi se i time mi ukazali svoje povjerenje. Biti roditelj nije jednostavno. Zahtijeva mnogo truda, pažnje, strpljenja, ljubavi, a također i svakodnevnog učenja. Normalno je da ponekad unatoč svim našim naporima ne pronalazimo rješenje za određene poteškoće koje nam se pritom javljaju. Djeca prolaze kroz određene razvojne periode od kojih svako ima ponešto različite značajke te se može dogoditi da nas određeno ponašanje našeg djeteta iznenadi ili pak bude teško i zahtjevno za prebroditi samostalno. Stoga mi je drago što ste se u takvom trenutku osjećali slobodnima obratiti mi se.
Čitajući ono što ste napisali, stekla sam dojam da Vas uistinu zabrinjava strah koji se pojavio kod Vašeg djeteta. Navodite da se Vaš sin do prije godinu bez straha odvajao od Vas i Vašeg supruga. Odlazio je na sportske aktivnosti od kojih je nedavno i odustao upravo iz straha koji mu se javlja. Voljela bih Vas ukratko upoznati s pojmom separacijske anksioznosti. Naime, riječ je o strahu napuštanja sigurnosti emocionalno bliskih osoba ili doma djeteta. Gotovo sva djeca imaju periode u kojima im se javlja separacijska anksioznost, a najčešće svoj vrhunac dostiže u dobi od 18 mjeseci kada djeca kreću u prva veća odvajanja (polazak u vrtić). Isto tako, određena nelagoda koja se javlja kod djece pri odvajanju je prirodna i prolazna. Separacijska anksioznost može se javiti i u starije djece primjerice u obliku odbijanja odlaska u školu. No, ukoliko dijete većinu vremena uživa odlaziti u školu povremena odbijanja su normalna te ih ne treba posebno isticati. Iz Vašeg upita nisam uspjela razumjeti radi li se o strahu koji je isključivo vezan za sadržaje koji su izvan nastave ili se javlja i pri odlasku u školu? Vjerujem da Vam nije lako kada vidite da se Vaše dijete boji i plače. Periodi u kojima se javlja separacijska anksioznost teški su kako za dijete , tako i za roditelja. Neki od razloga javljanja straha od odvajanja kod starije djece mogu biti i promjene u kući (duže izbivanje jednog ili oba roditelja, rođenje brata ili seke te preusmjeravanje pažnje na mlađu bebu u kući ). Povezujete li možda vrijeme početka pojave straha s nekim od navedenih situacija? Možete li se prisjetiti je li se dogodilo nešto u periodu kada se počeo javljati strah što je moglo potaknuti Vašeg sina na pomisao da nećete doći po njega? Vrlo često djeca osjećaju i razumiju puno više nego što smo mi odrasli svjesni.
Ako ne uspijevate niti s jednom situacijom povezati ponašanje svoga sina, korisno je prikupiti dodatne informacije od osoba s kojima on provodi vrijeme kada nije s Vama – trener, učiteljica ili neka druga osoba. Iako su djeca u školi uspješna, ponekad roditeljima ne govore ako im se tamo dogodi i nešto loše, poput toga da ih druga djeca zadirkuju. Prikupljanjem informacija iz što više izvora, moći ćete biti sigurniji u to čemu je moguće pripisati ovu promjenu u ponašanju.
Naveli ste da biste voljeli znati kako da pomognete Vašem sinu da se riješi opisanog straha. Iako nemamo čarobni štapić kojim ćemo brzo i jednostavno ukloniti djetetov strah, postoje načini kojima je to postupno moguće učiniti. Svakako je bitno znati da strah od odvajanja nije moguće riješiti od kuće i popuštanjem u slučajevima kada dijete odbija otići na neko mjesto. Izbjegavanje u tim situacijama samo potiče djetetov strah te mu otežava suočavanje s nelagodom koja mu se javlja. Vjerujem da je teško gledati dijete kako plače kada odlazi negdje i da Vam se možda ponekad čini boljim rješenjem djetetov ostanak kod kuće, no svakim novim suočavanjem s nelagodom Vaš će sin uvidjeti i hrabrost koju ima da izdrži kao i to da ćete Vi zaista i doći po njega. Također, bilo bi dobro izbjegavati nagla odlaženja i situacije koje bi mu u ovom trenutku stvorile veliku tjeskobu. Odlaske na sportske aktivnosti i kod prijatelja bilo bi dobro planirati i postupno povećavati kako on stječe sigurnost i kontrolu. Podnoseći rastanke Vaše dijete će rasti kako u emocionalnom smislu, tako i socijalnom jer će sve manje izbjegavati odlaske k prijateljima i na različite izvannastavne aktivnosti. Ponekad se dogodi da roditelj i odmaže djetetu koje ima strah od odvajanja. Nenamjerno poticanje straha događa se kada roditelji nastupe pretjerano zaštitnički ili dajući dodatnu pažnju djetetu u situacijama neželjenih rastanaka. Tada dijete uči kako njegov strah i reakcije na taj strah potiču roditelje da ih više grle, maze ili ispunjavaju neke njihove želje.
Ukoliko smatrate da je problem prerastao Vaše mogućnosti i vidite da je izostajanje vrlo često te time ometa prirodan razvoj Vašeg djeteta, dobro je posavjetovati se sa stručnjakom poput školskog psihologa. Također, iako ne znam otkud mi se javljate, voljela bih Vam ostaviti i kontakte stručnjaka u Zagrebu kojima se također možete obratiti za savjet. Tako se možete javiti u Polikliniku za zaštitu djece grada Zagreba koja se nalazi u Đorđićevoj 26. Za dolazak u Polikliniku potrebna Vam je uputnica liječnika opće prakse, a broj telefona na koji se možete naručiti je 01/3457-518. Također, možete se javiti i u Savjetovalište Dječje kuće Borovje gdje se, osim individualnih savjetovanja, provode i brojne radionice za djecu. Broj telefona na koji se možete javiti je 01/6117-190. Ukoliko niste iz Zagreba, slobodno mi se možete ponovo javiti s informacijom otkud ste kako bi Vas znala uputiti dalje.
Savjet ili podršku u situacijama kada Vam je teško i kada niste sigurni kako dalje možete potražiti na Hrabrom telefonu za mame i tate (0800 0800). Linija je besplatna i anonimna, a na njoj rade educirani volonteri koji će Vas rado saslušati, dati Vam podršku te zajedno s Vama nastojati pronaći rješenje za situaciju zbog koje se javljate. Linija radi svakim radnim danom od 9 do 20 sati. Hrabrom telefonu se možete obratiti i putem e-maila savjet@hrabritelefon.hr.
Naposljetku, važno je naglasiti da je za svaku promjenu potrebno vrijeme te Vas potičem da budete ustrajni. Želi Vam puno sreće u nošenju sa trenutnom situacijom i strpljenja u njezinom mijenjanju!
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
